Svi bi s njima u krevet, ali im posao ne bi dali
Povjesničar pornografije? I to postoji. William Margold je točno to, autoritet za pitanja o industriji filmova za odrasle, i glumica i glumaca. Zato je bilo najlogičnije da redatelji dokumentaraca "After Porn Ends" baš njega pitaju o filmskoj industriji koja je najobavijenija velom tajne i zazora. Kao što je uostalom dandanas slučaj sa seksom čak i na prosvijećenom Zapadu koji se tu pokazuje krajnje licemjernim.
"Pornografija je nusproizvod kulture u kojoj se može brzo zaraditi, u kojoj su slava i bogatstvo dostupni bez stjecanja posebnih znanja. To je čini tako privlačnom mladim, lijepim i bespomoćnim ženama", kazao je.
Izjava na prvu možda zvuči osuđujuća, ali nije. Riječ je o čovjeku koji je u pornografiji proveo desetljeća, kao glumac i kao redatelj, da bi se potom posvetio aktivizmu. Kao direktor Free Speech Coalition žestoko se borio protiv niza prijedloga zakona o cenzuri i "razvratu". Vrlo slično kao Nina Hartley, danas 60-godišnja pornoglumica, spisateljica, feministkinja, prije desetak godina proslavljena ulogom "Hillary Clinton" u pornografskoj političkoj satiri "Who's Nailin' Paylin?" ("Tko nabija Paylin"). Na temu Sare Palin, naravno.
Činjenica je, međutim, da se mnoge glumice i glumci u pornoindustriji ne provedu dobro, da ih društvo stigmatizira, da teško, ako ikako, uspijevaju promijeniti profesiju ako to požele. Vrijednost dokumentarca "After Porn Ends" je to što objašnjava motive, probleme i razloge ljudi koji nastupaju u pornofilmovima, što te ljude prikazuje kao stvarne osobe, a ne kao seksualne igračke, kakvima ih društvo osuđuje praktično zauvijek, što razotkriva licemjerje modernog društva koje si utvara da je liberalno.
Za razliku od uobičajene uske logike koja nabraja tragične sudbine mnogih glumica i glumaca, pa cijelu industriju smatra zlom koje treba uništiti, ovdje su ljudi poput Nine Hartley objasnili da je riječ o ozbiljnom poslu i da su osobne tragedije posljedica toga što nije sve za svakoga. Hartley je, uostalom, bila i ostala najglasniji borac za iskorjenjivanje droge u pornoindustriji.
"Puno je ljudi u ovom poslu koji ovdje ne bi trebali biti jer imaju unutarnje sukobe. Ako sam odgojena tako da se sramim svog tijela, da mislim loše o muškarcima i ‘njihovim odvratnim željama', a radim u pornoindustriji, prije ili kasnije u meni će se te stvari sukobiti. Neki će pribjeći alkoholu i drogama kako bi i dalje bili u stanju to raditi. Ali će nakon pola godine, jedne, dvije, pet ili 10 izaći iz toga", objasnila je Hartley.Crissy Moran danas ima 43 godine, kršćanska je aktivistkinja, ali od 2001. do 2006. snimila je 50 filmova, sve do onog dana kad ju je dečkov prijatelj pitao hoće li, nakon što se vjenčaju, biti u stanju ljudima bez problema pokazati svoje radove.
"Počeo mi je propovijedati Novi zavjet. Danas smatram da nikada neću potpuno odrasti, da koliko ga god spoznala, uvijek će ostati prostora za Boga spoznati još i više", kazala je žena koja za sebe tvrdi da sada spašava "žene koje je slomila pornoindustrija".
Moran se savršeno uklapa u ono o čemu je govorila Hartley. Moran je iza sebe imala traumu, otac je s njima, djecom, pobjegao od majke, potom je postao alkoholičar i cijeli je život osjećala gubitak. Nikako se nije nosila sa slavom, točnije sa situacijama kad su joj prijetili porukama da će joj razmrskati glavu o beton. A i nije znala kako da iz toga izađe:
"Mislila sam, što bih drugo radila? Samo sam u tome dobra."
U njenom slučaju vjera je očito bijeg, a Hartley objašnjava da je, opet u njenom slučaju, to i razumljivo i korisno, jer ljude u životu apsolutno ništa ne može tako "podići" kao kad nam netko kaže: "Ja te se ne sramim, ja te i dalje volim." Raylene je, pak, u djetinjstvu trpjela seksualno zlostavljanje, prvi seksualni odnos bilo je brutalno silovanje. Mislila je da je sebe pronašla u pornografskoj industriji, ali je, nakon niza godina, sebe našla tek u poslu s trgovinom nekretnina. Samo, nisu svi imali takvu sreću.
Houston, odnosno Kimberly Halsey, imala je 30 godina kad je 1999. oborila svjetski rekord filmom u kojem je u jednom danu imala odnos sa 620 muškaraca. I nije bio problem što bi s time bio neki problem. Rekla je da je u pornofilmove ušla kao studentica, da nikad nije imala seks utroje i da je od prvog trenutka znala da je to točno za nju. Istog je stava i danas, pa i u vezi s filmom "Houston 620":
"Cijeli svijet je znao za mene. Postala sam superstar. Morala sam čak imati osobnog tjelohranitelja."
Problem je nastao kad je naprosto poželjela raditi nešto drugo. Svi su je poznavali i odbijali su je na poslovima za koje se javljala. A bila je obrazovana, studij iz medicinskog sestrinstva završila je s prosječnom ocjenom vrlo dobar... Dokumentarac otkriva da se s istim problemom suočavaju i muškarci koji požele raditi nešto drugo. Odbijaju ih kao "javno osramoćene".
"Kad si u ovom poslu, izgubiš ljudskost, više te ne tretiraju kao ljudsko biće. A 80 posto ljudi vani, znate već kakvih, htjeli bi raditi određene stvari s tobom, ali te smatraju smećem", kazao je jedan od njih.
Legenda pornofilmova Randy West, međutim, danas ima drugačiji problem. U porno je ušao na fakultetu, kad su ga prijateljice slikale obnaženog, iako je bio nemalo sramežljiv dečko, pa je pristao da se fotografije objave u specijaliziranom magazinu i jedno je vodilo drugom. Neke partnerice bile su mu važne osobe u životu i izvan objektiva kamere; Jenna Jameson, Tera Patrick, za koju i danas kaže da je bila osjećajna i silno duhovita osoba. Ali:
"Htio sam imati suprugu, djecu, ali naprosto nisam imao priliku ni vremena sresti onu pravu. I, da, žao mi je zbog toga. Ali nitko nema sve. Ima tipova koji imaju djecu, ženu, ali bi htjeli biti ja."
Nisu sve priče iz tog svijeta barem u nekoj mjeri nesretne. Lisa Ann bez problema i dalje ponosno nastupa pod pravim imenom, čak i nakon što je odigrala glavnu ulogu tijekom dva dana snimanja hard core seksa u "Who's Nailin' Paylin?". Pritom ljudi koji znaju o čemu govore, itekako upozoravaju na zdravstvene rizike; na sidu, HPV, što je iskusila Shelley Lubben, koja je, kao i Crissy Moran, postala "ponovno probuđeni kršćanin".
Dorothiea Ivonniea Hundley danas ima 65 godina, kućanica je i najsretnija je u svom vrtu. O svom dobu slave kazala je da je roditeljima rekla prije nego što to doznaju od drugih. Njima je bilo bitno da znaju da će od toga moći živjeti i da će biti sretna.
"Da, postoji intimnost s osobom s kojom snimate, čak i poslije snimanja. Uostalom, to su obični, dragi ljudi", kaže ona nakon svega. Asia Carrera danas ima 45 i kaže da joj nisu vjerovali kad je s 20 godina govorila da će do 30. godine prestati s tim poslom. Imali su pravo.
"Htjela sam prestati biti štreber, htjela sam da mi ljudi više ne prestaju prilaziti i biti prema meni dobri samo zato da bi poslije mogli prepisati kontrolni. A poslije su mi bivši kolege prilazili i govorili kako sam lijepa, seksi", objasnila je što joj je satisfakcija.
Ona je inače članica je Mense, s koeficijentom inteligencije 156. S Richardom Pachecom priča je još zanimljivija. Pred njim je u mladosti bio izbor, hoće li se školovati za rabina ili će snimati pornofilmove. Jedno je svakako isključivalo ono drugo i izabrao je porno uz podršku obitelji.
On je danas sretan. Nina Hartley ništa ne romantizira, posebno ne onakve filmove koji seks prikazuju drugačijim nego što jest, kao susret partnera koji vode računa jedno o drugom. Ali posao je posao i Hartley upozorava da mnogi griješe u tome što to brkaju s ljubavi. Posebno u svijetu u kojem dio konzumenata pornofilmova, većim dijelom muškarci, na njih projiciraju svoje najmračnije fantazije.