Ovih šest knjiga isplati se potražiti i nakon Interlibera

Borna Filic/PIXSELL
Interliber je ponudio stvarno mnogo novih naslova domaćih pisaca, a ove knjige dobro je imati na polici - jer će se čitati više nego jednom
Vidi originalni članak

Nesnosna gužva, sudaranje s gomilom ljudi koja tetura noseći vrećice ili još gore naglo zastaju i urlajući zazivaju prijatelje koje su nenadano sreli, pa onda skreću, rukuju se ljube, i blokiraju ti put do željenog štanda... Pa još tisuće naslova koji vrište sa polica, nevjerojatan izbor čija količina guši i izaziva poriv za bijegom u neki tihi antikvarijat koji miriše na prašinu.

No, to ne dolazi u obzir, jer ne postoji knjižara ili mjesto u Hrvatskoj gdje gotovo sigurno postoji naslov koji te zanima. Gotovo sigurno, jer nekih naslova, starijih, jednostavno nema. Ja sam uzalud tražio roman Tobyja Younga "Kako izgubiti prijatelje i otuđiti se od ljudi" kojeg sam neoprezno nekome posudio i još neopreznije nisam upamtio kome (ako ovo čita, molim da mi vrati).

A još su tu i svi ti poznati likovi – od političara, glumaca, pjevačica i tv voditeljica – koji tako neprirodno djeluju dok probiru po knjigama. Gotovo su neprepoznatljivi i u većini slučajeva smiješni. Ne spominjem pisce, jer iako je ovo jednim dijelom i njihov sajam, oni već dugo, uz izuzetke, nisu na listama slavnih.  I

nterliber je ponudio stvarno mnogo novih naslova domaćih pisaca – taman uoči Interlibera su izašle knjige Miljenka Jergovića "Wilimowski" i Slavenke Drakulić "Mileva Einstein, teorija tuge" u izdanju Frakture, tu je Kristijan Novak sa romanom "Ciganin, ali najljepši" u izdanju OceanMora, Maja Ručević s romanom "Je suis jednoruki" u izdanju Algoritma...
Još je malo vremena do zatvaranja Interlibera, a ove naslove zdušno preporučujem. Vrijedi ih upamtiti i potražiti i nakon što Interliber završi.

1. Nir Baram "Sjena svijeta" Fraktura

"No, čim ideju uroniš u vodu svijeta, koliko god ona divna bila, onečistit će se i nećeš je odatle moći izvaditi i ulaštiti, sva nečistoća se na nju zalijepila, na njoj će i ostati"

Izraelski pisac mlađe generacije odnosno najbolji izraelski pisac mlađe generacije – to tvrde sami izraelski pisci, a njihovi mišljenje vrijedi poslušati – piše o velikoj krizi iz 2008., kako funkcionira svijet iza kulisa PR i marketinških agencija što vode političare, o pobuni i velikom štrajku 11. 11. milijarda štrajkaša...

Teško je žanrovski odrediti ovu knjigu, ona je sve, i publicistički prikaz korporativnih prevaranata i prevara, i esej o žrtvama i žrtvenim jarcima, priča o savjesti i tragediji kada se ona probudi, sociološki prikaz o biranju manjeg zla, priručnik za novovjeke revolucionare..., a ujedno je i vrhunski triler i, na neki način, topla priča o ljudskoj nesavršenosti.

Suštinski je to gorka knjiga o trulom svijetu u kojem živimo, svijetu koji smo sami izgradili i pristali na njega i koji će se, poput elastične trake, nakon svake revolucije vratiti u svoje početno stanje. Uz minimalne promjene. Uglavnom na gore.
Pisana je kroz četri lika – izraelskog biznismena Gabriela, neimenovanog člana radikalne revolucionarne grupe koja pokreće svjetski štrajk 11. 11. milijarda štrajkaša, otpadnika iz agencije za vođenje političkih kampanja MSV Daniela i kroz prepiske, e-mailove, partnera i konzultanata u agenciji MSV.

Inače mrzim kada se priča jednog lika prekida pričom drugoga, no Baram to izvodi na tako elegantan i napet način da ni u jednom trenutku, ma koliko su priče različite, ne ispušta glavnu nit romana. Pogotovo je to dobro izvedeno kroz priču o MSV-u koja se u cijelosti sastoji od e-mailova. To bih inače smatrao jeftinim trikom, no Baram e-mailove sastavlja tako intrigantno da izgledaju istovremeno obično, poput naših svakodnevnih mailova, i napeto poput prepiske tajnog društva koje želi zavladati svijetom.

Definitivno roman koji vrijedi potražiti i pročitati više od jednom.

2. Vera Mutafčieva "Slučaj Džem", Sandorf

"Znam, odavno su pobrojani užici u zemaljskom životu, ali ne znam zašto među njima nije istaknut jedan: velika igra".
 
Pravo je čudo da je ovaj roman, koji je u Bugarskoj izašao 1966. godine, svoj prvi hrvatski prijevod doživio tek ove godine. Ustvari, nije riječ o čudu već o sramoti, jer riječ je o, možda malo pretjerujem, ali ne mnogo, remek djelu. Nakon smrti Mehmeda II Osvajača na prijestolje treba sjesti njegov stariji sin Bajazit, a njegov sin ljubimac Džem treba biti ubijen.Džem podiže pobunu i gubi rat protiv Bajazita, te bježi, posredstvom Reda Ivanovaca, vitezova s Rodosa, na zapad gdje postaje taoc i ulog u velikoj igri zapadnih zemalja i osmanskog carstva. Inače, sultan Džem ili Zizim nije nam posve nepoznat jer je njegova priča maestralno upletene u Andrićevu "Prokletu avliju".

Vera Mutafčieva roman je napisala kao niz svjedočenja raznih sporednih likova – pjesnika Saadija, velikog meštra Reda svetog Ivana Pierra D'Abusona, egipatskog sultana Kaitbaja, povijesti nepoznatih ubojica i kriminalaca, načelnika straže...

O zaboravljenom princu koji je obilježio čitavo jedno stoljeće, a Vera preko svjedoka aludira da je njegovo zatočeništvo bilo ključno za uspon zapada i stagnaciju i propast osmanskog carstva, svi ovi likovi svjedoče iz današnje perspektive, čudeći se kako smo slijepi i jadni misleći da je naše vrijeme nešto bitno novo i drugačije od njihova vremena.

Vjerojatno je riječ o jednom od najboljih romana koji su se pojavili u Hrvatskoj ove godine i vjerojatno će ga mnogi koji ga pročitaju staviti na istaknuto mjesto na polici s knjigama kako bi ga, danas sutra, mogli pročitati još koji put.

3. Svetislav Basara "Anđeo atentata" Laguna

"Mogao bih vam unedogled pripovedati o tome, ali naša tema nije zagrobni life style, nego tajna istorija Austro-Ugarskog carstva i njegove propasti."

Jednostavno mi nije jasno kako nijedan hrvatski izdavač ne izdaje Svetoslava Basaru, po mnogima najboljeg, a po meni definitivno najčudesnijeg, suvremenog srpskog pisca. Tim više što ga mnogi smatraju "nasljednikom" Danila Kiša, s čime se ne slažem, jer njih dvojica su po svemu različiti, osim po vrhunskom pisanju i neobičnosti da se takve osobnosti pojave na ovim prostorima.

Nažalost srpskih izdavača na Interliberu nema, osim jednog štanda Republike Srbije sa raznim, uglavnom ne osobito dobrim naslovima. "Anđeo atentata" je jedina Basarina knjiga na štandu i samo zbog nje se isplati doći na Interliber. Opisivati bizaran, duhovit, ozbiljan i gorak, mizantropski i empatičan Basarin stil pisanja nema smisla. Knjigu jednostavno treba uzeti u ruke i pročitati. A roman "Anđeo atentata" ni manje ni više diktira vojvoda Ferdinand svom podsekretaru ravno iz groba, nakon što ga je ucmekao Gavrilo Princip.

4. Noah Hawley, Prije pada, Profil

"Heroj. Nazivaju ga herojem. Nije to riječ s kojom se trenutačno može nositi, toliko je daleko od njegova shvaćanja sebe, od priče koju je stvorio kako bi funkcionirao – nesretan čovjek skromnih ambicija, nekadašnji pijanac koji živi od trenutka do trenutka, jedva preživljava."

Jedan od boljih trilera koji se ove godine pojavio u Hrvatskoj. Roman prati sudbine jedanaest likova koja su stradali u padu privatnog aviona, točnije stradalo ih je devet, propali slikar i dječak, sin medijskog mogula, preživjeli su pad. Bilježeći posljednje trenutke i prošlost ljudi koji su bili u avionu, pilot, kopilot, tjelohranitelj, dva milijardera, njihove supruge i djeca, te propali slikar, te nagomilane događaje i pokašuje njihova tumačenja od strane ljudi i medija nakon pada, Hawley gradi složen koloplet zlogukih tumačenja i iskrivljavanja istine u svijetu u kojem je i najbanalniju stvar moguće tumačiti kao dio zavjere.

U romanu je nebitno "who done it", jer se pisac neprestano poigrava sa gomilanjem naslaga tumačenja svake stvari iz prošlosti i sadašnjosti likova. Naravno, tu je i pljuvačina po zločestim medijima, konkretno u ovom slučaju pisac otrovne strelice ispaljuje prema Fox Newsu i tabloidima, no tu jeftinu bedastoću mu treba oprostiti.

5.  Philip K. Dick, Ubik, Vuković&Runjić

"Opet su podigli kruto glomazno tijelo i krenuli prema brodu; inercijali su se tiskali i naguravali oko njega, željni da se što prije nađu na sigurnome – osjetio je kako ga zapljuskuje čista opipljiva aura njihova straha, polje koje ih okružuje – a i njega samog".

A šta reći – "Sanjaju li androidi električne ovce", "Specijalni izvještaj", "Super igračke traju cijelo ljeto" – samo da nabrojim neke od Dickovih pripovjedaka/romana koje su promijenile poimanje znanstvene fantastike i s kojima se, većina nas, prvi puta susrela kroz filmske adaptacije (koje su by the way uglavnom postali kultni filmovi).

Namjerno ću prešutiti filmske naslove gore navedenih pripovjedaka i romana jer smatram da je nepoznavanje istih krajnji nedostatak opće kulture.

Iako je u Americi Philip K. Dick već odavno postao književni klasik, njegove pripovjetke i romani rijetko i slabo dolaze kod nas, a uglavnom se izdaju u malim nakladama, manjih izdavača. Nema veze, i to je dovoljno. Zato "Ubika" treba zgrabiti čim prije, jer tko zna kada će se u prijevodu pojaviti neko od djela Phipipa K. Dicka.

6. Josip Mlakić, Bezdan, Fraktura

"Zakasnjela pravda i nije pravda. Pravda bi trebala ispuniti i oplemeniti čovjeka, a sa zakasnjelom to nije slučaj. Ona ostavlja čovjeka praznim i ravnodušnim. Vrijeme učini svoje i otupi oštricu osvete, jer je pravda u vremenima smutnje često samo jedan njezin oblik", - Tragom zmijske košuljice.

Odmah moram reći nisam pročitao novi roman Josipa Mlakića ali jedva čekam. Zato i navodim citat iz romana "Tragom zmijske košuljice", čisto da podsjetim kako Mlakić jednostavno i vrhunski piše. Do sada nisam naišao na ijedno njegovo djelo koje bi se moglo nazvati lošim ili osrednjim.

Postoje samo bolje i manje dobre knjige Josipa Mlakića, ali po kriterijima koje je on sam postavio. Točnije, one Mlakićeve knjige koje bi se mogle smatrati slabijima, da su izašle pod imenom nekog drugog pisca, bile bi bolje u tom opusu. Hoću reći, preporučujem Josipa Mlakića na neviđeno i spreman sam se okladiti da je roman u najmanju ruku dobar, a vrlo vjerojatno odličan.

 

 

Posjeti Express