Više od tri desetljeća Jian Liu je skrivao 60 rola filma, sa  više od 2000 fotografija. Te 1989. godine bio je 20-godišnji student dizajna u Pekingu. I on je sam kao i tisuće prosvjednika, studenata na Tiananmenskom trgu bio uhvaćen u tom duhu pokreta, i fotografirao prosvjede 50 dana. Oduševile su ga njihove želje za većom slobodom, pokušaj demokratizacije društva i rješavanje pitanja korupcije. 

Podaci o ovom događaju kineske vlasti izbrisale su iz njihove povijesti, pa se tako ne može ni precizno utvrditi koliko je ljudi u sedam tjedana bilo na trgu, no po nekim informacija, skupilo se više od milijun. 

"Pomislio sam da bi ova zemlja mogla postati boljom", rekao je Liu. 

I zatim je 4. lipnja Narodno-oslobodilačka armija Kine došla na trg i otvorila paljbu po studentima, aktivistima i civilima, ubila stotine, a možda i tisuće ljudi. Tog jutra miris krvi miješao se sa vrućim ljetnim zrakom. Liu se prisjeća kako je vidio 20-ak tijela s ranama od metaka na podu bolnice. Napravio je nekoliko fotografija, i brzim se korakom udaljio, piše The New York Times. 

"Nisam to mogao podnijeti", rekao je.

U nastavku pogledajte galeriju.

Godinama je pokušavao zaboraviti taj pokolj koji je ostao u njegovom sjećanju, uz više od 2000 fotografija koje je tog proljeća snimio. Objavom ovih svojih fotografija, koje su objavili i The New York Times i Wall Street Journal, Liu se priključuje kineskim povjesničarima, piscima, fotografima i umjetnicima koji su pokušali zabilježiti te povijesne trenutke kineske povijesti koje partija želi izbrisati iz javnog sjećanja. 

"Refleksija je moguća jedino u demokratskim i mirnim sredinama. Pod autokratskim pravilima nemoguće je o tome razgovarati", rekao je. 

Liu je godinama vodio foto studio u Pekingu prije nego se preselio u Los Angeles 2016. godine kako bi studirao engleski. Prijatelje je zamolio da mu donesu negative iz Kine u ožujku, a prije mjesec dana nakon što su prebačene u digitalni oblik, ponovno je pregledao fotografije koje je snimio prije 30 godina. 

Fotografirao je lica mladih nenaoružanih vojnika, koji nisu izgledali stariji od 20. 

"Bili su uspaničeni i najvjerojatnije nisu znali što se događa u Pekingu", rekao je. 

No ništa ih nije moglo pripremiti za pokolj u toj gužvi. U bolnici je vidio ubijene ljude, razbijenih ramena i smrvljenih glava. Spremio je svoj fotoaparat iz poštovanja prema mrtvima. 

"Iz poštovanja prema njima nisam ih htio fotografirati. Snimio sam tijela samo onih ljudi koja su još uvijek na neki način bila očuvana", rekao je misleći kako nije fotografirao smrskana tijela. 

"Bez obzira tko su oni bili, što su govorili i kako ih je komunistička partija nazivala, ovi mladi ljudi nisu trebali biti ubijeni. I njihovo ubojstvo i smrt nikako se ne mogu opravdati", rekao je. 

U danima nakon tog sukoba, pokolja, Liu se nije usudio napustiti svoju kuću jer su vojnici opkolili grad. Vlasti su kasnije uhitile tisuće ljudi pod optužbama da su disidenti a mnoge od njih i osudili na zatvorske kazne. 

"Ti su mi dana prolazili u magli. I svi su hodali spuštenih glava", rekao je. 

Ovaj sada 50-godišnjak odlučio je javno objaviti fotografije uz pomoć Humanitarian China, američke organizacije koja stipendira siromašne disidente i njihove obitelji. Motiviralo ga je i to što njegova kći, koja je bila u kineskoj školi do 2016. godine, nikada nije čula za taj masakr. 

I mnogi drugi Kinezi, posebno mlađe generacije, ne znaju za taj trenutak povijesti, jer je kineska vlast vrlo uspješno taj dio izbacila iz svih udžbenika, i općenito iz javnog života. 

"Kineska komunistička partija izgradila je vlast utemeljenu na laži. Strahuju da bi puno ljudi moglo saznati istinu. I zato sam ove slike odlučio objaviti", rekao je. 

Ususret 30 obljetnici ovog pokolja novinari su glasnogovornika kineskog ministarstva obrane Wu Qiana pitali je li armija ugušila studentske prosvjed prije 30 godina. 

"Ne slažem se sa riječi "ugušili" u vašem pitanju", rekao im je. 

"Tijekom proteklih 30 godina procesi naših reformi, razvoja, stabilnosti i poduhvati su već odgovorili na vaše pitanje", rekao im je. 

I to je bilo sve što je službeno želio reći o zaboravljenoj temi u Kini, izbrisanoj iz knjiga, enciklopedija, i sa interneta.