Posljednji dani Drugog svjetskog rata bili su iznimno kaotični i pomalo je nevjerojatno da bi američki i njemački vojnici surađivali. Upravo to se dogodilo i to kako bi spasili plemenite konje s jedne farme u Čehoslovačkoj.

U knjizi "Savršeni konj", autorica Elizabeth Letts piše o suradnji američkog časnika i jednog nacističkog veterinara. Pod pokrovom noći, njih dvojica pješačili su kilometrima kako bi došli do farme konja prije sovjetske Crvene armije. 

Skupocjeni lipicaneri s te farme ukradeni su s okupiranih teritorija tijekom rata, a pretpostavlja se da je jedan dio konja ukraden i iz ergele Đakovo. Letts kaže da su nacisti planirali stvoriti savršene konje, dovoljno dobre za njemačke arijevce.

Konji općenito predstavljali su velik dio nacističke propagande, a Adolf Hitler je često opisivan kao čovjek koji je vratio Njemačku u sedlo.

Hitler je planirao upregnuti poljski uzgoj konja i stvoriti vrhunsku novu rasu konja, a provedbu plana dao je Gustavu Rauu, najboljem njemačkom stručnjaku za konje. On je trebao iskoristiti tada još uvijek slabo istražene principe genetskog nasljeđivanja kako bi stvorio najbolje moguće konje. Njemački vojnici imali su zapovijed da mu svesrdno pomažu u tome. Uostalom, jedna od prvih ustanova nad kojima bi preuzeli kontrolu nakon okupacije bile su konjaničke ustanove.

"Nacistička filozofija bila je čudna na taj način. Ljudima se postupalo tako nehumano, ali prema životinjama su bili iznimno brižni", piše Letts u knjizi. Osim toga, Letts podsjeća da su nacisti planirali uništiti poljski narod, ali istovremeno su jako cijenili poljske konje.

Židovski zatvorenici voženi su vlakovima kojima se nekad stoka prevozila, ali skupocjeni konji putovali su znatno luksuznije. Konji su boravili daleko od od ruskih zrakoplova, daleko od eksplozija. 

Jedna od najvećih takvih farmi je bila u blizini njemačko-češke granice u gradu Hostouň. Šef farme bio je Rudolf Lessing, veterinar s početka naše priče. On i jedna manja grupa nacističkih časnika odlučila je zamoliti Amerikance da spase njihove konje i istovremeno su riskirali suđenje za izdaju uhvate li ih drugi nacisti.

Brinuli su se da će očajni ruski vojnici zaplijeniti skupocjene konje i iskoristiti ih u ratne svrhe. Još veći strah je bio da će Crvena armija uzeti konje i pretvoriti ih u hranu za izgladnjele vojnike. Rusi nisu vodili previše brige o skupocjenim konjima, na kraju krajeva, sve je to buržujska posla.

Među uzgajivačima konja prepričava se legenda o smrti čistokrvnog konja Alchimista. U predratnom razdoblju osvajao je sve bitne nagrade u Njemačkoj, a 1945. godine su ga Sovjeti ustrijelili zato što je radio probleme prilikom ukrcaja na vlak.

Lessing i američki časnik Tom Stewart krenuli su prema Čehoslovačkoj i konjima. Kad su došli tamo, Stewart se skrio u jednu kuću, a Lessing je pokušao nagovoriti nacističke vojnike na predaju. Uspjeli su nagovoriti čitav njemački garnizon na predaju kako bi spasili konje.

Europa je bila uništena i tih godina nije bilo dovoljno hrane za ljude, a kamoli za čistokrvne konje. Amerikanci su stoga odlučili prebaciti najljepše primjerke u Sjedinjene Američke države. Odabrali su 151 najljepšeg konja, kobilu i ždrijebe i ukrcali ih na brod iz Bremerhavena. Najpoznatiji primjerak je arapski pastuh Witez II, koji je u Americi prodan za 8.100 dolara profesionalnim uzgajivačima. Pastuh je uginuo 1965. godine, a o njegovim sposobnostima najbolje govori činjenica da je i u Americi osvajao nagrade za vrhunske konje.

Dvije godine prije Witezove smrti, snimljen je Disneyev film "Čudo bijelih pastuha" koji je uprizorio operaciju spašavanje konja duboko iz nacističkog teritorija.