Čim se spomene ime Shane MacGowana, zna se da je riječ o jednom od najvećih glazbenika s jednim od najistaknutijih irskih bendova. Počeo je s kao član punk sastava The Nipple Erectors, a kasnije s bendom The Pogues, u kojima je kombinirao zvuk tradicionalne irske glazbe s punkom i nevjerojatnom, rijetko viđenom energijom. I još je po nečemu bio poznat. Po ogromnom problemu s alkoholom i drogama, pa je izopćen iz benda još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Ali tu glazbeni velikan nije stao, jer glazba je nešto što ulazi u krv i postaje dio svake stanice. Tako i kod njega. Tko god zna nešto o tom glazbeniku govori u epitetima drag, izuzetno nadaren i inteligentan, iskren, suosjećajan, borben, briljantan, svoj....

Problemi s narkoticima su toliko eskalirali u njegovom životu da se i predozirao, bio na intenzivnoj, u ludnicama... i sve što se napiše ne bi bilo pogrešno koliko je puta sam sebi ugrožavao život na nebrojeno mnogo načina. A knjiga Richarda Ballsa koja nosi naziv “Shane MacGowan: Divlja odanost”, podnaslovljena kao “biografija frontmena Poguesa”, posljednja je službena biografija koja je objavljena za Shaneova života. Ugledala je svjetlo dana 2021., samo dvije godine prije smrti pjevača, dok je prošle godine objavljeno i prošireno izdanje koje obuhvaća Shaneove posljednje dane. Knjiga je nedavno doživjela i prijevod na hrvatski jezik u izdanju Rockmarka. Kao i svaka do sada objavljena njegova biografija, govori o autodestrukciji, nevjerojatnom talentu, ali i o nadljudskoj konzumaciji teških droga i alkohola. O životu jednoga glazbenoga genija.

Balls prati pjevačevu priču od ranih dana tijekom njegovog odrastanja, koje je provodio u obiteljskoj atmosferi u irskom mjestašcu Commonsu, preko školskih dana u Engleskoj, gdje se zapravo otkrio taj njegov nevjerojatni talent za pisanje. “Imao je ono nešto”, govorili bi fanovi. I tu nema greške. “Shane je staklenim pogledom zurio u publiku koja je u siječnju 2018., u noći uzburkanih emocija, napunila National Concert Hall u Dublinu. U ruci je čvrsto stezao nagradu za životno djelo koju mu je uručio pokrovitelj National Concert Halla i predsjednik Irske Micgael D. Higgins. I teško da Shane tad nije razmišljao o svojoj majci Theresi, koja je umrla godinu dana ranije. Pustio je i koju suzu dok je slušao Finbara Fureya i njegovu uzvišenu verziju Kitty, pjesme koju je od mame naučio još kao dijete”, piše među redovima nedavno objavljene knjige.

Kako je popularnost rasla, Shane je u svem tom “ludilu” imao potrebu bježati od stvarnosti, pritisaka, ludog načina života i otupljivati se drogama: LSD-jem, speedom, heroinom, hektolitrima alkohola, što je na kraju moralo dovesti do toga da sve teže funkcionira u studiju ili na pozornici. Vrhunac je bend doživio albumom “If I Should Fall From Grace with God” i singlom “Fairytale of New York”, koji se nije “skidao” s vrha glazbene ljestvice u Velikoj Britaniji, a problemi postali puno veći s izdanjem “Peace and Love”, koji su skoro svi članovi snimili pod utjecajem kokaina (Shane ipak na tripovima).

U “skidanju” s heroina, i prijavom pjevača policiji, pridonijela je i pjevačica Sinead O’ Connor, koja je umrla tek par mjeseci prije njega, a Shane se na koncu pridružuje starom bendu na povratničkim turnejama koje su ga nekako vratile u realnost, koliko je to bilo moguće, i spasile od teške otupljenosti izazvane konzumacijama skoro svega. U izdanju Rockmarka izašla je nevjerojatna životna priča popraćena brojnim, neviđenim fotografijama od najranijih dana, s puno posrtanja, dizanja i opet padanja glazbenoga genija, a stil knjige prevedene na hrvatski jezik lagan je “kao pero” u usporedbi s teškim, mračnim i mučnim sadržajima pojedinih stranica.