Nevjerojatna priča potresa Beograd zadnjih tjedana, a za to je zaslužan Jasmin Buhić, prevarant koji se prvo predstavljao kao Norvežanin, koji je po svojim lažnim referencama u kojima je stajalo da je financijski stručnjak čak uspio postati komercijalni direktor gradske javne tvrtke Ada Ciganlija.

No, njegovi skandali sežu malo dalje u povijest, pa je na kraju ispalo da je čak bio upleten u seksualni skandal u manastiru Papraća. Priču o njemu razotkrio je beogradski Blic, kao reportažu o "lažnom Norvežaninu koji je pola Beograda vukao za nos".

Buhić se predstavljao s imenom Kristijan Stenberg. Stenberg je prošle godine u tvrtku Ada Ciganlija doveden na funkciju komercijalnog i financijskog direktora.

Zaposleni su sami otkrili da s novim direktorom “stvari nisu načisto”.

"Odmah smo vidjeli da nešto nije u redu, na svako pitanje odgovarao je sa: “Ma, može”, priča izvor „Blica“.

Stenberg je bio direktor pet mjeseci, dok nisu isplivale, prema tvrdnjama izvora Blica, sumnjive fakture. Tek tada su Stenbergovo 'čudno ponašanje' počeli nadzirati i šefovi Ade Ciganlije.

Saznali su da je Stenberg svojevremeno promjenio ime i da je njegovo pravo porijeklo iz Mrkonjić Grada, gdje je inače rođen, a da mu je pravo ime Jasmin Buhić.

Uslijedila je panika, razmatralo se da se pozove i policija, ali su se Stenbergu samo zahvalili na suradnji kako bi izbjegli aferu.

Međutim, to nije bila jedina javna tvrtka u kojoj je radio lažni Norvežanin. 

Kristijan Stenberg je radio u Gradskoj uprava za cijene, u Sava centru, a potom kao predsjednik Nadzornog odbora JKP "Beograd put" i financijski i komercijalni direktor JP "Ada Ciganlija".

Skupština grada postavila ga je za predsjednika Nadzornog odbora JKP “Beograd put” 28. svibnja 2014. U ovoj tvrtki kažu da je imenovan za predsjednika Nadzornog odbora od strane osnivača. Razriješen je 30. 11. 2015. zbog podnošenja ostavke.

Ali, kako je priča 'buknula' u Blicu, oko Buhića se počelo odmotavati klupko razvrata, manipulacija, zlouporaba, crkvenih skandala, lažnih predstavljanja, prikrivanja dokaza...

Kada je Blic odlučio zagrebati priču iza lažnog Norvežanina nitko nije ni slutio da će tragovi voditi do osramoćenog vladike Vasilija Kačavende, optuživanog za razvrat i da se Jasmin zvao još i Božidar i Arsenije.

Iako je na društvenim mrežama pored svog najnovijeg imena - Kristijan Stenberg kao datum rođenja navodio 14. svibanj 1978., on je rođen kao Jasmin Buhić dvije godine ranije - 14. travnja 1976. u Mrkonjić Gradu.

Otac mu je bio Đuma Buhić, muslimanske vjeroispovijesti.

Mladi Jasmin na scenu stupa u teško doba, sredinom devedesetih u Bosni. Nakon teksta u Blicu prepoznalo ga je nekoliko svjedoka tih vremena i događaja. Ali ne kao lažnog Norvežanina Kristijana Stenberga!

Oni ga znaju kao jeromonaha Arsenija, mladog igumana manastira Papraća, 'naročito dragog vladiki Kačavendi'. O tim poslijeratnim događajima se i danas priča u Šekovićima, ne s oduševljenjem. Sugovornici Blica upućeni u tadašnje skandale u manastiru još nose gorčinu zbog seks-skandala koji je tresao Papraću i mirne Šekoviće.

Ljuti su. Ne libe se usporediti to vrijeme u manastiru sa 'ustanovama' u ulici Crvenih svjetala, a ne ikonama i molitvom.

I prije 1997. godine, kada je skandal izbio u javnost, mještani Šekovića i okoline su upozoravali na blud i razvrat iza zidina do tada mirnog manastira. Za sve to nije mario kontroverzni vladika Vasilije Kačavenda, pod čijom zaštitom je Jasmin Buhić, tada već znan kao monah Arsenije, vodio manastirske poslove. Nije mario - sve dok nije otkrio da je mladi, lijepi Arsenije zapisivao sve što se u to vrijeme događalo iza zidina.

Za Arsenijevu tajnu nisu znali ni ostali posjetitelji i sudionici u manastirskom bludničenju, među kojima i mladi iz Šekovića. Nitko, osim monaha koji i sami bludniče, piše Blic. Ipak, među njima je bio i jedan mladić koji se pokušao 'sačuvati'. Svi se sjećaju samo da se prezivao Lukić.

"Taj nije pristajao na seks. Ni sa muškarcima, ni sa djevojkama koje su tu dolazile, niti s ostalim monasima. Pokušavali su ovi iz manastira, ali on bi pobjegao, zatvarao se u sobu, zaključavao u crkvu. Tkoo nije vidio što se tamo događalo, sada će teško povjerovati", ispričao je „Blicu” jedan svećenik upućen u tadašnje događaje u Papraći.

U centru manastirskog života je onaj kome je taj posao povjerio vladika Kačavenda - mladi iguman, monah Arsenije. U Papraće je došao 1995. godine kao 19-godišnjak. Godinu ranije je prešao sa islama na pravoslavlje i uzeo krsno ime Božidar (Buhić), a na monašenju je dobio i ime Arsenije.

A onda, sredinom 1997. godine - skandal u Papraći!

Mladi iskušenik Lukić, na kojeg su nasrnuli monasi, uzima bombu i prijeti da će je baciti ako krenu prema njemu. Prijeteći bombom krade tajni dnevnik, za koji je znao da ga Arsenije svakodnevno vodi. Bježi u manastirsko dvorište, bombu ne ispušta... i uspijeva pobjeći.

Odlučuje sve prijaviti i odlazi u policijsku postaju u Šekovićima. Tamo policajcima priča ono što su oni već znali kao kuloarsku priču. Kao dokaz predaje i dnevnik.

"To nije bila bilježnica, već podeblji rokovnik. Na prvoj strani je bila Kačavendina slika, a ispod zaljepljeni... Kako bih vam rekao... „Suveniri”. Dlačice... U toj pisaniji je sve navođeno tko s kim, kada i kako. Svaki opis snošaja prati isto, zaljepljeni „suveniri”. U tom podebelom rokovniku skoro sve stranice su bile ispisane i izljepljene. Zaključite sami... Bilo je toga toliko", prisjetio se za Blic bivši policajac koji je vidio dnevnik. 

Što se kasnije dogodilo s dnevnikom? U to poslijeratno vrijeme, 1997. godine, vladika Kačavenda bio je ne samo jedan od najmoćnijih ljudi u Crkvi, već i preko Drine, u Repubilici Srpskoj. Prema saznanjima Blica, dnevnik završava u rukama jednog od svećenika, oca Ilije, kojeg je u policiju poslao Kačavenda.

Je li za rokovnik plaćeno u tadašnjim markama, ili je predan zbog vladikine moći i utjecaja, ni dan-danas nije poznato.