Moderna verzija jutarnje kave kakvu pijemo danas prvi put se pojavila u 15. stoljeću te je zamijenila kofeinske "šuteve" koji su se kretali od slabog čaja pripremljenog od zrna kave do mljevenih zrna kave pomiješanih sa životinjskim masnoćama. Stoljećima su ljudi, koji su željeli izbjegavati kofein, pili zamjenske oblike kave poput cikorije.

Tek je 1905. u njemačkom Bremenu prvi put izumljena ukusna bezkofeinska kava koja je okusom istovjetna onoj pravoj, a njen je izumitelj stručnjak za kavu, Ludwig Roselius. A upravo njega jedna je posebna skupina ljudi zbog toga smatrala pravim junakom - kasnija vladajuća nacistička stranka, piše Atlas Obscura. 

Otrov u njihovim očima

Kad su preuzeli vlast i zadobili apsolutnu moć u državi, nacisti su bezkofeinsku kavu preporučili kao najpoželjniji napitak, jer se njime izbjegava kofein - kojeg su smatrali otrovom. Njihovo je stajalište bilo puno više od zdravstvene kampanje, bezkofeinska je kava postala dio državne politike koja je namijenjena očuvanju zdravlja populacije arijevaca.

Kava mu ubila oca

Poput mnogih izuma, povijest bezkofeinske kave je malo mutna. Prema knjizi 100 godina kave, njen izumitelj Roselius je pridonio smrti svog oca 1902. time što mu je davao previše kave. Upravo to mu je bio motiv za izum bezkofeinske verzije, kako bi se od smrti spasili drugi ovisnici.

No, drugi tvrde kako je izum bio slučajan - tako što je Roselius pronašao konzervu sa zrnima kave u koju je ušla morska voda, no otkrio je kako to nije naštetilo okusu kave. Dapače, on i njegov tim su eksperimentima potvrdili da je morska voda samo "oduzela kofein" zrnima. Sljedeće je godine Roselius osnovao Kaffe HAG te je patentirao bezkofeinsku kavu - koja se u Njemačkoj prodavala kao "luksuzno dobro".

Luksuzno dobro u šalici

Uskoro su ga počeli prodavati diljem Europe, pod imenom Sanka (skraćeno od sans caféine) poslije Prvog svjetskog rata. Tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća Roselius je prilagodio svoj marketing tržištu Weimarske republike te je bezkofeinsku kavu reklamirao kao "napitak koji štiti srce i živce".

Upravo to je bilo ono što je naviše odgovaralo nacistima, koji su zagovarali način života koji je za njih predstavljao tzv. povratak prirodi, koji se tumačio kao jedini put zdravlju. U sklopu takvog razmišljanja, gorljivi nacisti zalagali su se za sve što je "prirodno", poput nudizma, organskog uzgoja voća i povrća...

Predratne životne reforme predlagale su odricanje od stimulansa, pa su nacistički istraživači doista vodili križarske ratove protiv alkohola, duhana i kave, smatrajući da im ubijaju ljude.

- Nacisti su ozbiljno vjerovali kako je njihova dužnost i odgovornost ne samo štititi zdravlje pojedinih Nijemaca, nego i zdravlje cijelog naroda kao biološkog te rasnog entiteta. To je naravno isključivalo Židove i druge ne-arijevce, kao i homoseksualce te bolesne - objašnjava Geoffrey Cocks, autor knjige The State of Health: Illness in Nazi Germany.

Izbjegavali kofein, a drogirali se čokoladom

I iako je nacistička antipušačka kampanja neslavno propala, pomama za bezkofeinskom kavom bila je široko prihvaćena - ponajprije zahvaljujući luksuznom statusu koji je dobila.

Ironično, dok su nacisti izbjegavali "drogirati se kofeinom", savjetovali su sve arijevce da uživaju u čokoladi "začinjenoj" drogom meth. Taj je stimulans rezultirao povećanjem produktivnosti, no i dalje nisu smatrali da je otrovan. Preporuke je bila pojesti između tri i devet takvih čokoladica na dan. 

Pogledajte dokumentarac o tajnim spisima koji otkrivaju koje su droge i u kojoj mjeri nacisti koristili: