U pompoznoj najavi 56. Splitskog festivala organizator Tomislav Mrduljaš izdvojio je tradicionalnu lakoglazbenu smotru na Prokurativama kao „bastion u obrani od prodora cajki“. 

Za to vrijeme u grad je polako ulazio estradni trojanski konj i nije naišao na nikakav značajniji otpor.

Cvit Mediterana prekriven je plakatima koji najavljuju Ringišpil, dvodnevni festival cajke u Spaladium Areni 29. i 30. srpnja. 

Solidno je plakatiran i Zagreb, a kažu da se najnoviji jadranski ljetnji festival naveliko reklamira i po Beogradu. 

U Split dolaze „najveće zvijezde regije“ Seka Aleksić, Goga Sekulić, Milica Todorović, Indira Radić, Ana Nikolić, Haris Džinović, Aca Lukas, Dado Polumenta, Stefan Đurić – Rasta, Nemanja Popović – Nesh, hercegovački gastarbajter DJ Mateo Budimir i najperspektivnija hrvatska cajka Petra Kovačević. 

Početna cijena dvodnevne ulaznice za „glazbeni spektakl godine“ je 199 kuna, najskuplja mjesta u VIP Platinum zoni već su razgrabljena, a dnevni upadi dilaju se po 139 kuna.

Kapacitet Spaladium Arene je oko 10.000 posjetitelja pa je za očekivati da će Ringišpil na blagajni zavrtjeti blizu dvije milje kuna i da će egzaltirani poklonici na šankovima ostaviti još više love upravo zarađene na Ultri.

U takvoj kalkulaciji splitska turbo folk parada može se odraditi bez sponzora. Za Mrduljaša i njegovu ekipu to je potpuno nedostižan pothvat. 

Festivalsko gledalište na Prokurativama višestruko je manje od Spaladium Arene, ulaznice za finalnu večer Splita 2016 koštale su 120 kuna, a svi koji misle da su face dobili su ih besplatno što zapravo znači tu za nikoga ne bi bilo kruha bez izdašne potpore iz gradskog proračuna i doznaka privatnih donatora. 

Bastion dalmatinskih zabavnjaka pao je u neravnopravnoj tržišnoj utakmici s daleko traženijim panbalkanskim cajkama i cajkanima, ali to se nije dogodilo preko noći. 

Splitski pokret otpora bio je vrlo solidno organiziran tijekom prve narodnjačke invazije prije tridesetak godina, kad je utjecajni menadžer Raka Đokić iz Estrade Kikinda uzaludno pokušavao dogovoriti nastup Lepe Brene i kad je glatko odbijena inicijativa Tončija Huljića da na Prokurativama zapjeva Miroslav Ilić. 

U to doba je barem svaka druga pjesma iz završne večeri momentalno postajala ljetni hit, a kazeta s festivalskim albumom bila je neizostavan dio inventara u kafićima i konobama diljem Dalmacije. 

Stari hitovi Splitskog festivala još se mogu čuti kad nekog ugostitelja uhvati nostalgija, ali novi prolaze sve slabije. 

Pobjednik Splita 2016 Mladen Grdović nije uspio biti čak ni junak dana. Zasjenio ga je Bojan Bogdanović koji je iste večeri u Torinu briljirao u odlučujućoj tekmi protiv Talijana i odveo hrvatske košarkaše na Olimpijske igre.

Dodatni problem dugovječnog „festivala zabavne glazbe“ je to što su mu odavno popustili kriteriji selekcije pa se u programu iz godine u godinu pojavljuju nevješto zamaskirani lokalni derivati turbo folka. 

Popularni Jole je novu Huljićevu poskočicu „S kim to pričaš“ mogao premijerno izvesti na Ringišpilu i tamo bi zacijelo dobio puno jače ovacije.

U okusu i mirisu nema baš nimalo razlike, kao da je za večeru servirao lignje punjene ćevapima. 

Dugoročni utjecaj dvodnevnog derneka pod laserima u Spaladium Areni još se ne može sagledati, ali domaće manufakture lakih nota mogle bi se ubrzo suočiti s teškim posljedicama.

Njihovo nadmetanje s polugolim cajkama i živopisno odjevenim cajkanima upravo ulazi u novu i sasvim drugačiju etapu koja bi trebala donijeti odgovore na nekoliko ključnih pitanja.

Hoće li se zahuktali Ringišpil kad malo zahladi zaputiti na dvoransku turneju po Hrvatskoj i srušiti prastare rekorde fenomenalno uspješne narodnjačke karavane „Novi talas na sav glas“ iz ranih ‘80-ih? 

Hoće li se raspjevane klinke iz dječjih zborova ugledati na Ninu Kraljić i strpljivo čekati da ih pozovu na audiciju za The Voice ili će skužiti da put do slave i love može biti znatno lakši i prohodniji ako odmah krenu tragom Petre Kovačević? 

Hoće li pivari, bankari i ostali veliki sponzori dogodine izvjesiti svoje bannere na Ringišpilu? Hoće li u novoj hrvatskoj vladi napokon sjediti ministar / ministrica kulture sa stavom da je turbo folk opasnija pošast od bilo koje ideologije?