Big Brother: Zaradili milijarde od ljudi koji žele biti zvijezde

RTL
Big Brother postao je sinonim za reality showove, koji je zapravo nastao sasvim slučajno
Vidi originalni članak

Kompanija Endemol vlasnik je licence za Big Brother, najveći reality show svih vremena. Ime ove tvrtke nastalo je 1994. godine spajanjem dvije privatne produkcijske kuće. Jedna je bila u vlasništvu Joopa van den Endea, a drugu je imao otac “Big Brothera” John de Mol. De Mol je produkciju ispekao radeći godinama u zabavnom programu nizozemske nacionalne televizije, a njezinu moć shvatio je kad je nakon prijenosa Izbora za Miss Nizozemske sjeo u restoran:  

“Za susjednim stolom društvo je temperamentno raspravljalo o pobjednici. Zaključio sam da je takav program iznimno važan i da ljudi, kad nakon posla dođu kući, od televizije očekuju razonodu.Budući da na televiziji nisam mogao realizirati sve svoje ideje, odlučio sam pokrenuti vlastitu produkcijsku kuću.” 

Fuzijom dvije tvrtke i prezimena njihovih vlasnika nastao je Endemol koji je ubrzo promijenio izgled televizijskog zabavnog programa i postao sinonim za reality show. Prvi koji je izašao iz njihove radionice bio je upravo “Big Brother”. 

Nikad nitko prije njih nije napravio ništa slično. Odnosno jest – američki znanstvenici.

"Ideja za ‘Big Brother’ rodila se slučajno. Jedan naš djelatnik vraćao se sa službenog puta i u avionu je pročitao tekst o tome kako američki znanstvenici provode eksperiment. Grupu ljudi smjestili su na neko vrijeme pod ‘stakleno zvono’ i promatrali kako funkcioniraju izolirani od svijeta, obrađujući zemlju", prisjetio se nedavno John de Mol u jednom intervjuu. 

Projekt ga je toliko zainteresirao da su inicijalnu ideju počeli razvijati 1997. godine, a dvije godine kasnije imali su gotov scenarij.  Show se trebao zvati “Zlatni kavez” i tek nekoliko tjedana prije no što su krenuli vrbovati televizijske kuće promijenili su ime u “Big Brother” prema fikcijskom junaku Orwellova romana “1984”.

Show su najprije htjeli ponuditi većim televizijama i tržištima, ali su njihov projekt dočekali s odbojnošću i sumnjom. Stoga su krenuli od Nizozemske, ali ni tu nije bilo jednostavno nagovoriti televizijske kuće da se upuste u takav pokus: 

"Dok sam im objašnjavao koncept realityja, gledali su nas u nevjerici. Brinule su ih dvije stvari: prvo - zdravlje natjecatelja koji bi trebali sto dana živjeti u izoliranoj sredini, a zatim isplativost. Bili su uvjereni da nitko neće htjeti zakupiti reklamni prostor u takvom formatu. A to se doista i dogodilo", kaže De Mol, čije bogatstvo magazin Forbes danas procjenjuje na milijardu i pol američkih dolara. 

"Uvjerio sam ih da će se projekt itekako isplatiti. Kad su konačno pristali, u medijima je krenula hajka. Kritike i osude pljuštale su sa svih strana prije no što je itko od njih vidio i sekunde programa. Tek nakon dva-tri tjedna strasti su se smirile, pojavili su se i oglašivači, a showu je iz tjedna u tjedan rasla gledanost", kaže nizozemski produkcijski mogul i priznaje: 

"Ako me pitate kakav je bio taj prvi ‘Big Brother’, bio je ubitačno dosadan. Imam osjećaj da smo sto dana gledali grupu ljudi koja danima sjedi u dnevnom boravku i polemizira o tome kako narezati kruh. Svejedno, nisam se bojao neuspjeha. Ono što me doista mučilo bila su tehnička pitanja. Bio je to prvi show u povijesti televizije koji je istodobno snimalo 120 kamera. Brinulo me kako ćemo pohraniti tu gomilu videomaterijala i kako ćemo je montirati u nešto gledljivo?"

Sve ostalo je povijest. “Big Brother” korjenito je promijenio proizvodnju televizijske zabave, a danas u raznim varijantama suradnje i franšiza, u produkciju je uključeno 70-ak zemalja. Scenarij showa prilagođava se raznim tržištima jer je “Big Brother” ušao čak i tamo gdje je ovakav koncept televizijskog formata najstrože zabranjen. 

Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je 2004. licenciju za “Big Brother” otkupila televizija MBC2 iz Saudijske Arabije. Show se snimao u Bahreinu, a u kuću je ušlo šest kandidata i šest kandidatkinja iz desetak arapskih zemalja. Iako su sobe bile strogo odvojene, a muški i ženski ukućani mogli su se zajednički družiti samo u kuhinji i vrtu, vjerski autoriteti bili su izvan sebe.  

Radijske emisije na sva su zvona razglasile kako “Big Brother” širi nemoral, pa je to jedina franšiza koja nije isplatila uloženi novac. Prva epizoda prikazana je 21. veljače, a tenzije i animozitet prema showu napravili su preveliki pritisak na produkciju, koji su već 2. ožujka objavili kraj natjecanja.

Show je doživio debakl i u Rusiji, gdje se prikazivao u udarnom terminu od 20 sati na kanalu TNT. Licenciju su otkupili 2005. godine, a prva epizoda prikazana je 10. svibnja. Show je trajao 88 dana, ali su ga gledatelji potpuno ignorirali i zbog slabe gledanosti “Big Brother” više nikad nije ušao na rusko televizijsko tržište. Prije par godina Kina je prvi put otkupila licenciju, a tamo se show ne zove “Big Brother” nego ima puno nevinije ime “Ukućani – ostanimo zajedno!”.  

Natjecatelji su u kući boravili samo 12 dana, od 7. do 19. rujna, a nakon toga montirani materijal pomno je pregledan i odobren, a tek zatim prikazan dva mjeseca kasnije.  Prilagođavanje scenarija, kako kaže John de Mol, sastavni je dio posla produkcijske kuće Endemol.

"Od početne ideje, koja se sastoji od nekoliko rečenica, potrebno je razraditi scenarij do najsitnijih detalja. Budući da show traje jako dugo, s velikim brojem natjecatelja, morali smo predvidjeti baš sve. Zato na scenariju rade timovi ljudi raznih profesija i on u konačnici preraste u knjigu od nekoliko stotina stranica. Svaki natjecatelj je pod 24-satnim videonadzorom i nismo smjeli dopustiti da se dogodi neka situacija za koju unaprijed nemamo rješenje. Također, zbog kulturoloških razlika svaki scenarij prilagođavamo tržištu na kojem se prikazuje. Zato je ‘Big Brother’ iznimno zahtjevan projekt, ali je i veliko zadovoljstvo pogledati na kartu svijeta na kojoj su označene zemlje u kojima se show prikazuje", kaže De Mol, čiji je reality osvojio sve kontinente, uključujući Afriku. 

Baza “Big Brothera” na tom kontinentu bila je u glavnom gradu Južnoafričke Republike, gdje je Endemol također osnovao podružnicu.  Show se prikazivao devet sezona, od 2003. do 2014. godine, tijekom kojih su se uključili natjecatelji iz 17 afričkih zemalja, od domaćih do Zimbabvea, Gane, Angole, Ugande, Namibije, Nigerije i Kenije, preko Malavija, Etiopije, Mozambika, do Liberije i Sijera Leonea.  Natjecali su se za iznos od 300.000 dolara, što je za tamošnje prilike pravo bogatstvo budući da u mnogima od njih ljudi godišnje zarađuju jedva 400 dolara. 

Ako se gleda prema standardu života, američki “Big Brother” ne dijeli tako izdašne nagrade. Pobjednik odnosi 500.000 dolara, ali show je iznimno popularan. Televizijska kuća CBS licenciju je otkupila odmah 2000. godine za nevjerojatnih 20 milijuna dolara i do danas prikazala 17 sezona u ukupno 545 epizoda.  

Za razliku od većine zemalja, tamo se “Big Brother” prikazuje tijekom ljetnih mjeseci i popularnost mu nimalo ne pada unatoč brojnim kritikama udruge HIB, koja optužuje organizatore zbog psihičkog zlostavljanja, šikaniranja i nasilja te opscenog jezika među natjecateljima. 

No John de Mol uopće se ne zamara kritikama niti titulom kralja trash programa. Dapače, kao da uživa provocirajući svoje protivnike kontroverznim izjavama poput one da se o životu više može naučiti iz “Big Brothera” nego iz knjiga. "Baš me briga za kritike", odgovara De Mol i nastavlja:

"Kad smo koncipirali ovaj show, razmišljali smo o publici a ne o kritičarima. Razlog polemika o ‘Big Brotheru’ je generacijski jaz. Sjetite se kako su sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća, kad se pojavio Elvis Presley, reagirali stariji. Smatrali su ga nemoralnom pojavom jer je za njihov ukus previše tresao nogama i stražnjicom dok je pjevao. No mladima je ubrzo postao idol. Tako je i sad slučaj s ‘Big Brotherom’. Starija, kozervativnija publika ga osuđuje, dok mlađa uživa. Ako je suditi po gledanosti i kontinuitetu, najbolje ga prihvaćaju gledatelji južnjačkog temperamenta." 

U Španjolskoj su doslovno ludi za “Gran Hermanom”, kako zovu “Velikog brata”, a slično je i u Brazilu. U toj latinoameričkoj zemlji nakon 16 sezona, udio u gledanosti ne pada ispod 40 posto, a u najboljim godinama share je bio i 68 posto.

U ovoj zemlji oboren je i rekord u televotingu. U finalnoj emisiji 2010. godine primili su 154 milijuna telefonskih glasova, što je zapanjujuća brojka budući da Brazil ima oko 200 milijuna stanovnika. Popularnost showa u Španjolskoj utjecala je i na poslovnu sudbinu samog Johna de Mola. 

U toj zemlji do danas je prikazano 16 sezona, a svake druge godine producirali su još i sedam specijalnih realityja u kojima su se natjecali slavni Španjolci. Licenciju je 2000. godine otkupila njihova komercijalna televizija Telecinco i već prva sezona pomela je tržište. 

Stoga i ne čudi da je De Molu ubrzo stigla ponuda za dionice Endemola i to upravo iz Španjolske. Nemoralnu ponudu od 5,5 milijardi dolara dala mu je telekomunikacijska tvrtka Telefonica. Prihvatio je izazov, a u Endemolu je još četiri godine ostao na mjestu kreativnog direktora. 

Već 2005. godine De Mol se prvi put našao na Forbesovoj listi 500 najbogatijih ljudi na svijetu. Ali nakon odlaska iz Endemola, idućih nekoliko godina poslovno je lutao.  U Nizozemskoj je pokrenuo vlastitu televizijsku kuću Tien (Deset). Bio je to njegov prvi veći poslovni promašaj.

Iako je otkupio prava za nizozemsku nogometnu ligu, gledanost nije bila bogzna kakva, pa je Tien prodao RTL-ovoj podružnici i zadržao manjinski udio. Ubrzo se vratio “core businessu”.

Naime, Endemol bez De Mola novim vlasnicima nije mogao donositi toliku dobit, pa se 2007. godine udružio s talijanskim magnatom Silvijem Berlusconijem, s kojim je Telefonici iskeširao 2,6 milijardi dolara otkupivši većinski paket dionica.  De Mol je imao viziju što dalje s tvrtkom. 

Danas je Endemol vlasnik licencija nekoliko najgledanijih televizijskih zabavnih formata, od kojih smo neke gledali, poput “Fear Factora”, “Uzmi ili ostavi”, “Jedan protiv 100”, “The Voicea” i, naravno, “Big Brother“.  

Na opaske da je “Big Brother” emisija banalnoga koncepta odgovara da to nije istina: "Kad sam 2000. godine otvorio vrata Endemola i pozvao ljude da mi se jave s idejama za show, mislio sam da će ih se javiti nekoliko desetaka. Šokiralo me kad je na našu adr esu stiglo oko 20.000 mailova. Ipak od toga skoro ništa nije bilo upotrebljivo jer je jako malo scenarija koji se mogu pretočiti u dobar, dinamičan i gledljiv show koji će intrigirati publiku niz godina, što je slučaj s ‘Big Brotherom’. Za mene je zabava vrlo ozbiljan posao", poručuje kritičarima De Mol, nizozemski medijski mogul koji nije poznat po tome da odustaje na prvoj prepreci.

Posjeti Express