Prije 24 godine Pablo Escobar učinio je još jednu od mnogih nemogućih stvari – unatoč tome što je bio najveća narko riba koja se zakoprcala u mreži zakona u svijetu, uspio je pobjeći iz zatvora. Navodno tako što je obukao vojnu uniformu, stavio na lice gas masku, da bi se potom naprosto uputio među vojnike koji su osiguravali zatvor.

Tako će po svoj prilici početi nova Netflixova serija o ovom najokrutnijem od okrutnih, najvećem narkobosu od svih koji su ikad postojali, zločincu bez premca i ekstravagantnom superbogatašu, koji si je usput uspio priskrbiti status Robina Hooda i izvan Medelina u Kolumbiji. Ubili su ga 1993. u potjeri preko krovova u tom istom gradu, ali legenda je ostala živjeti.

Čak i kokainsko "Lice s ožiljkom" u kojem je 1983. briljirao Al Pacino, uvelike je nastalo na detaljima iz života Pabla Escobara. U 1970-ima je počeo vrlo skromno, s dilanjem marihuane. Prvi pravi, veliki novac okusio je tek kad se okušao u kokainu, da bi ubrzo nabavio mali dvomotorni avion i do 1982. dogurao dotle da njime svaki tjedan šalje po dvije tone kokaina na Floridu preko Bahama.

Razvio je svoj kartel, istisnuo sve druge oko sebe, nisu mu ništa mogle cijele vlade čak niti nakon što su mu 1985. uništili 667 laboratorija za proizvodnju i još 90 priručnih pista za slijetanje aviona. Kartel je zarađivao pet milijardi dolara godišnje. A tada je milijarda značila nešto još puno ozbiljnije nego danas.

Njegovo osobno bogatstvo 1985. procjenjivalo se na 10 milijardi dolara. Ubijao je predsjedničke kandidate, političare, dizao u zrak redakcije. Da bi se nakon godina divljanja u jednom trenutku dogovorio s predsjednikom Césarom Gaviriom da prestane sa svime u zamjenu za prihvatljivu zatvorsku kaznu.

Ali, kada mu je zaprijetilo izručenje SAD-u i da mu se tamo sudi, to njegov nacionalni ponos nije mogao otrpjeti. Pobjegao je, pa makar bježao zauvijek. Te je pritom ubrzo i ubijen. Ostao je upamćen kao krajnje kontroverzna osoba; i kao nemilosrdni, brutalni ubojica i najveći narkobos svih vremena, ali i kao čovjek koji je gradio škole, igrališta i slično najsiromašnijim Kolumbijcima.