Kontroverzni američki glazbenik večeras nastupa u zagrebačkoj Areni, 21 godinu nakon svojega jedinog koncerta u Hrvatskoj. Za dio publike riječ je o jednom od najiščekivanijih rock-spektakala godine, dok drugi njegov povratak promatraju kroz desetljeća provokacija, antireligijske simbolike i teških optužbi koje su posljednjih godina gotovo prekinule njegovu karijeru.

DOLAZI U HRVATSKU Htjeli su mu zabraniti nastup u pulskoj Areni, a nije Thompson. Sjećate li se što je bilo?

Dolazak Marilyna Mansona, pravim imenom Brian Hugh Warner, ponovno je otvorio raspravu o granicama umjetničke slobode i odgovornosti organizatora koji kontroverznim izvođačima daju velike javne pozornice. Jednu od najoštrijih reakcija objavio je franjevac fra Ivo Rastočić iz Šibenske biskupije, koji koncert ne smatra običnim glazbenim događajem, nego promicanjem poruka koje su, prema njegovu mišljenju, suprotne kršćanskim, moralnim i kulturnim vrijednostima. U podužoj objavi na društvenim mrežama Mansona je nazvao nasilnikom i zlostavljačem žena te ustvrdio da njegova estetika potiče destrukciju, kaos i nasilje. Kritizirao je i zagrebačku gradsku vlast, optužujući je za dvostruke kriterije pri odlučivanju o tome tko smije nastupati u Areni.

Nakon objave zaredali su se brojni komentari na društvenim mrežama. 

- Bez obzira koliko nas sotona napadala neće nas pokoriti. Na taj koncert doći će oni koji joj pripadaju ali zadnja će biti Kristova, a nama je da molimo za našu Domovinu, napisao je jedan komentator. 

Među komentarima se našao i jedan koji je pozvao sve na zajedničku molitvu.

- Pozivam sve koji mogu da se uključe. Važno je da budemo zajedno u molitvi, stoji, između ostalog u komentaru. U njemu se nalazi i poziv na zajedničku molitvu putem Zooma, koju predvodi Zajednica Dobri Pastir. 

Ovakve tvrdnje dio su šire polemike koja Mansona prati gotovo od početka karijere. Glazbenik je desetljećima namjerno gradio imidž osobe koja provocira religijske autoritete, konzervativnu Ameriku i društvene norme. No zagrebački koncert dolazi i nakon mnogo ozbiljnijeg razdoblja: od 2021. godine više žena javno ga je optužilo za fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje. Manson je sve optužbe odbacio.

Dječak iz religiozne obitelji

Brian Hugh Warner rođen je 5. siječnja 1969. u Cantonu u američkoj saveznoj državi Ohio. Bio je jedino dijete Barbare i Hugha Warnera (na slici), bivšeg vojnika koji je služio u Vijetnamu. Odrastao je u konzervativnoj i religioznoj sredini u kojoj su grijeh, kazna i pakao bili česte teme.

Prema vlastitim kasnijim opisima, upravo su ga stroga pravila i raskorak između javnog morala i privatnog ponašanja odraslih učinili nepovjerljivim prema autoritetima. U autobiografiji "The Long Hard Road Out of Hell" pisao je o neugodnim obiteljskim otkrićima i iskustvima zbog kojih je rano počeo promatrati društvo kao prostor licemjerja, potisnutih nagona i dvostrukih standarda. U knjizi je opisao kako je jednom prilikom kao dijete s rođakom u podrumu otkrio golemu kolekciju fetišističke pornografije. Pripadala je njegovu djedu. I nije to bila "obična" pornografija. Djed Jack Manson (na slici dolje) prikriveno je uživao u sadomazohističkom sadržaju, u snimkama seksa ljudi u životinjskim kostimima...

- Zamišljao sam djeda kao uglednog čovjeka, a onda otkrio da ispod površine skriva svijet toliko bolestan da ni sad ne mogu shvatiti koliko je to oblikovalo moju percepciju ljudske seksualnosti. Neke noći bismo ga čuli kako stenje i proizvodi zvukove koje nijedno dijete ne bi smjelo čuti od svog djeda, napisao je Manson u biografiji.

Djed je, izvan podruma, bio ugledan član zajednice. Jedan od onih na koje bi se mladi trebali ugledati. Mansonu se gadilo to licemjere.

U školi se nije uklapao i bio je izložen vršnjačkom nasilju. Glazba mu je postala utočište, ali u početku nije planirao karijeru na pozornici. Nakon preseljenja obitelji na Floridu studirao je novinarstvo i radio za časopis 25th Parallel. Pisao je o neobičnim temama i razgovarao s različitim osobama s margina društva, a poslije je počeo intervjuirati poznate glazbenike. Tada je, prema vlastitim pričama, shvatio da više ne želi biti čovjek koji postavlja pitanja. Želio je postati onaj o kojemu drugi pišu.

Marilyn Monroe i Charles Manson u jednom imenu

Krajem osamdesetih osnovao je sastav Marilyn Manson and the Spooky Kids. Njegovo umjetničko ime bilo je pažljivo osmišljen spoj dviju krajnosti američke kulture: Marilyn Monroe predstavljala je glamur, ljepotu i slavu, a Charles Manson nasilje, smrt i kolektivni strah. Warner je objašnjavao da je tim imenom želio spojiti privlačnost i odbojnost, celebrity kulturu i zločin, odnosno dvije strane društva koje Amerika istodobno osuđuje i opsesivno prati.

Prije nego što je imao ozbiljnu diskografiju, dobro je razumio vrijednost publiciteta. Pod pseudonimom je objavio pohvalan tekst o vlastitom bendu, predstavljajući ga kao buduću senzaciju lokalne scene. Nastupi u Fort Lauderdaleu ubrzo su privukli publiku iz underground krugova. Na pozornici su se pojavljivali kavezi, lutke, groteskni kostimi i okultni motivi. Šok nije bio sporedni element njegova rada, nego temelj cijelog projekta. Početkom devedesetih privukao je pozornost Trenta Reznora, vođe Nine Inch Nailsa, koji je bend uzeo pod svoje okrilje. Prvi album "Portrait of an American Family" objavljen je 1994., ali veliki proboj stigao je dvije godine kasnije s pločom "Antichrist Superstar". Album je bio agresivan, nihilistički i ispunjen apokaliptičnim slikama. Manson je preko noći postao jedno od najprepoznatljivijih lica alternativne glazbe, ali i idealna meta američkih konzervativnih i vjerskih skupina.

Najveća noćna mora konzervativne Amerike

Prosvjedi su postali dio gotovo svake njegove turneje. Vjerske organizacije zahtijevale su zabrane, neke trgovine odbijale su prodavati njegove albume, a lokalne vlasti pokušavale su spriječiti nastupe. Stizale su mu i prijetnje smrću. Sve ono što ga je trebalo izgurati iz javnosti zapravo ga je činilo sve poznatijim. Svaki prosvjed, zabrana i televizijska rasprava bili su besplatna reklama. Manson se pretvorio u simbol moralne panike devedesetih, razdoblja u kojemu su se odrasli pitali kakav utjecaj nasilna glazba, videoigre i mračna pop-kultura imaju na mlade.

Najozbiljniji trenutak nastupio je nakon masakra u školi Columbine u travnju 1999. Dvojica tinejdžera ubila su 12 učenika i nastavnika, a zatim počinila samoubojstvo. Dio američkih medija gotovo je odmah pokušao povezati počinitelje s Mansonom i njegovom glazbom. Tvrdnje da su bili njegovi veliki obožavatelji pokazale su se neutemeljenima, ali šteta je već bila učinjena. Manson je u javnosti predstavljen kao jedan od simbola kulture koja je navodno nadahnula nasilje.

Isprva je šutio, a potom poručio da Amerika ne želi razgovarati o mentalnom zdravlju, dostupnosti oružja i društvenom nasilju, nego traži jednostavno žrtveno janje.

- Amerika uvijek treba žrtveno janje. Ne žele pričati o pravim problemima poput mentalnog zdravlja i nasilja u društvu, pa traže nekoga poput mene da me okrive. Ali ja nisam tu da zabavljam moralne paničare - ja sam tu da umjetnost gurnem do granica - reći će nakon nekog vremena na tu temu.

Njegova karijera preživjela je taj period. Nastavio je snimati, nastupati, glumiti i slikati, ali se kulturna klima počela mijenjati. Internet je novim generacijama donio toliku količinu nasilnih, bizarnih i šokantnih sadržaja da Mansonovi performansi više nisu izazivali reakcije kakve su izazivali devedesetih. Klince iz doba interneta puno je teže šokirati. I dalje je bio rock-zvijezda, ali više nije bio najveći strah konzervativne Amerike.

Prvi dolazak u Hrvatsku i moralna panika u Puli

U takvom je trenutku, u kolovozu 2005., Marilyn Manson prvi put stigao u Hrvatsku. Koncert u pulskoj Areni bio je dio turneje "Against All Gods", ali glazba je ubrzo pala u drugi plan. Vjerske udruge tvrdile su da Manson promiče sotonizam, nasilje i drogu. Pojedini katolički svećenici upozoravali su tadašnje gradske vlasti da bi obožavatelji povijesni amfiteatar mogli pretvoriti u "Sodomu i Gomoru". Sedmorica svećenika otišla su toliko daleko da su organizatorima i gradu ponudila novac kojim bi se nadoknadili gubici nastali otkazivanjem nastupa. Zabranu je tražila i protestantska organizacija Oaza.

Na dan koncerta tisuće fanova okupljale su se pred Arenom, dok su se u crkvi sv. Franje održavale mise na kojima se molilo za one koji su otišli na nastup. Unatoč burnim najavama, koncert je održan uz jako osiguranje, bez većih incidenata i bez masovnih prosvjeda pred samim amfiteatrom.

Sam Marilyn Manson nije ostao dužan kritičarima. U intervjuu za Novi list uoči koncerta, komentirao je optužbe.

- Za mene je normalno da kao umjetnik provociram ljude. Ako oni misle da umjetnik može uništiti njihovu vjeru, onda je njihova vjera prilično krhka - izjavio je tada.

Dodao je kako ne tvrdi da je ono što radi prikladno za svakoga.

- Jako sam razočaran politikom i religijama koje manipuliraju ljudima - poručio je glazbenik, poznat po svom šokantnom scenskom nastupu i provokativnom imidžu.

U cijeloj priči pojavio se i jedan neočekivani glas razuma. Dok je većina crkvenih predstavnika osuđivala Mansonov dolazak, jedan katolički svećenik stao je u njegovu obranu. Radilo se o dominikancu Antonu Bobašu, koji je i sam imao metal bend.

- Kako bi Manson mogao pretvoriti ljude u sotoniste i narkomane u dva sata svog koncerta? - pitao se tada Anton Bobaš u razgovoru za Vjesnik.

Optužbe koje su mu zaustavile karijeru

Šesnaest godina nakon Pule Manson se našao pred krizom ozbiljnijom od svih ranijih prosvjeda i zabrana.

Glumica Evan Rachel Wood (na slici dolje), s kojom je bio u vezi, 2021. godine optužila ga je za seksualno, fizičko i psihičko zlostavljanje. Ubrzo su se javile i druge žene, među njima glumica Esmé Bianco te njegova nekadašnja suradnica Ashley Walters, iznoseći vlastite tvrdnje o nasilju, zastrašivanju i kontroli. Manson je sve negirao, opisujući optužbe kao iskrivljavanje njegovih sporazumnih privatnih odnosa.

Glazbena i filmska industrija reagirale su brzo. Izdavačka kuća raskinula je suradnju, agent ga je napustio, uklonjen je iz projekata i ostao je bez pojedinih glumačkih angažmana. Njegova se karijera praktički zaustavila, a mediji su procjenjivali da je izgubio desetke milijuna dolara potencijalne zarade. Dio građanskih postupaka poslije je završio nagodbama, dok je jedna žena povukla tužbu i ustvrdila da je bila nagovorena na iznošenje optužbi. Ipak, druge tužiteljice ostale su pri svojim iskazima.

Glumica Esmé Bianco tvrdila je da je istražiteljima predala velik broj fotografija, poruka, e-mailova i drugih materijala. Nakon što je godinama čekala odluku tužiteljstva, javno je kritizirala sporost sustava.

- Prije gotovo četiri godine učinila sam ono što se od žrtava silovanja očekuje: otišla sam na policiju. Detaljno sam opisala kako me rock glazbenik Brian Warner, poznatiji pod umjetničkim imenom Marilyn Manson, silovao i zlostavljao tijekom naše veze - rekla je u listopadu 2024. godine. 

Četverogodišnja istraga završila je odlukom tužiteljstva u Los Angelesu da protiv Mansona neće podići optužnicu. Okružni tužitelj Nathan Hochman objasnio je da navode o seksualnim napadima nije moguće dokazati izvan razumne sumnje, dok je za moguće slučajeve obiteljskog nasilja nastupila zastara. Istodobno je zahvalio ženama koje su prijavile svoja iskustva i surađivale s istražiteljima. Takva odluka nije značila da je tužiteljstvo utvrdilo kako se opisani događaji nisu dogodili. Značila je da, prema procjeni nadležnih, nije bilo dovoljno pravno održivih dokaza za kazneni progon.

Mansonov odvjetnik poručio je da je pravda zadovoljena. Bianco je, s druge strane, ocijenila da je sustav ponovno iznevjerio osobe koje prijavljuju seksualno nasilje. 

- Iako sam duboko razočarana odlukom Okružnog tužiteljstva da ne podigne optužnicu protiv Briana Warnera, nažalost, nisam iznenađena - poručila je Bianco putem odvjetnika kad je donesena odluka i dodala:

- Još jednom je naš pravosudni sustav iznevjerio žrtve. Ne prozivam pojedinačne tužitelje i istražitelje koji su godinama radili na ovom slučaju, nego sustav koji im je omogućio da rade s jednom rukom vezanom iza leđa.

Manson se tijekom cijelog postupka pozivao na vlastitu nevinost, no čak i bez kaznene optužnice ostao je obilježen iskazima bivših partnerica i suradnica. Dio glazbene industrije i dalje ga smatra prevelikim reputacijskim rizikom.

Povratak na pozornice

Unatoč izolaciji, nije ostao bez svih prijatelja i saveznika. Kanye West pozvao ga je 2021. na predstavljanje albuma "Donda" i uključio u rad na projektu. Johnny Depp, njegov dugogodišnji prijatelj, nije se javno distancirao od njega.

Manson je postupno ponovno počeo nastupati. Europska turneja 2026. uključuje festivale Resurrection Fest u Španjolskoj, Masters of Rock u Češkoj i Hills of Rock u Bugarskoj, dok je koncert u Zagrebu jedna od rijetkih samostalnih svirki na turneji. Povratak prati i iščekivanje novog albuma, nasljednika ploče "We Are Chaos" iz 2020. godine. Njegova vjerna publika očekuje i veliki intervju ili autobiografsku knjigu u kojoj bi mogao detaljnije iznijeti vlastitu verziju događaja.

Povratak na razinu slave s kraja devedesetih ipak se čini malo vjerojatnim. Provokacija više nema snagu koju je nekad imala, glazbena se industrija promijenila, a optužbe su ostavile trag koji odluka tužiteljstva ne može jednostavno izbrisati.

Dvadeset i jednu godinu nakon Pule, Marilyn Manson ponovno dolazi pred hrvatsku publiku i izaziva gotovo jednaka pitanja: gdje završava umjetnička provokacija, počinje li javni nastup nužno i promocija izvođačevih stavova te treba li osobu protiv koje nisu podignute kaznene optužbe isključiti iz kulturnog života zbog ozbiljnih javnih navoda?

Fra Ivo Rastočić u tome vidi napad na kršćanske vrijednosti i ljudsko dostojanstvo. Mansonovi obožavatelji vide glazbenika koji je cijelu karijeru proveo razotkrivajući licemjerje društva i namjerno izazivajući one koji bi umjetnosti određivali dopuštene granice. Sam Manson godinama tvrdi da njegov lik nije nastao u praznini, nego kao proizvod kulture koja istodobno osuđuje nasilje i pretvara ga u zabavu. Ispod teške šminke i lika Marilyna Mansona i dalje je Brian Warner, nekadašnji maltretirani dječak iz Ohija. Pitanje više nije može li još jednom izazvati skandal. Pitanje je može li uvjeriti publiku da iza skandala još postoji umjetnik vrijedan slušanja.