Kad je sredinom sedamdesetih slavni talijanski producent Dino De Laurentiis gledao snimke s audicije za ulogu ljepotice u koju se zaljubi King Kong , dočekao je snimku Meryl Streep riječima: “Ovo je tako ružno! Zašto ste mi to pokazali?“ 

To mlado “ovo“ bilo je u istoj projekcijskoj dvorani, razumjelo je talijanski i odgovorilo filmskom mogulu u stilu Howarda Hawksa: “Žao mi je što nisam onako lijepa kako bi trebala biti ali, znate – to je to. 

I to je ono što dobivate.” Njezin redatelj i glumački partner u filmu “Mostovi okruga Madison“, Clint Eastwood, odgovorio je na pitanje o starosti i kirurškom pomlađivanju, istim hawksovskim riječima: 

“Što vidite, to dobivate.“ 

Meryl Streep i Clint Eastwood nisu se slučajno našli u ljubavnoj drami o kućanici i fotografu, u kojoj je ona ostvarila najbolju ulogu u karijeri i jednu od najboljih ženskih uloga u povijesti filma.

Bili su stvoreni jedno za drugo. Ako je ikad postojao živi ljudski primjer utješne krilatice da godine nisu važne, onda su to Clint Eastwood i Meryl Streep.

Eastwood u 85. stvara svoj najkomercijalniji film, “Američki snajper“, a Meryl Streep u 66. glumi provincijsku rockericu koja u filmu “Rock-kraljica“ pjeva i skače po sceni kao Mick Jagger i Tina Turner, majka je troje odrasle djece, ima ljubavnika svojih godina, zaljubljena je i živi onako kako želi, bez novca, ali sretna onoliko koliko čovjek uopće može biti sretan.

Nije savršena, ali ima sve što joj treba i ne žali se. Takva kakva je, ne uklapa se čak ni u svijet rokerskih zvijezda, jer uopće nije zvijezda nego pjeva u običnom lokalu za goste svih uzrasta i rasa zato što voli pjevati i rock je njezin život, a po danu radi kao blagajnica koju mladi šef trgovine mora upozoravati da nije dovoljno ljubazna s mušterijama.

Rokerica Ricki je prema svemu propala osoba, no Meryl Streep je glumi kao da je ona potomak kraljevske loze. Kad kaže svom partneru, a on je obožava, da je stara i debela, govori to kao što bi to govorio Henrik VIII. svojoj šestoj ženi.

Jest da je star i debeo, ali još je kralj i sasvim je normalno da je voljen i poželjan. No nije Meryl Streep nimalo različita od svih drugih žena na svijetu koje nisu zadovoljne svojim izgledom. 

Trebala je čekati da ostari i da joj djeca odrastu, pa da se, na njihov nagovor, pomiri sa svojim izgledom. Cijeloga je života patila što nema tijelo Jessice Lange (koja je dobila od De Laurentiisa ulogu majmunove voljene). 

Stiskala je zube i hawksovski ponavljala „To je to“, no znala je da nije najljepša glumica na svijetu, iako ćete, kad pogledate njezinu čudesnu ulogu Francesce Johnson u “Mostovima okruga Madison“, razmisliti o tome što je ženska ljepota. 

Je li to u “Mostovima“ postigla samo svojim talentom ili s pet kilograma koje je nabacila u stilu svog omiljenog glumca i partnera Roberta De Nira ili je za to zaslužan redatelj Clint Eastwood koji ju je snimao tako da bude najprivlačnija kućanica u povijesti filma ili je to pak Eastwoodov glumački muževni pogled koji nam nedvojbeno pokazuje koliko mu je predivna i da je stvarno zaljubljen.

Da to s Meryl Streep nije slučajno možemo vidjeti i u „Rock kraljici“ Jonathana Demmea, u kojoj je njezin ljubavnik i partner, istih godina kao i ona, Rick Spriengfield, gleda na isti način kao i Clint Eastwood. Treba dodati još i to da, kad se radi o ljepoti i privlačnosti.

Zanimljivo je kako su na njezinu glumačku pojavu potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih reagirale dvije velike zvijezde koje su, poput nje, bile dugovječne i glumile do smrti. 

Katherine Hepburn je nije voljela i kad su je pitali zašto, prstom je pokazala glavu i rekla “Klik, klik, klik…“, objašnjavajući da, dok je gleda na ekranu, čuje kako joj u glavi radi glumački stroj. 

Bette Davis joj je pak napisala pismo u kojoj je rekla da joj se divi i ustvrdila da će postati njezina nasljednica kao najveća i najdugovječnija američka glumica. Obje su bile u pravu.

Dok gledate uloge poput onih u filmovima “Željezna lady“ ili “Kolovoz u okrugu Osage“ može vam se dogoditi da čujete onaj kontrolirani “Klik, klik, klik…“ koji spominje Katherine Hepburn. 

No kad pogledate njezine prave uloge, kakve su one u filmovima “Lovac na jelene“, “Kramer protiv Kramera“, “Sofijin izbor“, “Zaljubljivanje“, “Moja Afrika“, “Mostovi okruga Madison“, “Mlađe je slađe“, “Vrag nosi Pradu“, “Mamma Mia!“, “Julie i Julia“ ili “Rock kraljica“, bit će vam jasno zašto je bila najviše puta (do danas 19) nominirana za Oscar i zašto je, kad je osvojila trećega uzviknula: „Zar opet?!“. 

Nije da su joj Oscari nevažni, iako je prvoga zaboravila na kotliću WC-a za vrijeme oskarovskog slavlja, ali joj je važniji obiteljski život, suprug čijim se prezimenom (a ne svojim) potpisuje na čekove, te njihovo četvero djece. 

Iako je službeno priznata kao najveća suvremena glumica, o tome govori hawksovski i eastwoodovski trezveno: - Trudim se ne biti razmažena. Ne možete se osjećati razmaženo ako sami glačate svoju odjeću.

Pršti od samopouzdanja

Meryl Streep nije nikakvo odbačeno žensko nevinašce. Bila je kao tinejdžerica popularna sportska navijačica i kraljica škole, a takvo što u nemilosrdnom tinejdžerskom školskom svijetu mogu postići samo cure koje svi drže lijepima. Ako ičega Meryl Streep ima u izobilju, onda je to samopouzdanje.