Dvanaest osnivačica, 33 polaznice studija na samome početku, njih još stotine do danas, ogroman broj programa, znanstvenih istraživanja, aktivističkih inicijativa i umjetničkih suradnji - ove godine obilježava se punih 30 godina Centra za ženske studije koji je i danas iznimno važan za osnaživanje žena u hrvatskom društvu, pa i šire.

Centar su osnovale znanstvenice, feministkinje, žene s velikim iskustvom u feminističkim i mirotvornim inicijativama: Aida Bagić, Rada Borić, Nadežda Čačinovič, Sanja Iveković, Željka Jelavić, Biljana Kašić, Jasmina Lukić, Nela Pamuković, Karmen Ratković, Vesna Teršelič, Neva Tölle i Maja Uzelac.

Suosnivačice 1995.

S lijeva na desno: Jasmina Lukić, Sanja Iveković, Biljana Kašić, Nela Pamuković, željka Jelavić, Aida Bagić, Vesna Teršelič

Nedostaju: Karmen Ratković, Maja Uzelac, Nadežda Čačininovič i Neva Tölle

Suosnivačice 2025.

S desna na lijevo:
Rada Borić, Biljana Kašić, Zeljka Jelavić, Sanja Iveković, Aida Bagić i Vesna Teršelič

Nedostaju:
Karmen Ratković, Maja Uzelac, Nela Pamuković, Nadežda Čačinovič, Jasmina Lukić i Neva Tõlle

Njihovo djelovanje u raznim područjima politike, civilnog društva, obrane ženskih i ljudskih prava, umjetnosti, i danas je itekako važno. Kroz veljaču i ožujak, a tako će se nastaviti i kroz cijelu godinu, brojnim akcijama, panelima, predstavama, izložbama i događanjima obilježava se sve što su ostvarile kroz djelovanje CŽS.

- Započele smo s eksperimentalnim obrazovnim programom 13. veljače 1995. Program se odvijao u prostoru Etnografskog muzeja pa taj datum obilježavamo kao rođendan Centra. Dvanaest osnivačica, od kojih je veći dio bio aktivan u sekciji Sociološkog društva "Žene i društvo" inicirao je okupljanje s namjerom da kritički propitamo što nam se događa u vremenu kada smo proživjele rat i ratničko nasilje. Samoosvještavanje vlastite pozicije, podrška ženama koje su preživjele ratno nasilje kao i potreba teorijskog promišljanja pozicije žena iz feminsitičke perspektive u patrijarhalnom društvu bio je u to doba i čin otpora. Valja napomenuti da je to vrijeme obilježeno rastom feminističke podrške i solidarnosti pa je tako za eksperimnetalni program Centra za ženske studije bila izrazito važna podrška drugih feminsitičkih organizacija: Autonomne ženske kuće Zagreb, Centra za žene žrtve rata, Ženske Infoteke i B.a.b.a. – grupe za ženska ljudska prava, govori za Express Željka Jelavić, jedna od osnivačica Centra za ženske studije.

Iako do danas djeluje izvaninstitucionalno, CŽS je inicirao brojne znanstvene, aktivističke, te umjetničke programe koji su pružili uvide u žensku perspektivu u različitim područjima poput književnosti, antropologije, medija, ekofeminizma, analizi rodno uvjetovanog nasilja koje jest ozbiljan društveni problem, a ne kao što to danas još uvijek neki misle privatni problem. Dekonstruiraju se stereotipi o ženama u trenutku rastućeg nacionalizma, kada se na položaj žena gleda isključivo kroz optiku majki, njegovateljica i podržavateljica, kaže Jelavić.

- Uz to što se kritički promatra pozicija žena kao političkih subjekata otvara se i niz do tada tabu tema poput ženske seksualnosti, prava LGBTQ osoba i marginaliziranih društvenih skupina kao i odnosa roda, klase i rase - ističe.

Ta pitanja i danas teško pronalaze adekvatne odgovore u hrvatskom društvu. Uz ozbiljna znanstvena istraživanja, CŽS pokrenuo je i izdavački program. Izdaju i časopis "Treća" kako bi omogućile redovno publiciranje radova na ženske teme. Od 2009. godine Centar za ženske studije upravlja Memorijalnim stanom Marije Jurić Zagorke i provodi dokumentacijsko-informativne, obrazovne i kulturne aktivnosti vezane uz proučavanje i promicanje Zagorkine baštine i tema vezanih uz žensko stvaralaštvo.

- Centar za ženske studije popunio je značajnu prazninu u publiciranju, znanstvenoj produkciji, jer se otvorio prostor za publiciranje radova feminističkog usmjerenja.

Mi smo već prije više od 20 godina pokušale uvesti ženske studije kao akademsku disciplinu na Filozofskom fakultetu. Nažalost, tada za naš prijedlog nije bilo sluha. Valja imati na umu da ženski i rodni studiji na svjetskim sveučilištima postoje kao znanstveno područje još od 70-tih godina prošloga stoljeća. U središtu takvih studija su upravo iskustva žena, društvene i kulturne konstrukcije roda, maskuliniteta, odnosi moći i presjecišta s drugim identitetima: klasom, rasom, seksualnom orijentacijom. Stoga mi naricanje desnih političkih opcija o povezivanju Istanbulske konvencije, koju treba deratificirati, i rodnih studija koji tobože uvode rodnu ideologiju, mada se ne objašnjava što se pod time misli, ukazuje prije svega na potpunu neukost o temi pa je bilo kakva ozbiljna rasprava onemogućena, jer ispadaju smiješni - pojašnjava Željka Jelavić.

Studij je započeo sa sedam kolegija: Izmišljanje ženskosti (Nadežda Čačinovič), Feminizam, žene, javnost (Biljana Kašić), Ženski identitet (Maja Uzelac), Feministički pristup nasilju (Neva Tölle i Nela Pamuković), Feminizam i lingvistika (Aida Bagić i Rada Borić), Ekofeminizam i dubinska ekologija (Vesna Teršelič i Karmen Ratković), Ženska književnost i žensko pismo (Jasmina Lukić) i Kineske žene, revolucija i politička promjena (Rachel Wareham).

- U samom početku, bilo je polaznica različitih generacija, majke i kćeri su zajedno dolazile na predavanja i ta transgeneracijska razmjena je izuzetno važna. Do korone i pandemijske krize koja nas je okrenula online učenju, imali smo nastavu uživo i to najčešće u dva semestra. Ako se može reći da nam je pandemija donijela išta pozitivno, to su susreti na daljinu, što je donijelo novu kvalitetu. Priključuju nam se polaznice iz različitih hrvatskih gradova, okruženja, kao i iz udaljenijih mjesta. Tako ove godine imamo polaznicu iz Pariza, Francuskinju koja zna i prevodi hrvatski. Na taj se način mreža učenja širi i to je izuzetno važno, jer možemo imati direktne uvide i iskustva građanki iz okruženja. Ono sa čime se sad suočavamo na razini regije je značajna repatrijarhalizacija društva i jačanje desnih političkih opcija unutar Europske unije što dovodi do sužavanja ženskih prava i prava LGBTQ osoba - govori Jelavić.

Rastuća patrijarhalizacija, nacionalizam, mizoginija, dodatno su potaknuti i izborom Donalda Trumpa za još jedan mandat u Bijeloj kući. Upravo skretanje udesno na mnogim političkim scenama u Europi dovodi i do smanjenja institucionalne financijske potpore programima koji se tiču ženskih prava, ali i prava rodnih i seksualnih manjina. Sve se svodi pod nazivnik "lobiranja manjina", "ugnjetavanja većine koja to ne želi" i sličnih populističkih parola koje desnica obilato koristi, a službena vlast prešutno prihvaća.

- I u Hrvatskoj je primjetan pad financijske potpore programima i aktivnostima koji su usmjereni promicanju ženskih prava i emancipacije žena i rodnih manjina na razini izvaninstitucionalnog obrazovanja. Teško je razdoblje pred nama, možemo zamijetiti da se postavlja čitav niz prepreka, a sve pod pod krinkom tehničkih omaški, uspostavljanju rodnih studija na akademskoj razini. Čini mi se da je izuzetno opasno po ženska prava kao i prava svih manjina zatvaranje prostora za akademsko istraživanje i rast - upozorava Jelavić.

Budući da Centar već više godine nema osigurano stabilno financiranje, njegove voditeljice uglavnom rade volonterski, a žene u uredu CŽS su prekarne radnice koje ovise o tome hoće li neki projekt proći. Sve to utječe na širi opseg i brojnost aktivnosti jer jedan dio aktivnosti se može provesti volonterski, no mora postojati financijska stabilnost koja izostaje, nastavlja.

Pritom se ženski aktivizam i feminističke teme uporno predstavljaju kao napad na tradicionalni oblik življenja i odabir žena na brak i obitelj. No Jelavić ističe kako je to podlo podmetanje. Istovremeno, sve jači odgovori "klečavcima", kao i sve brojnija okupljanja na događanjima poput "Noćnog marša" za Dan žena govore o itekako velikoj svijesti žena u Hrvatskoj o njihovom položaju.

- Ono što sigurno pogađa u živac konzervativne patrijarhalce je to da žene danas u većem broju nego što je to bio slučaj u prijašnjim desetljećima, nisu spremne trpjeti nepravdu i nasilje. Pitanja koje feministkinje otvaraju tiču se prava žena na život u sigurnosti, bez nasilja bilo koj vrste i autonomije žena u donošenju odluka o svome životu. Praksa nam pokazuje da žene ostaju živjeti s nasilnicima, u najvećem broju slučajeva, zato što nemaju ekonomsku sigurnost, nemaju prostor kamo otići, svjesne su da će ih u većini slučajeva sredina osuditi, a institucionalna potpora nije još uvijek adekvatna, mada pomaka ima - ističe Željka Jelavić.

Feminističke organizacije koje pružaju podršku ženama koje su doživjele nasilja osnažuju žene da samostalno donesu odluke važne za njihov život, ne sugeriraju im što bi trebale učiniti kao što ne osuđuju njihove izbore, jer izaći iz nasilne veze nije jednostavno, dodaje.

- U okviru obrazovnog programa Centra za ženske studije bavimo se zakonodavnim okvirom rodno uvjetovanog nasilja te posebno važnom temom femicida, seksulanog nasilja i trgovanja ženama u svrhu seksualne eksploatacije. U našim programima sudjeluje i manji broj muškaraca, a cilj bi trebao biti da se što veći broj muškaraca, a ne samo žene, o rodno uvjetovanom nasilju educira kroz institucionalne školske i akademske programe - kaže Jelavić.

U Centru za ženske studije ističu izuzetno važnu ulogu medija u stvaranju društvene slike žena u društvu. Naša sugovornica postavlja pitanje kakva se poruka šalje javnosti kada u emisiji o pravu na abortus govore samo muškarci, ili kada o ekonomskoj ili obrambenoj politici ne govori nijedna žena. Koja je poruka snimke u kojoj kamera saborsku zastupnicu pri dolasku za govornicu snima odozdola prema gore, pokazujući njezine noge dok zastupnika ne gleda na taj način, pita naša sugovornica.

Posljednjih godina feministički pokret doživljava brojna previranja. U svijetu u kojem buja naoružavanje, vode se ratovi s ogromnim ljudskim žrtvama sve je žešće ugrožavanje i ljudskih prava žena, manjina, općenito onih slabijih. Stoga je međusobna podrške i povezivanje od izuzetne važnosti. Ovakve inicijative ne smiju biti podvrgnute projektizaciji istaknuto je između ostalog na panelu organiziranom povodom 30. obljetnice Centra. Toga su svjesne i feminističke organizacije u Hrvatskoj, koje se umrežavaju i na platformi mirovnog aktivizma.

- Svjedočimo intenzivnoj militarizaciji društva. Stoga je posebno važno da mi unutar feminističkih aktivnosti gradimo mreže suradnje poput Ad hoc feminističke antiratne koalicije, suprotstavljamo se ratu i jačamo mirovni aktivizam i nenasilno rješavanje sukoba- zaključuje Željka Jelavić.