Jedno od najvažnijih djela sjevernokorejske kinematografije bio je film "Prosvjed duša" iz 2000., djelo koje se danas smatra sjevernokorejskim "Titanicom", odnosno snimljenim po uzoru na megahit iz Hollywooda koji su ovjekovječili Leonardo DiCaprio i Kate Winslet. Film obrađuje pomorsku katastrofu, jednu od najgorih iz korejske povijesti, kada je do danas nerazjašnjena eksplozija 22. kolovoza 1945. poslala na morsko dno japanski brod "Ukishima maru" na kojem se nalazilo 3725 korejskih radnika i njihovih obitelji. Utopile su se stotine, najmanje 550, a sjevernokorejska ekranizacija sugerira da su eksploziju podmetnuli sami japanski mornari.

Film je režirao Kim Chung-song koji je film otvorio scenom u kojoj se stariji gospodin nalazi na brodu okružen svojom obitelji. Iz džepa ne vadi orgrlicu poput one koju je u "Titanicu" imala Kate Winslet, ali zato vadi rupčić koji ga stalno podsjeća na pomorsku katastrofu. Kritičari film smatraju pravim pravcatim hommageom "Titanicu", u čemu, kažu, redatelj uopće nije bio ni loš. Objašnjenje za to nalaze u tome što su on i suradnici, prije nego što su počeli snimati vlastiti film, pogledali "Titanic" stotinjak puta.

Tamo gdje je James Cameron na raspolaganju imao ogroman budžet čak i po mjerilima Hollywooda, Chung-song je imao na raspolaganju državne resurse, poput 10.000 vojnika koji su mu pomagali u snimanju. Iz političke perspektive "Prosvjed duša" bio je sasvim siguran prostor za redatelja, niti je morao previše podilaziti Pyongyangu niti je mogao nešto previše zeznuti i završiti u logoru. No, od ideološkog pečata ipak nije uspio pobjeći. Zanimljivo je, međutim, što je jedan od gledatelja iz Južne Koreje, koji je kao dijete preživio taj brodolom, izjavio da je redatelj u stvari savršeno vjerno prikazao tragediju.

Film je u Južnoj Koreji zaradio 375.000 dolara, što čak nije ni loše s obzirom iz kakve je kinematografije film potekao. Ali je sve palo u vodu kad je nadležni sud u Japanu presudio u korist 15 preživjelih brodolomaca koji su tražili odštetu jer ih nitko nije kontaktirao ni tražio autorizaciju pri pisanju scenarija i snimanju. Sud im je dodijelio kompletnu zaradu.

Za filmom je sjevernokorejski diktator Kim Jong-il ludovao još u 1970-ima i 1980-ima, dok je vlast još držao njegov otac. Slao je svoje ljude na studij filma u SSSR i Rusiju, nije žalio novca. 1978. čak je organizirao otmicu južnokorejske glumice Choi Eun-hee, a nešto poslije i njenog supruga redatelja Shina Sang-oka koji su za njega morali snimati filmove.