Prag, glavni grad Češke, odavno je jako popularan među turistima. Ali omiljeno je odredište i drugih, manje poželjnih posjetitelja: organiziranih zločinačkih skupina s Balkana.

Novinari Krika i češkog Centra za istraživačko novinarstvo (CCIZ) otkrili su da su desetine tvrtki iz Praga u direktnoj vezi s moćnim balkanskim kriminalcima koji zarađuju novac trgovinom drogom, naručenim ubojstvima i krijumčarenjem cigareta.

Neka od ovih poduzeća bave se kockarskim poslovima i kontroliraju lance kockarnica, a druga postoje samo na papiru - bez ureda, financijskih izveštaja ili bilo kakvih službenih podataka o poslovanju.

Novinari Krika i CCIZ razgovarali su sa osobama koje su osnovale ova poduzeća za zločinačke grupe. One su novinarima objasnile da su tvrtke korištene uglavnom da kriminalci s Balkana dobiju boravak u Europskoj uniji.

Češki zakon dozvoljava strancima koji su vlasnici kompanija da steknu boravišni status u ovoj zemlji, a samim tim i u EU. Balkanske zločinačke grupe koristile su emigrante iz svojih zemalja da za njih osnuju lažne poslovne strukture.

Najmanje šest poznatih balkanskih kriminalaca i grupa posluje u Pragu: grupa Darka Šarića, Andrija Drašković, Milan Narančić, grupa Borislava Plavšića, obitelj Ćazima Osmanija i drugi albanski mafijaši.

U svojim zemljama oni su istaknuta imena iz svijeta podzemlja. Nekima se sudi zbog krijumčarenja droge, drugi su osuđeni zbog ubojstva. Njihove poslovne aktivnosti obuhvaćaju trgovinu kokainom i heroinom, krijumčarenje cigareta i kockanje.

Češka je omiljeno logističko središte za pošiljke droge raznih balkanskih grupa još od ranih 1990-ih, a tako je i danas, prema informacijama ondašnje policije.

Svakog tjedna najmanje jedna pošiljka droge vrijedna više milijuna eura prođe kroz ovu zemlju na putu do Njemačke, kaže Hynek Vlas, bivši policajac i šef češke jedinice za borbu protiv organiziranog kriminala (UOOZ).

„Ove grupe koriste Češku kao logističku bazu jer njihovi članovi mogu lako dobiti boravak osnivanjem poduzeća“, navodi se u godišnjem izveštaju jedinice za borbu protiv droge češke policije iz 2012. godine.

„Kompanija može godinama biti neaktivna bez straha da će biti kažnjena, tako da često služi kao paravan za stvarne aktivnosti ili kao neupadljiva adresa za dostavljanje pošiljki. Članovima ovih grupa ide na ruku sličnost jezika, položaj Češke u srednjoj Europi i dobra zračna i cestovna povezanost s Balkanom i Europskom unijom.“

Šarićeva grupa

Najpoznatije ime na listi kriminalaca koji imaju poduzeća u ovoj zemlji je Darko Šarić.

Iako je nedavno prvostupanjski osuđen na 20 godina zatvora zbog krijumčarenja 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Europu, vjeruje se da su dijelovi njegove grupe ostali netaknuti, te da su i dalje aktivni.

Šarić je bio vođa narko-organizacije i rijetko je ili nikako osobno dolazio u dodir s drogom, tvrde istražne vlasti. Bio je u dobrim odnosima s moćnim političarima u Srbiji, gdje je živio, i u Crnoj Gori, gdje je rođen.

Glavni rukovodioci Šarićeve grupe uhićeni su u operaciji „Balkanski ratnik“, koju su 2009. pokrenule Sigurnosno-informativna agencija (BIA), srpsko Tužilteljstvo za organizirani kriminal, američka Uprava za borbu protiv droge (DEA) i policije nekoliko južnoameričkih zemalja. Šarić se predao tek 2014. godine.

Šarićev trag u Češkoj je lako pratiti, ali ga je teško dokumentirati. U siječnju 1998. sa još osam osoba osnovao je tvrtku „Solimba“ u Pragu, na adresi koja ne postoji.

Osoba koja je bila zadužena za potpisivanje dokumentaciju i osnivanje ove tvrtke je Milka Štepankova. Novinarima je rekla da je u Prag došla 1993. bježeći od rata u tadašnjoj Jugoslaviji.

Tvrtke je osnivala za članove zločinačkih grupa, dijelom zato što su bili iz balkanske zajednice, a dijelom jer je bila žrtva supruga koji ju je zlostavljao, objasnila je novinarima.

„Doselila sam u Prag s dvoje male djece. Bila sam trudna“, rekla je. „Došla sam zajedno s bivšim mužem Zoranom. Oslanjali smo se na podršku naše zajednice. Zbog toga nikad nisam postavljala previše pitanja.“

Potpisivala je dokumenta kojima su osnivane tvrtke jer se bojala supruga. „Tukao me je“, rekla je.

 Štepankova je novinarima izjavila da nije znala da je Šarić narkoboss kad mu je pomogla da pokrene posao.

„Znam ga iz Pljevalja, našeg rodnog grada. Uvijek je ostavljao dojam da je fin dečko, ali pomalo i seljak. Nikad ne bih pretpostavila da je imao dovoljno pameti i dobre veze za poslove s drogom“, ispričala je Štepankova.

Ona je rekla da se sa Šarićem srela jednom, 1993. godine, kad je došao potpisati dokumente potrebna za osnivanje tvrtke.

„Od tada ga nisam vidjela. Osnovao je poduzeće samo da bi sredio papire - pokušavao je dobiti stalni boravak svugdje. Koliko znam, ciljao je ka Zapadu.“

Šarićev advokat Radovan Štrbac optužen je u Srbiji da je pomagao Šariću u pranju novaca i da je prikupljao osjetljive informacije od policije kako bi pomogao narko-organizaciji. Novinarima je rekao istu stvar.

„Cilj je bio da se iz ovog područja što više približimo Europi, da dobijemo boravak tamo i (da ostvarimo) određene privilegije koje imaju europska poduzeća“, objasnio je Štrbac novinarima Krika.

Tvrtka „Solimba“ nikad nije podnijela financijski ili godišnji izvještaj, potvrdila je Štepankova.

„Nikad se ništa nije dogodilo s poduzećem. Nije bilo novca niti poslovnih aktivnosti. Da jest, tražili bi me da potpišem papire. To se nikad nije dogodilo“, rekla je.

U obitelji

Još jedna balkanska obitelj pomagala je kriminalcima da osnuju tvrtke u Pragu. Ratko Škorić i njegov sin Miša dozvolili su da se na njihovim adresama registriraju neke od tvrtki koje su osnovali Šarićevi suradnici. 

Obitelj Škorić registrirala je produzeća u Modrani, predgrađu Praga, u kojem dominiraju visoke stambene zgrade tipične za arhitekturu socijalističkog doba. Stanovi su bili zamišljeni za život mladih obitelji, ali zgrade su završile kao skupine glomaznih olupina. Ovdje je Goran Soković, Šarićev blizak suradnik i navodno njegova desna ruka, osnovao poduzeće pod nazivom „VUK-SOK Company“ u jednom od tri stana u vlasništvu obitelji Škorić. Soković je i dalje u bijegu.

Šarićevom rođaku Arsi Šariću, koji je osuđen na pet godina zatvora zbog krijumčarenja 20 kilograma heroina 2007. godine, također je pomogla obitelj Škorić.

Samo mjesec dana prije nego što je uhićen 2010, Arso je osnovao poduzeće „TIM Trade Praha“ u stanu Miše Škorića. Vlasništvo je nakon hapšenja prenio na četiri državljana Indije.

Obitelj Škorić ima tri stana i tvrtku koja osigurava adrese za kompanije čiji su vlasnici s Balkana i iz Rusije. Na Škorićevom poštanskom sandučiću nalazi se spisak brojnih poduzeća koja se tu nalaze i broj njegovog mobitela kao kontakt za svako od njih.

Novinari su u telefonskom razgovoru Ratka Škorića pitali o Šariću. On je poricao da ga poznaje, ispričao se zbog lošeg zdravlja i spustio slušalicu.

Njegov sin Miša Škorić otvorio je vrata kad su mu novinari pozvonili, a na pitanja o „TIM Tradeu“ odgovorio je da nikad nije čuo za to poduzeće.

Još jedan član balkanskog kokainskog kartela, Boško Nedić, imao je tvrtku u Pragu. Nedić je bio suvlasnik kompanije „Man-Co“, prema informacijama policije. Partner mu je bio Vitomir Bajić, također član Šarićeve narko organizacije.

Nedić je bio jedan od glavnih ljudi talijanskog ogranka Šarićeve grupe. Izbjegao je uhićenje u Italiji i pobjegao u Južnu Ameriku. Povratnik iz rata i snajperist - Bajić - uhićen je u Crnoj Gori i izručen Italiji pod optužbama da je švercao kokain. U talijanskom zatvoru je izvršio samoubojstvo 2011. godine.

Drašković

Andrija Drašković je još jedna poznata osoba balkanskog podzemlja koja je imala veze u Pragu. On je bio optužen u Italiji zbog umiješanosti u međunarodno krijumčarenje cigareta, u kojem je sudjelovao i crnogorski premijer Milo Đukanović. U šverc su bile uključene poznate talijanske zločinačke grupe - obitelji Sacro Corona Unita i Camorra. Draškovićev odvjetnik kaže da je njegov klijent oslobođen optužbi u Italiji.

U Srbiji je Drašković odležao zatvorsku kaznu zbog ubojstva Zvonka Plećića, također kriminalca  -pripadnika „surčinskog klana“, u jednom beogradskom restoranu 2000. godine. Plećić je prijetio Draškoviću dok je večerao s djevojkom i prijateljima i tijekom rasprave su ga Drašković i njegov kum upucali i na mjestu ubili.

Drašković je oslobođen nakon žalbe 2004. godine. Nedugo zatim je rivalska zločinačka skupina ispalila kišu metaka na njegov blindirani terenac. Drašković je preživjeo napad, a stradao je jedan od njegovih tjelohranitelja.

U ponovljenom sudskom postupku za ubojstvo Plećića, Drašković je drugi put osuđen 2010. godine. Odležao je zatvorsku kaznu i izašao na slobodu u listopadu 2013.

U lipnju 2015. godine, Drašković se našao u pritvoru u Hrvatskoj, ovaj put zbog potjernice iz Belgije. Belgijska policija ga traži zbog navodne umiješanosti u ubojstvo albanskog političkog aktivista u Bruxellesu 1990. godine. Ne zna se točno koja je Draškovićeva uloga u ovome. Budući da je platio kauciju od 100.000 eura, hrvatske vlasti su mu dopustile da izručenje sačeka u luksuznom hotelu. Nekoliko dana kasnije, Drašković je pobjegao u Srbiju. Njegov odvjetnik rekao je novinarima Krika da ga Srbija ne može izručiti Belgiji jer ove dvije zemlje nemaju sporazum o izručenju, ali da Drašković pristaje biti ispitan i da mu se sudi u Srbiji.

U Pragu, Drašković je registrirao poduzeće pod imenom „Mizzora“. Prema riječima Ivane Šimkove, žene koja je registrirala tvrtke i za članove Šarićeve grupe, Drašković je pokazao malo zanimanja za svoju tvrtku.

„Došao je samo jednom potpisati neke papire, od tada ga nisam vidjela. Proces osnivanja je odrađen na brzinu, zbog čega smo angažirali moju kćer Martinu da potpiše“, rekla je Šimkova. Njezina kćer, frizerka Martina Šimkova, pojavljuje se u osnivačkim dokumentima iz 2005. godine.

„Poduzeća su neaktivna. Osnovana su samo da bi se dobio stalni boravak u Češkoj“, rekla je Šimkova. „Da bi se boravak dobio na uobičajen način, potrebno je više od pet godina, što je vremenski okvir kojeg većina mojih klijenata ne bi ni razmatrala.“

Poduzeće „Mizzora“ registrirano je na adresi knjigovotkinje Marije Vejanoske, u ulici Molitorovska u Pragu. Vejanoska je računovotkinja i Šarićevom suradniku Bošku Nediću i Rijadu Iziću, poslovnom partneru Saše Mijalkova, bivšeg šefa makedonske tajne službe.

„Nemam ništa s poduzećima, samo se nalaze ovdje i ja se bavim njihovim financijama“, rekla je kratko Vejanoska.

Limunova grupa kriminalaca

Prije nego što je ušao u kockarski biznis, Milan Narančić zvani Limun bio je član „surčinskog klana“, piše se u bijeloj knjizi organiziranog kriminala srpske policije iz 2011. godine.

„Surčinski klan“ bio je jedna od najmoćnijih zločinačkih skupina u Srbiji do 2003. godine, kad je razbijen u sukobima s drugom grupom i policijskom akcijom „Sablja“.

Klan je bio uključen u ubojstva, trgovinu drogom, krađu vozila i krijumčarenje cigareta. Jedan od dijelova „surčinskog klana“ bio je zloglasni „zemunski klan“, čiji su članovi sudjelovali u ubojstvu premijera Srbije Zorana Đinđića.

Narančić je posljednji put uhićen 2003. u akciji „Sablja“. Oslobođen je četiri dana kasnije i otad nije imao problema sa zakonom. Iste godine osnovao je poduzeće „LD Games“ u češkom gradu Chebu.

Novinari su otišli ondje kako bi saznali nešto više o ovoj kompaniji. Na adresi na kojoj je sjedište „LD Games“ ne postoji tvrtka pod takvim nazivom, a osobe koje su zaposlene u poduzećima u toj ulici rekle su da se ne sjećaju kompanije s takvim nazivom. Ipak, posljednji financijski izvještaj poduzeća iz 2005. pokazuje godišnji promet od oko 700.000 američkih dolara.

Poduzeće je 2012. obrisano iz poslovnog registra zbog toga što ne postoji na registriranoj adresi i jer nije moglo isplatiti dugove.

Grupa Borislava Plavšića

Zoran Petković Suri, suradnik trgovca drogom Borislava Plavšića, uhićen je krajem 2010. godine zbog pokušaja krijumčarenja 120 kilograma heroina iz Istanbula u Češku. Kamion „Mercedes“ slovenske registracije s 383 paketa heroina skrivenih u kutijama limuna zaustavile su vlasti u Beogradu. Plan je bio da se čistom heroinu u Češkoj dodaju dodaci i da se onda šalje u zemlje zapadne Europe.

Petković je osnovao poduzeće u Pragu 2003. i nazvao ga „Surikompani“, po svojem nadimku. Prema financijskim izvještajima, tvrtka nije imala nikakve poslovne aktivnosti i izbrisana je iz registra 2010. „Surikompani“ je trebala biti paravan za trgovinu drogom, smatra češka policija.

Jan Draslar, likvidacijski upravnik tvrtke, rekao je novinarima: „Nitko nije odgovarao na moje pravne zahtjeve i nisam našao poduzeće na njegovoj navodnoj adresi. Čak sam poslao zahtjev u Hrvatsku da mi pomognu u praćenju sredstva tvrtke, konkretno jedan automobil, ali mi nikad nitko nije odgovorio. Tako sam zatvorio taj slučaj i tu tvrtku.“

Albanska mafija

Ismet Osmani zvani Curi, kriminalac iz Kosovske Mitrovice, osnovao je poduzeće „Dafina“ u Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj, koji se nalazi oko 100 kilometara sjeverno od Beča. Dulja vremenska razdoblja tvrtka je bila neaktivna, ali u kolovozu prošle godine Osmani je prodao većinski udio svojem cimeru Nikoli Kužniniju.

Osmani i Kužnini žive u otmjenoj kući u ulici Brezova u Brnu. Na istoj adresi živi Pjeter Nikolaj, bivši potpredsjednik Upravnog odbora „Paradise Casino Admirala“ - mreže od 20 kockarnica koje pripadaju poznatoj skupini „Novomatic“ iz Austrije.

Nikolaja je uhitila češka policija tijekom operacije „Titanijum“ u studenom 2003. godine. Cilj operacije bio je razbijanje krijumčarenja droge kojim upravlja poznati albanski kriminalac Faton Gaši. Tijekom operacije, u kući u ulici Brezova izvršena je racija. Međutim, protiv Nikolaja nikad nije podnesena tužba. Gaši je osuđen na dvanaest i pol godina zatvora.

Feliks

Ćazim Osmani Feliks dobio je nadimak po svojoj navodnoj legendarnoj sreći u kockanju - prvi milijun bivših  njemačkih maraka, kako kaže, zaradio je u kockarnicama. Osmani, koji je rođen na Kosovu, njeguje imidž playboya i često se piše o njegovim vezama sa srpskim pjevačicama.

Ćazim je na čelu poslova obitelji Osmani, vrijednih više od 400 milijuna eura. Sa svojom braćom upravlja kockarnicama i noćnim klubovima diljem Europe. U Pragu je suvlasnik mreže 20 kazina - „Banco Casino“, čiji je godišnji promet oko pet milijuna američkih dolara.

Osmani i njegova braća bili su više puta predmet istrage zbog nasilja, prostitucije, prevara, pranja novca, iznuđivanja i posjedovanja droge, navodi se u izvještaju Njemačke federalne obavještajne službe (BND) čiju kopiju imaju novinari Krika i CCIZ.

„Klan Osmani je organizirana grupa aktivna u prenošenju kokaina i financira kupovinu oružja za UČK (paravojnu skupinu s Kosova)“, stoji u izvještaju BND do kojeg je došao Krik. Pa ipak, Feliks - čovjek koji ima sreće - nikad nije proglašen krivim za neko krivično djelo. Njegov brat Burim Osmani je zbog posjedovanja krivotvorenih papira osuđen na kaznu u iznosu od 20.000 njemačkih maraka, piše u izveštaju BND.

Prema riječima češkog carinskog policajca, neki balkanski kriminalci su dobili status nedodirljivih, tako da su šanse da će ikad biti osuđeni zbog droge - minimalne.

„Takvi narko bossovi drže se daleko od stvarnog posla s kokainom i heroinom. Oni sjede na nekom udobnom mjestu, iz daljine nadgledaju operacije - preko dodatnih razina rukovoditelja i pomoćnika. Možemo udariti na njihovu mrežu, ali uvijek je to najniža razina ljudi koji rade za njih, oni koji su lako zamjenljivi“, kaže visokopozicionirani policajac iz Carinske uprave, koji je govorio pod uvjetom da ostane anoniman.

„Mnogi od ovih trgovaca drogom izabrali su Prag kao savršenu lokaciju za logističke operacije. U Pragu borave i u njega dolaze kako bi ugovorili poslove ili gledajli kako kamioni s njihovim paketima droge prolaze kroz Europu. A jesu li su njihova službena poduzeća aktivna ili ne, često nije važno.“ 

Istraživanje je provedeno uz podršku međunarodne organizacije Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP), a tekst je objavljen na newsweek.rs.