Željela je zahvaliti svojim fanovima i prijateljima, pa je iznenada organizirala koncert samo za njih. Ulaznice nisu bile nimalo jeftine. Prodavale su se po cijeni od 500 do 1500 kuna budući da je dvorana bila premala za sve one koji su ju htjeli vidjeti uživo. Organizator je uklonio sjedala iz partera da bi publika mogla stajati tik uz pozornicu i zaplesati. 

Budući da ta mjesta nisu bila numerirana, jedan njezin najstrastveniji fan devet je dana spavao pred dvoranom, a dva dana prije koncerta na ulici je već kampiralo mnoštvo, samo da bi iz što bolje perspektive vidjelo koncert godine. U krcatoj dvorani, u VIP ložama sjedili su mnogi poznati glumci, kulturni djelatnici, pa i državni dužnosnici, nestrpljivo čekajući da se pojavi zvijezda večeri. 

Umjesto u 21 sat, spektakl godine počeo je u 22.50. Osvanula je na bini u pratnji mišićavih plesača i uz vrhunsku koreografiju otpjevala nekoliko hitova. Nakon pola sata glazba je utihnula. Obratila se publici 15-minutnim govorom zahvale i onda nestala u backstageu. Publika je strpljivo čekala njezin povratak, a nakon 10 minuta skandiranja, počeli su bacati na binu plastične bočice vode i vikati joj: “Kurvo”!.

Napustili su dvoranu pred kojom ih je dočekao kordon do zuba naoružane policije u slučaju da počnu neredi…. Naravno, cijeli događaj zbio se u Parizu u srpnju 2012. godine i to u francuskom hramu glazbe - koncertnoj dvorani Olympia. Glavna zvijezda priče bila je Madonna i svaka sličnost s Nives Celzijus i njezinim nastupom u KD Lisinski je slučajna.

Prije svega, Madonna je do danas objavila tucet albuma i doista ima repertoar s kojim bi bez problema mogla održati koncert od tri sata. To što često vuče publiku za nos je njezin hir. Nives je prvi i zadnji album objavila 1999. godine i od tad svako toliko “prijeti” novim, ali inspiracija nikako da dođe. Osim toga, termin studija prilično je skup, a miksanje njezina glasa bogme bi potrajalo. 

Zato u posljednjih 15-ak godina Nives uglavnom objavljuje na YouTubeu, a u studio ulazi jednom u nekoliko godina da bi snimila poneku pjesmu lascivnog sadržaja. Ali ni po tome nije previše posebna. Njezin posljednji uradak “Karanfili” nema nimalo grozniji tekst od šoferskih hitova naših mnogo popularnijih i selfijima sklonijih estradnih diva. Uostalom, i Madonna je svjetsku slavu stekla pjesmuljkom “Like a Virgin” (Poput djevice). 

Njezin tadašnji producent Nile Rodgers priznao je u jednom dokumentarcu da je od svih pjevačica kojima su nudili ovu pjesmu, jedino Madonna objeručke prihvatila otpjevati je, iako su i glazbenici u studiju krepavali od smijeha na discoposkočicu u koju su ubacili i Madonnino “uhah” podcikivanje. U tom smislu razlike između Nives i Madonne zapravo i nema.

U pop-glazbi kakvu Nives želi pjevati, popularnost se stječe skandaliziranjem i provociranjem svim mogućim sredstvima, a to se najčešće - zato jer je najlakše - svodi na prodavanje seksualnosti. I to je već viđeno na ovim prostorima. 

Uostalom i Madonna svoje spotove uvijek začini ponekom erotičnom scenom. Dovoljno je pogledati njezin video za pjesmu “Justify My Love” i usporediti ga s Nivesinim spotom za “Karanfile”. Većina kadrova su identični, jedino što ih je Madonna snimila prije 20-ak godina na svilenim plahtama, a Nives prošle godine u štali na sijenu. 

E, pa što je onda toliko skandalozno u njezinu nastupu u Lisinskom? Ruku na srce - baš ništa! Ako je Madonna mogla nastupiti u Olympiji zašto Nives ne bi mogla u Lisinskom? Po čemu bi ta dvorana morala biti izuzeta od priredbi koje dovode u ekstazu većinu građana Hrvatske?

Uostalom, broj veći od tri milijuna klikova na Nivesin posljednji megahit govori da je čak 75 posto našeg stanovništva, valjda u intermezzu između slušanja Wagnera i Čajkovskog, zapjevalo: “Kita, kita, kita cvijeća, to je bolja što je veća!“ Uglavnom, s tri milijuna klikova nije se za šaliti. Stoga je baš to bio signal da je došlo vrijeme za njezin prvi samostalni koncert - a gdje drugdje nego u hramu hrvatske glazbe - u Koncertnoj dvorani Lisinski. 

Maloj, doduše, koja stoji samo nešto više od 10 tisuća kuna i prima 300 posjetitelja. Zato su katastrofične najave o njezinu koncertu kao “paradigmi rastakanja hrvatskog društva” u najmanju ruku pretjerane. Jer rastakanje hrvatskog društva počelo je mnogo, mnogo godina prije i to u gospodarstvu, a nikako ne u kulturi. Dražen Siriščević, ravnatelj KD Lisinski već odavno upozorava da će zbog teške financijske situacije biti prisiljen komercijalizirati poslovanje kako bi zadržao likvidnost ustanove i namaknuo novac za one sadržaje za koje se prije 42 godine mislilo da će se u njoj izvoditi. 

On je bio taj koji je imao posljednju riječ i dao zeleno svjetlo za Nivesin koncert, a ne treba zaboraviti da je riječ o čovjeku koji je ljubav prema ozbiljnoj glazbi upijao doslovno dok je još bio u kolijevci. Na pitanje koliko Lisinski dobiva od Grada Zagreba i dobiva li išta od Ministarstva kulture, Siriščević kaže:

"Gradski proračun pokriva otprilike četvrtinu troškova sezone Lisinski subotom, što je najreprezentativniji ciklus ozbiljne glazbe u Hrvatskoj. Ciklus Metropolita u Lisinskom u cijelosti financiramo sami. Ukratko, moramo se prilagoditi smanjenom gradskom proračunu jer kakav god on bio, bez potpore Grada ne možemo funkcionirati."

Na pitanje koliko godišnje izdvajaju za KD Lisinski, od Dinka Vukelića, zamjenika pročelnika Ureda za obrazovanje, kulturu i sport dobili smo pak ovakav odgovor: "Grad je za KD Lisinski u 2014. godini izdvojio ukupno 12,506.290,15 kuna, a od vlastita poslovanja KD Lisinski uprohodio je 13,056.340,10 kuna.“ 

Na pitanje koliko dobiva od Ministarstva kulture, budući da je KD Lisinski gradska ustanova, Siriščević je napisao: “Od 2009. godine nismo dobili niti kune. Ne prestajemo nuditi programe međunarodne kulturne suradnje i ne prestajemo primati odbijenice. Spomenut ću samo jedan primjer. Otvorenje svečane sezone obilježavanja 40 godina dvorane Lisinski. Ratni rekvijem Benjamina Brittena, koncert sa snažnom porukom mira, na kojemu su sudjelovali umjetnici iz nekoć zaraćenih država: Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Ukupno 300 glazbenika različitih vjera i nacionalnosti na pozornici Lisinskog. Na žalost, niti to nije zanimalo Ministarstvo kulture.“

Iz Ministarstva su nam pak odgovorili na isto pitanje opširnim popisom koje su manifestacije sufinancirali, a odgovor se svodi na ovo: "Ministarstvo kulture ne osigurava potporu za redoviti program koji se događa u KDVL-u nego samo za vrstu glazbenih projekata kako je naprijed navedeno.“

Naravno, podatke je bilo nemoguće provjeriti i konfrontirati sugovornike jer su svi, uključujući i Grad i Ministarstvo kulture, odgovarali na pitanja isključivo pismenim putem. Ipak, Siriščević je, na pitanje je li nastup Nives Celzijus presedan, nedvosmisleno odgovorio:

"Što je to presedan u Dvorani koja je od utemeljenja bila pozornica političkih skupova, kongresa liječnika, arhitekata, sportaša, frizera, kazališnih grupa, amaterskih folklornih skupina, festivala svih vrsta, najrazličitijih glazbenih žanrova, od estrade do simfonijskih orkestara?"

I doista, prisjetimo se da se slična halabuka dizala i kad je nastupao u dvorani Haris Džinović čiji su hitovi “I tebe sam sit, kafano”,”Laže mjesec”,”Dajte vina, hoću lom”, i te kako omiljeni u našem narodu. I njegov je koncert bio ispunjen do posljednjeg mjesta kao i koncert Hanke Paldum i Željka Joksimovića. 

Prvi je “kralj” romske glazbe, druga je “kraljica” sevdaha, a treći je valjda “kralj” pop-folka. Da naš narod to ne voli, ovi bi koncerti bili nerentabilni, pa se ne bi ni održavali. Stoga, zašto nakon svega ne bi nastupila i Nives? Jedina je razlika što prvo troje imaju vokale kojima mogu pogoditi intonaciju i otpjevati svaku pjesmu bez pogreške, dok s Nives baš i nije tako. No koga to zanima? Nives se za nastup u Lisinskom, kako je pokazala na društvenim mrežama, i ne priprema u tonskom studiju nego u fitness dvorani, vozeći sobni bicikl i vježbajući na pilates lopti. 

Može se pretpostaviti da na njezinom koncertu pjevanje i neće biti glavni spektakl, nego da će to vjerojatnije biti neke druge vratolomije. Skanjivanje onih koji vjeruju da su Hrvati odavno raskrstili s Balkanom, barem što se glazbe tiče, treba skoro pa ismijati jer to samo znači da ne poznaju našu stvarnost, pa nisu pozvani ni da bilo što komentiraju. Naš najveći nacionalni ponos - naši nogometni reprezentativci - naši najvredniji ambasadori - kako im tepaju političari - slobodno vrijeme provode upravo u turbo-folk klubovima. 

Predsjednik Josipović, akademski obrazovani glazbenik, sjedio je u prvom redu na Severininu koncertu u istom tom Lisinskom, a u obranu Harisa Džinovića stao je i Siriščević i začepio usta kritičarima kad je podsjetio da je romski pjevač nastupio s opernom divom Montserrat Caballe u Areni Beograd 2011.

"Nisu uvijek bili, niti jesu presudni umjetnički kriteriji. I tako već 42 godine. Nives dolazi u Malu dvoranu s programom, performansom, na svjetski ludistički dan 1. travnja, dan šale i vica. Možda to postane tradicionalno obilježavanje 1. travnja u Lisinskom", zaključio je razgovor na tu temu ravnatelj Siriščević, koji je i sam rekao da ako KD Lisinski ne bude poslovao s dobitkom, on kao ravnatelj može kazneno odgovarati zbog nesavjesna poslovanja.

Stoga ne treba nikog iznenaditi ako već iduće godine Nives zakupi veliku dvoranu. Moguće je i da se dogodi i ono što se dogodilo Madonni u Olympiji. Naime, do tad će i Nives sigurno imati dovoljno pjesama da popuni termin od pola sata, a kad je o fanovima koji kampiraju usred Zagreba riječ, i tu već imamo iskustva… Petnaestominutni govor kojim bi se Nives, poput Madonne, obratila publici, ne bi trebao biti nikakav problem. 

Mogla je to naučiti nedavno na Markovom trgu, gdje je bila počasna gošća naše predsjednice, nakon što je na youtube pustila svoj novi hit ‘Kolinda’. Ako je Josipović sjedio u prvom redu na Sevkinom koncertu, nema razloga da Kolinda ne sjene u prvi red na koncertu Nives Celzijus.