Nazif Mujić je početkom 2013. godine na prestižnom Berlinale Film Festivalu dobio nagradu, odnosno Srebrenog medvjeda za ulogu u filmu "Epizoda u životu berača željeza", kojeg je na osnovu istinite priče snimio poznati režiser Danis Tanović. 

Međutim, kako je kazao u razgovoru za Klix.ba, slavnog kipića je u ponedjeljak morao prodati zbog teške financijske situacije u kojoj se našao.

"Svog Srebrenog medvjeda prodao sam u ponedjeljak u 14 sati za 4.000 eura jednom čovjeku iz Srebrenika. Ponudu sam imao i od režisera Emira Kusturice koji mi je nudio tisuću eura više, međutim on se na mojim vratima pojavio pola sata nakon što sam završio s prodajom. Ovo sam, vjerujte mi, morao učiniti. Moja djeca nisu imala što jesti i to me najviše boljelo", kazao je Mujić.

Film "Epizoda u životu berača željeza" nastao je prema istinitoj priči koju je supruga Nazifa Mujića Senada Alimanović proživjela prije pet godina, a kada joj doktori nisu željeli pomoći i tako joj ugrozili život jer nije imala zdravstvenu knjižicu.

O Senadi i njenom suprugu Nazifu snimljen je spomenuti film koji je probudio zanimanje svjetskih medija.

Slava koju je Mujić doživio omogućila mu je dva posla - prvi na kompleksu Panonskih jezera u Tuzli, a potom i u komunalnom poduzeću u Lukavcu.

"Na Panonskim jezerima bio sam angažiran mjesec dana, a obzirom da nisam bio prijavljen posao sam morao napustiti. Potom sam dobio posao u Lukavcu gdje sam proveo šest mjeseci, ali zbog narušenog zdravlja i taj sam posao morao ostaviti iza sebe", kaže Mujić kojem je nedavno dijagnosticiran i dijabetes.

Borba za egzistenciju Mujića je zajedno s obitelji natjerala da pokušaju tražiti azil u Njemačkoj. Nakon šest mjeseci provedenih u izbjegličkom centru u predgrađu Berlina, obitelj Mujić ponovno se vratila u rodnu BiH, jer u Njemačkoj više nisu mogli ostati.

Nakon povratka u rodni Svatovac Mujić je ponovno krenuo u borbu za preživljavanje. Bez stalnog posla i narušenog zdravlja opet se posvetio skupljanju starog željeza, ali novca za osnovne životne potrebe bilo je sve manje.

"Više nisam znao što da radim. Bilo je trenutaka da gledam malog medvjedića i svoju djecu koja su gladna. Skupio sam snage i prodao sam ga. Sada će biti onako kako mora biti. Sa suprugom i djecom ponovno ću potražiti bolji život u Njemačkoj. Tamo idemo 6. siječnja iduće godine i ne želim se vraćati u BiH koja me je iznevjerila. Svi su se željeli fotografirati sa mnom kada sam donio medvjedića u BiH, a kada mi je trebala pomoć nitko na kraju nije bio tu za mene. Neka je svima na sramotu", zaključio je Mujić za Klix.ba.

Dodjela Srebrnog medvjeda bila je prava senzacija, kakve Berlinale vrlo rado proizvodi. S puno srca i suosjećaja za teške sudbine. Nazif Mujić je preko noći postao zvijezda. Kada se vratio u BiH, priređen mu je euforičan doček. Na ulazu u njegovo rodno mjesto Poljice postavljena je ploča na kojoj je pisalo da tu živi najbolji glumac Bosne i Hercegovine.

Kako je početkom 2014. objavio DW, Nazifov povratak u BiH nakon što obitelj nije dobila dozvolu za ostanak u Njemačkoj, više nije bio tako jednostavan.

U njegovom selu susjedi i rođaci nemaju baš lijepe riječi za nekadašnjeg heroja. Nazifova braća Rašan i Hašim rade u komunalnom poduzeću za odvoz smeća. 

"Netko ga je loše savjetovao", kažu oni i dodaju: "Ovdje je imao dobar posao. Kad god mu je trebao slobodan dan za davanje intervjua ili televizijska snimanja, dobio bi ga. Stalno je doduše čekao na novu ulogu, ali on nije glumac. Igrao je u svojevrsnom dokumentarnom filmu", kaže njegov brat Hašim, koji već 27 godina radi kao smetlar. 

U glasu mu se primjećuje primjesa gorčine. U njegovim očima je brat Nazif, poznat u cijelom svijetu, imao svoju šansu. U proljeće 2013. dobio je posao kao animator na bazenu u Tuzli. 

"Radio je samo mjesec dana i dobio za to 650 KM poslije čega je dao otkaz", kaže direktor Maid Porobić.

Sredinom lipnja 2013. je Nazif u komunalnom poduzeću "Rad" u obližnjem Lukavcu dobio novi posao. Mjesečna plaća iznosila je 710 KM, što je za tamošnje prilike solidna zarada. Direktor "Rada" Sabahudin Kasumović pokazuje popis sa smjenama. "Nazif nažalost više nije dolazio nego što je dolazio na posao. Nakon Sarajevo Film festivala u listopadu se više nije pojavljivao", kaže Kasumović za DW.

Na ulazu u Poljice više nema ploče na kojoj je pisalo "Ovdje živi najbolji bosanski glumac".

Nazif ne razumije da je za Berlinale bio odlična priča. I to jedna od onih koje prodru do srca tijekom jedne večeri u kinu - ali ne ostaju ondje duže. 

"Napišite molim Vas da ću u idućoj ulozi koju mi netko ponudi dati još više od sebe, da mogu pokazati još više emocija", rekao je Nazif za DW prije dvije godine. 

Ali malo je vjerojatno da će dobiti još jednu šansu: ni u filmskoj branši niti u Poljicama. Tamo gdje je nekada stajala ploča u njegovu čast sada je postavljena druga ploča. Na njoj piše: "Zabranjeno odlaganje smeća."