Redateljica Lili Fini Zanuck snimila je biografski dokumentarni film o Ericu Claptonu. 'Život u 12 taktova' otkrio je mnoge nepoznate detalje o slavnom glazbeniku u kojem i on priča svoju životnu priču. 

Priznao je da je silno patio kad ga je napustila majka i ostavila ga na brigu djedu i baki. Smatra da je ta trauma razlog što je kasnije bio ovisnik o drogama. Utjehu je našao u glazbi.

Njegova baka rekla je da se često osjećao usamljeno i nije se često družio s vršnjacima. Pronašao je utjehu u dječjoj radijskoj emisiji koja se emitirala na BBC-u, subotom ujutro, a zvala se 'Uncle Mac'. 

- Svaki put bi puštali neku drugu vrstu glazbe, pa sam tu prvi put čuo blues, koji se inače nije mogao nigdje drugdje čuti. Pomislio sam - ovo je glazba za mene! 

Njegova baka rekla je da je tad za nju počela prava noćna mora jer je Eric odmah poželio gitaru, a kad ju je dobio, cijele noći bi pokušao odsvirati poneku pjesmu Big Bill Broonzyja. 

Godine 1964., Clapton je za Božić nastupao sa svojim bendom 'Yardbirds'. Na listi bendova bili su i 'Beatlesi', koji su ga impresionirali. 

- Čim su stali na pozornicu publika je počela toliko vrištati da sam jedva čuo što sviraju. Bilo je očito da je George Harrison donio sasvim novi zvuk u glazbu, ali je bilo žalosno što ništa od toga niste mogli čuti. Vidjelo se i na njihovim licima da im to vrištanje ide na živce, kaže Clapton.

Iako je Clapton poznat kao virtuoz na gitari sa šest žica, on je zapravo za svoju svirku tražio inspiraciju u drugim instrumentima koje je želio oponašati. 

- Oduševio me indijski glazbenik Bismillah Khan koji je svirao njihov tradicionalni instrument shehnai - vrstu oboe. Želio sam da moja gitara tako zvuči Jedan od najvećih utjecaja na ono što sam želio postići s gitarom bio je Little Walter, blues glazbenik koji je vrhunski svirao usnu harmoniku. Kad bi ju priključio na pojačalo - sve je bilo puno melodije, kaže Clapton.

Kad se 1965. godine priključio bendu Johna Mayalla i njegovim Bluesbrakersima ušao je u studio na snimanje nove ploče, ali je poludio na studijske tehničare:

- Postavili bi mikrofon 10 cm od pojačala. Pa ako hoćeš da u studiju bude isti ugođaj kao i na pozornici, ne može mikrofon stajati pet centimetara od pojačala. Atmosfera neće biti ista kao na koncertu u dvorani ili klubu gdje s pojačala čuješ zvuk točno onako kako ga čuje publika, a to znači da mikrofon od pojačala mora biti udaljen barem tri metra. 

- To je promijenilo sve kaže glazbenik Roger Waters. Promijenilo je tehniku sviranja u studiju i dobili smo zvuk kakav nikad prije nismo čuli. 

Kako kaže, sviranje u grupi 'Cream' bilo je estetski stimulativno, ali osobno ga je frustriralo. Kad je osnovao grupu s Jackom Bruceom i Ginger Bakerom 

Kad je Clapton formirao grupu 'Cream' s Jackom Bruceom i Ginger Bakerom, rezultati bili su neizmjerno vrijedni za budućnost glazbe.

- Svirali su pjesme koje uopće nisu bile 12 ili 8 taktova, ali su zvučale poput bluesa. Bilo je to nešto potpuno novo, naročito kad je gitaru svirao Eric, objasnio je legenda Atlantic Recordsa Ahmet Ertegun. 

Ipak, svađe između članova benda bile su tako žestoke da je to postalo neizdrživo. 

- Svađe između Jacka Brucea i Gingera Bakera bile su konstantne. Uopće nije bilo bitno oko čega raspravljaju, bilo je samo važno da jedan drugom kontriraju. Bend se raspao 1968. godine, nakon samo dvije godine sviranja.  

Clapton je imao složeni odnos s Georgeom Harrisonom. Prijateljstvo se rodilo nakon što je Harrison napisao pjesmu 'Badge' za posljednji album grupe 'Cream', a Clapton mu je vratio uslugu tako što je na albumu Beatlesa odsvirao gitaru u pjesmi "White My Guitar Gently Weeps". 

Nakon toga nastavili su suradnju i na Harrisonovom solo albumu 'All Things Must Pass', nakon raspada 'Beatlesa'. 

Unatoč tome što je bio s njim prijatelj, Clapton se zaljubio u Harrisonovu suprugu Pattie Boyd. Bio je toliko zaljubljen u nju da je Pattie najzad popustila. Tek 1974. godine Boyd se odlučila za život s Claptonom i udala se za njega, ali je period zaljubljenosti i slatkog zanosa ubrzo prošao, čim se par suočio s prvim bračnim problemima.

Redovno drogiranje i alkoholiziranje, kao i Claptonovi brojni ljubavni izleti natjerali su Boyd da ga napusti 1987. godine i da se od njega razvede dvije godine kasnije. Bio je to turbulentan brak pa su se konačno i razveli 1987. godine.  

Claptonova ljubav i perzijska priču o nesretnoj ljubavi između Layle i Majuna potaknuli su ga da napiše pjesmu "Layla".

- Svoje iskustvo s Patty vidio sam baš kao tu tragediju. Započeo sam ju pisati u Engleskoj, ali ju nisam nikako mogao dovršiti, pa sam s bendom otišao na snimanje u Miami u legendarni Criterion Studios, s nedovršenom pjesmom, kaže gitarist.

 - Iako smo imali fantastične uvjete, radili s fenomenalnim Tomom Dowdom, uživali u predivnom sunčanom vremenu, stvari se nisu odvijale kako treba. Imao sam osjećaj da sam udario u zid i nisam ni nakon dva tjedna rada mogao naprijed, prisjetio se svojih muka. 

Da bi ga relaksirao, Dowd ga je jednu večer odveo na koncert 'Allman Brothersa'.

- To je i mene i moj bend potpuno raspametilo. Sprijateljio sam se s Allmanom i on nam se pridružio u studiju i pokrenuo nas. Spasio me, kaže u dokumentarcu Eric.    

Njegova ovisnost o alkoholu i drogama pojačala se nakon što mu je umro otac Jack. Još se nije bio ni oporavio od rastanka s Pattie.

- Počeo sam se uništavati sa svim što bi mi došlo pod ruku, ali nisam shvaćao da je alkohol daleko gori od heroina. Otkrio sam konjake - Courvoisier i Remy Martin i počeo ih piti u neviđenim količinama.  

S ovisnošću se borio dugo godina, da bi na kraju osnovao vlastitu kliniku za borbu protiv ovisnosti - Crossroads Centre Antigua.

I danas žali zbog svoje rasističke faze kojom je skandalizirao svijet glazbe, ali i cjelokupnu javnost. 

Niz rasističkih komentara koje je Clapton izrekao na pozornici 1976. godine bili su glavni razlog da se iste godine u Velikoj Britaniji udruže svi glazbenici i održe veliki koncert 'Rock Against Racism'. 

- Kad sam shvatio što sam bio izgovorio, gadio sam se sam sebi. Kad sam kasnije pogledao snimku bio sam sam sebi odvratan, bilo je to doista šokantno i neoprostivo, govori u filmu glazbenik koji priznaje da je glavni krivac za to bila njegova alkoholičarska faza.

- Postao sam ne samo šovinist, nego i fašist. Bio sam rasist, što nije imalo nikakvog smisla jer su više od polovice moji prijatelja bili crnci, svirao sam crnačku glazbu, slušao crnačku glazbu, ali sve to mi nije bilo važno. Važno mi je bilo da uvijek uz sebe imam bocu alkohol, žali danas Clapton, a prenosi rollingstone.com