Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić raspisao je krajem prošle godine nagradu od 50.000 kuna za informacije o ubojstvu Lidije Kukure (77) iz Rijeke. 

Njeno truplo nađeno je 2013. u rujnu u njenom stanu u četvrti Vežice. Vrata njezina stana nisu bila provaljena, a ženu je ubojica zatukao tupim predmetom po glavi. Nestala je njena zlatnina. 

No ni nakon više od godinu dana policijska istraga nije dala rezultate. U nekim slučajevima istraga tapka u mraku i više od desetljeća. 

Više od godinu dana prošlo je od dvostrukog krvavog ubojstva sestara Vukosave Goranović (55) i Milice Zebe (53) te ranjavanja Stipe Zebe u Žutom bregu u zagrebačkoj Dubravi, a policija i dalje nije pronašla ubojicu. 

Štoviše, nemaju ni novih tragova. Nije im pomoglo ni što su u srpnju ove godine objavili fotorobot i opis ubojice i pomagača te ponudili nagradu u iznosu od 50.000 kuna za informacije koje bi ih dovele bliže ubojici. Novih tragova nema, kako nam je potvrdio i Stipe Zeba.

Sestre Vukosava i Milica lani 6. prosinca spremale su kolače u Miličinoj kući na adresi Žuti breg 67. 

Oko 18.30 sati ubojica u dobi od oko 37 godina, visok 175-180 cm, jače tjelesne građe, okruglog oblika lica bez brade i brkova, prišao je Vukosavi i ispalio joj hitac u glavu. 

U tom trenutku naišla je i njezina sestra Milica pa je ubojica pucao i u nju. Čuvši pucnjavu, iz susjedne je kuće izašao Miličin suprug Stipo Zeba i zgrabio napadača. 

U hrvanju je ubojica uspio ispaliti nekoliko hitaca i ranio Zebu u prepone. Nakon toga odšetao je iz dvorišta.

Njegova pomagača policija opisuje kao vitkog muškarca starog oko 30 godina visokog 180-190 cm. Liječnici su uspjeli spasiti Stipu, dok je njegova supruga Milica podlegla zadobivenim ozljedama. 

Sin ubijene Vukosave Goranović, Slavko, nakon vijesti o ubojstvu odmah se vratio iz Njemačke, kamo se odselio nekoliko mjeseci prije. 

Policija je, istražujući ovo brutalno ubojstvo, provjeravala i moguće motive ubojice. Jedna od špekulacija bila je i da su povod ubojstava Slavkovi dugovi. 

Naime, Goranović je vlasnik tvrtke Autoklasik koja se bavila prodajom automobila. No poslovi su mu krenuli loše te je završio u dugovima.

To je pokrenulo nagađanja da je u Njemačku otišao kada je shvatio da dugove ne može vratiti i kako bi se sklonio od kamatara. 

Nakon objave fotorobota policajci su imali na desetke dojava od građana koji su mislili da prepoznaju ubojicu. Ipak, nijedna od tih dojava nije ih dovela bliže rješavanju slučaja. 

I dalje traže pomoć. To su samo dva od oko 200 neriješenih ubojstava u evidenciji MUP-a. Među njima je i brutalno ubojstvo studenta građevine Hrvoja Turibaka (24) iz srpnja 2012. 

U kolovozu ove godine, u isto vrijeme kad su raspisali nagradu za dvostruko ubojstvo sa Žutog brega, policija je raspisala nagradu i za njegovo ubojstvo. 

Za informacije koje bi dovele do počinitelja MUP je ponudio 70.000 kn. Unatoč primamljivoj nagradi nisu bliže rješavanju ni ovog slučaja. 

U prizemnom stanu u zagrebačkom naselju Špansko u Ulici Drage Gervaisa 7. srpnja 2012. godine mrtvog Hrvoja našao je njegov mlađi brat Tomislav.

Policija je već sljedeće jutro potvrdila da je riječ o nasilnoj smrti te da je Hrvoje ubijen oštrim predmetom. Na vratima stana, u kojemu je mladić živio s roditeljima i mlađim bratom, nije bilo tragova provale. 

Obdukcija je pokazala kako je imao rane na prsima i vratu. Ubijeni mladić bio je uzorni sportaš i student koji je uskoro trebao diplomirati. 

Vrlo rano tijekom istrage, istražitelji su se fokusirali na njegova brata Tomislava kao glavnog osumnjičenog. 

To će se pokazati kobnim jer su tražili samo dokaze koji bi ga teretili, odnosno išli u prilog njihovim sumnjama da je upravo on ubojica. 

Već sljedećeg dana policija je Tomislava privela kao osumnjičenog za ubojstvo. Bilo im je sumnjivo što je odbio poligraf, a pokušali su srušiti i njegov alibi. 

Utvrdili su kako je Hrvoje ubijen između 13.30 i 14.55 sati. Roditelji su izašli oko 13.30 sati ostavivši sinove same u stanu. U 14.55 sati policija je zaprimila poziv susjede koja je javila da je Tomislav pronašao ubijenog brata. 

Tomislav je rekao policiji da je otišao od Španskog do Jaruna na rolama, sjeo na tribine kako bi se odmorio te se onda vratio u Špansko. Nadzorna kamera snimila ga je u 13.57 sati kod hotela Antunović. 

U 14.21 sati snimile su ga kamere na Vrbanima, a potom je opet snimljen kod hotela Antunović u 14.38 sati kako se vraća kući. Velike nade polagali su u analizu bioloških tragova koje su izuzeli sa žrtve. 

Ona, nažalost, nije dala željene rezultate jer nije postojala dovoljna količina materijala za DNK analizu. Analiza krvi nađene na Tomislavovim rolama pokazala je da je riječ o njegovoj krvi i potvrdila njegovu priču da je pao s rola. 

Policija je morala prihvatiti činjenicu da su uhitili pogrešnog čovjeka i pustiti Tomislava na slobodu, a ubrzo je odvjetništvo odbacilo i kaznenu prijavu protiv njega.

Već tijekom očevida počinili su brojne greške koje je kasnije nemoguće ispraviti. Bez znanja i dopuštenja Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu otpečatili su stan te su dopustili obitelji da ukloni sve tragove krvi. 

Nakon što su susjedi i prijatelji očistili stan, odlučili su rastaviti odvode kako bi u njima tražili tragove krvi. Nisu uzeli tragove ni s tepiha na kojem je ležao ubijeni mladić, a koji je kasnije tijekom čišćenja završio u smeću. 

Nevjerojatno je i da je policajac bez rukavica dirao nož i ostavio na njemu svoje otiske. Godinu dana nakon ubojstva njegova obitelj pronašla je u stanu nove dokaze i odnijela ih policiji. 

Ni to nije pomoglo da nađu sumnjivca. Splitsku policiju više od dvije godine zbunjuje slučaj starijeg muškarca čije je rakomadano tijelo pronađeno u listopadu 2012. godine. 

Prvo je jedan od građana na plaži u Žnjanu našao lijevu potkoljenicu muškarca. Desetak dana kasnije šetač je u splitskoj luci Zenta našao truplo bez glave i obje noge. Bilo je zaglavljeno između dvije stijene, potpuno golo, a navodno je bilo u moru 20-ak dana. 

Sljedećeg jutra policija je u vrećici našla i glavu muškarca. Sumnjaju da ga je netko mučio prije smrti. Naime, utvrdili su da mu je netko, dok je još bio živ, slomio najmanje osam rebara. 

Nakon njegove smrti počinitelj, ili više njih, nestručno mu je odsjekao obje noge i glavu. Istraga je pokazala da je tijelo raskomadano baš na lukobranu lučice Zenta. 

Dijelovi su potom skriveni na različitim mjestima u procjepima među stijenama i prekriveni kamenjem i zemljom. Glavu su našli u procjepu stijena na lukobranu. 

Bila je u najlonskoj vrećici, dodatno zamotana u novinski papir s kojega su forenzičari uspjeli dobiti otisak prsta. Nažalost, do danas nisu uspjeli pronaći sumnjivca kojemu bi taj otisak pripadao. 

Truplo pripada muškarcu starijem od 65 godina, koji je živio pomalo samotnjačkim životom. Bio je nepokretan ili slabo pokretan. 

To su zaključili budući da su mu kosa, brada i nokti na rukama bili uredni i održavani, dok su mu nokti na nozi bili iznimno dugi i zapušteni. Bio je visok oko 170 cm, imao je sivo-plave oči i orlovski nos. 

Nedostajao mu je veći broj zubi, a na preostalima je imao zlatne navlake. Unatoč detaljnoj pretrazi terena, desnu nogu nikad nisu pronašli.

U nastojanju da utvrde barem identitet muškarca policija je nakon njegove smrti izradila i objavila čak dva fotorobota. 

Nijedan nije dao željeni rezultat. Ni nakon dvije godine ne znaju tko je pronađeni muškarac, a kamoli tko je odgovoran za njegovu smrt. 

Policija nikad nije pronašla ubojicu Sesvećana Željka Bilena (31). Ubijen je 11. studenog 2003. Nešto iza 22 sata na autobusnom ugibalištu kod križanja Zagrebačke ceste i Nove Branimirove Bilen je iskočio iz prijateljeva terenca Mitsubishi Pajera kako bi jurnuo u zagrljaj djevojci koja ga je čekala. 

Tek što je nogama kročio na tlo prišao mu je nepoznati muškarac s kapom na glavi i pištoljem u ruci te mu bez riječi pucao ravno u glavu. Bio je to pucanj iz oružja s prigušivačem. 

Bilen je pao na suvozačevo sjedalo. Njegova smrt potresla je glumačku scenu i široku publiku popularne dječje serije “Smogovci”, u kojoj je glumio dječaka Štefeka, jednog od petorice braće iz nestašne obitelji Vragec. 

Bio je poznat policiji, uglavnom kao sitni kriminalac. Iste godine 11. prosinca na području Iloka ubijen je hrvatski policajac Dragan Medaković (33). On je oko 19.15 sati bio u ophodnji s kolegom. 

Pokušao je zaustaviti kombi srpskih registracija. Vozač kombija namjerno se zaletio u njega i na mjestu ga usmrtio, a zatim je preko polja pobjegao u Srbiju. 

Kombi je prvo primijetila ophodnja granične policije kad je neosvijetljen i brzinom većom od 100 km/h prešao “zelenu granicu” i ušao iz Srbije i Crne Gore u Hrvatsku. 

To su odmah dojavili prometnoj policiji. Dojavu je čuo i Medaković te je pokušao zaustaviti kombi koji je odgovarao opisu. U potrazi za ubojicom MUP je odmah dignuo na noge više od 200 policajaca. 

Ipak, ubojicu za kojeg sumnjaju da je bio uključen u krijumčarenje kokaina ili cigareta, do danas nisu pronašli. U noći na 8. srpnja 2002. u Zagrebačkoj ulici u podstanarskom stanu u Metkoviću ubijen je Stjepan Šutalo (65). 

Njegovo beživotno tijelo otkrila je supruga vlasnika kuće u kojoj je živio kao podstanar. Pretpostavlja se da je počinitelj, ili više njih, Šutala najprije opljačkao, a zatim lisičinama vezao za stolicu, začepivši mu usta selotejpom. 

Tragovi nasilja, koje je policija pronašla na njegovu tijelu, te krv u dvorištu i na ulaznim vratima, naznaka su da se borio s napadačima. Nitko od susjeda nije ništa čuo. Šutalo se navodno bavio preprodajom deviza na tržnici.