Toj ženi, o kojoj Independent piše pod pseudonimom Zahira, bilo je 45 godina kada su je sirijske vlasti 2013. uhitile u Damasku. I čim su je doveli u zatvor kod vojnog aerodroma Al Mezzeh, skinuli su je do gola, pretražili je, potom je vezali za krevet i grupno silovali. Petorica vojnika. Silovanje se nastavilo sljedećih 14 dana, odnosno prijetnje silovanjem, stalno i iznova.

Tijekom jednog od saslušanja, koje je opisala da su joj "seksualno prodrli u svaku tjelesnu šupljinu", jedan od vojnika snimao je torturu i potom joj zaprijetio da će snimku pokazati njenoj obitelji i uopće javnosti. Mučenje se nastavilo i na drugim mjestima na koja su je prevozili tijekom pet mjeseci. Prolazila je kroz naizmjenična brutalna premlaćivanja i brutalna silovanja.

Jednom su je prilikom mučili električnom strujom i mlatili vrtnim crijevom za polijevanje, drugom su je prilikom vezali da visi naglavce tijekom jednog sata i pritom je udarali u lice. Usto, tijekom ispitivanja u Al Mezzehu držali su je u samici dimenzija metar sa metar i bez prirodnog svjetla. U Odjelu 235 Vojne obavještajne agencije boravila je u prostoriji tri s četiri metra, ali s još 47 žena, toliko natiskanih da su morale spavati na smjene. Na zahod su smjele jednom svakih 12 sati, prati su se smjele jednom u 40 dana.

Pakao Rezale su si vene i bacale sa zgrada da se spase

Na slobodu su je pustili tek kad joj se stanje u Zatvoru Adra toliko pogoršalo da je jednom prilikom izgubila svijest na takav način da se zatvorsko osoblje ozbiljno uplašilo da su je ubili. I tako je napokon stigla u zatvorsku bolnicu. Liječnici su utvrdili da žena boluje od hepatitisa, upale pluća i anemije. Četiri mjeseca su je morali liječiti kako bi joj operacijski popravili nemogućnost zadržavanja urina i stolice, što je bila posljedica stalnih silovanja. Već i samo čitanje ovoga nije lako.

Zahira je samo jedna od nekoliko desetaka hrabrih žena koje su svoje priče podijelile s mrežom sirijskih liječnika i odvjetnika u izbjeglištvu, koji su u svom novom izvještaju dokumentirali što se događa u zatvorima sirijskog predsjednika Bašara Al Asada. Jedna trudnica je, primjerice, bila uhićena zato što je vlada posumnjala da njen suprug krijumčari lijekove pobunjeničkim militantima, te je poslije svjedočila da je vidjela kako hodnicima vuku tijela mrtvih iza kojih je ostajao trag krvi.

Dandanas je progone krici onih koje su mučili. Jedna druga zatočenica opisala je da su je na šest dana strpali u malu, mračnu ćeliju skupa s mrtvim tijelom. Usput su joj ostavili i britvu, namjerno. Ona je pokušala njome počiniti samoubojstvo. Fizički i psihički ožiljci te će žene pratiti cijelog života. Mnoge pate od srama i njihovi su se odnosi s obiteljima i okolinom promijenili zbog stigme povezane sa seksualnim napadima i silovanjem.

One se nadaju da će otkrivanje na ono što se događa u zatvorima Bašara Al Asada dovesti do međunarodnog pritiska kako bi se dopustilo međunarodnim inspektorima da uđu u tu zemlju i zaustave vladu da djeluje nekažnjeno. Njihova svjedočenja znače i to da bi službenici Vlade Sirije, policije i vojske mogli odgovarati za ono što čine na mogućim suđenjima za ratne zločine.

"To bi mogao biti najmoćniji dokaz koji imamo, kažu nam međunarodni pravnici", kazao je Independentovoj novinarki Bethan McKernan u Bejrutu jedan neurokirurg i utemeljitelj sirijske nevladine organizacije "Odvjetnici i liječnici za ljudska prava" telefonski iz Gaziantepa na tursko-sirijskoj granici. "Ovo je jedna od naših najboljih šansi za dobiti pravdu za te zločine protiv čovječnosti."

Carla del Ponte, utjecajna međunarodna progoniteljica ratnih zločina, podnijela je ranije ovog mjeseca ostavku sa svoje pozicije na UN-ovom istražiteljskom panelu o kršenjima ljudskih prava u tom građanskom ratu, jer je bila frustrirana svojom nemoći da privede zločince pravdi. "Odustajem. Države u Vijeću sigurnosti ne žele pravdu", kazala je ona reporterima. Zaključila je da su u tom ratu "svi loši": "Asadova vlada počinja jezive zločine protiv čovječnosti i koristi kemijsko oružje. A opozicija, ona je sačinjena isključivo od ekstremista i terorista."

Slom kalifata ISIL-ova udovica: Da mi je još jednom u badiću na plažu!

Objasnila je tada da je Vijeće sigurnosti trebalo osnovati sud sličan poput onih za progon zlodjela iz ratova po Ruandi i Jugoslaviji, na što je veto stavila Rusija, ključan saveznik Asadove vlade. Suočeni s neuspješnošću pri UN-u u smislu uspostavljanja suda, tranzicijski odvjetnici počeli su novu taktiku. U ožujku je sud u španjolskoj pristao saslušati slučaj 43-godišnjeg vozača kamiona kojega su mučile i ubile sirijske vlasti, zato što je njegova sestra, španjolska državljanka, podnijela tužbu.

Madridska organizacija Guernica 37 Međunarodna pravosudna komora u svom je očitovanju napisala da će "posebno dopustiti sudovima da istražuju mučenja i pogubljenja tisuća civila u ilegalnim centrima" koje vodi Asadova vlada. To znači i da se međunarodni nalozi za uhićenje mogu izdati za devetero sirijskih službenika navedenih u tužbi, što znači da im se mogu zamrznuti sredstva u inozemstvu ili ih mogu uhititi ukoliko budu putovali.

Prijedlog ovakve odluke je, doduše, isprva odbijen, ali je sada u procesu žalbe. Slično su sirijske žrtve i preživjeli pokrenuli i u Njemačkoj pri nevladinoj organizaciji Europski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR). Tu se primjenjuje drugi oblik slučaja; na temelju univerzalne nadležnosti koji državama dopušta nadležnost nad optuženom osobom bez obzira gdje je zločin počinjen, naprosto zbog ozbiljnosti optužbi. Vjeruje se da je u šest godina rata u zatvorima sirijskog režima pomrlo 65.000 ljudi, a tisuće i tisuće drugih da su prošli jeziv tretman u zatočeništvu.