Netko je jednom rekao da je religija osmišljena kako bi utješila uznemirene i kako bi uznemirila zadovoljne. Kako prenosi CNN, Isusove prispodobe su također osmišljene kako bi nas uznemirile. Ta učenja mogu se iščitavati kao pouke o ljubavi i spasenju, ali prva publika, židovi u Galileji i Judeji, čuli bi jednu potpuno drukčiju poruku.

Tek kad čujemo prispodobe na način kako bi ih Isusova publika čula, tek onda čujemo jednu potpuno drukčiju poruku. Ovo su samo četiri primjera.

Priča o izgubljenom sinu

Uobičajeno je moderno tumačenje da je to priča o božanskoj ljubavi, bez obzira na naša djela. Prekrasna je to poruka i treba je čuvati, ali to nije ono što su židovi u prvom stoljeću čuli. Isusova židovska publika već je znala da je "nebeski otac" milosrdan i suosjećajan. Apostol Luka postavlja poruku pokajanja i oprosta. Prispodobi o izgubljenom sinu prethode dvije kraće priče o izgubljenoj ovci i izgubljenom novčiću. Luka završava priče s "Više veselja u raju donese pokajanje jednog grešnika nego 99 pravednika koji se ne moraju kajati".

Međutim, je li to stvarno pouka prispodobe? Prve dvije prispodobe nisu o pokajanju i oprostu, već o brojanju. Pastir je zamijetio da mu nedostaje jedna ovca od njih stotinu, a žena je primijetila da je izgubila jedan novčić od njih deset. Oboje su tražili, pronašli i veselili se. Zbog toga su stvorili preduvjete za treću prispodobu. Priča o izgubljenom sinu počinje: "Bio jednom jedan čovjek koji je imao dva sina".

Ako se fokusiramo samo na odmetnutog sina, propustit ćemo taj početak. Čak i na kraju, kad se mlađi sin vrati, lako možemo propustiti zaključak. Otac se razveselio i organizirao pravi tulum. Ako se zaustavimo na tome, nismo brojali. Što je sa starijim sinom? On čuje glazbu i ples, a to znači da je otac imao dovoljno vremena za traženje svirača i kuhara, ali nije tražio starijeg sina. Imao je dva sina i nije pazio. Ova prispodoba manje govori o oprostu, a više o tome da su svi ljudi bitni.

Priča o milosrdnom Samaritancu

Naše uobičajeno shvaćanje ove priče krivo je na više načina. A CNN navodi dva.

Prvo, čitatelji pretpostavljaju da svećenik i levit zaobiđu ozlijeđenog muškarca zato što ne žele postati "nečisti". Takvo tumačenje samo dovodi do toga da židovski zakon ispada loš. Svećenik ne ide prema Jeruzalemu gdje je čistoća problem, on ide u Jerihon. Ne postoji zakon koji zabranjuje levićanima da dodiruju mrtvace, ali postoje i drugi razlozi zašto ritualna čistoća nije problem.

Isus u priči spominje svećenika i Levita zato što oni dovode do treće kategorije, Izraelićana. Spomenuti prvu dvojicu navodi sugovornika da pomisli o trećem. Ako vam netko kaže: "Lud, zbunjen,..." vi ćete reći "normalan". Međutim, ići od svećenika do Levita do Samaritanca je kao reći: lud, zbunjen, Alfred Nobel.

Prispodoba se često tumači kao priča o ugnjetavanoj manjini koji su zapravo pozitivci i trebali bismo se tako odnositi prema njima. Samaritanci, u to vrijeme, nisu bili ugnjetavana manjina. Oni su bili Isusovi neprijatelji. To znamo iz ranije prispodobe. Isus traži smještaj u samaritanskom selu i oni ga odbiju. Osim toga, Samarija je imala i drugo ime: Sihem. Tamo je Jakovljeva kći Dina silovana, tamo je krvnički sudac Abimelek stolovao. Mi, čitatelji smo osoba u jarku pored ceste i vidimo Samaritanca. Naša prva misao je da će nas silovati ili ubiti. 

Tek naknadno shvatimo da naš neprijatelj može biti osoba koja će nas spasiti.

Priča o radnicima u vinogradu

U ovoj priči riječ je o radnicima koji dolaze raditi u vinogradu u različito vrijeme dana, ali vlasnik im isplaćuje jednake dnevnice. Ponegdje je prihvaćeno tumačenje da je to alegorija o židovskoj ljubomori prema ostalim pripadnicima religija kojima je zajamčen ulazak u "božanski vinograd". Međutim, priča ima znatno više socijalističke poruke. Publika je čula poruku da oni koji dobivaju plaću moraju se brinuti o onima koji nisu te sreće. Druga bitna poruka je bila upućena bogatašima da se pobrinu za one koji nemaju posao.

Priča o skupocjenom biseru

U priči neki trgovac rasproda sve što ima kako bi kupio jedan jedini biser. Mnogi komentatori nisu sigurni zašto je to bitno, ali možda oni gledaju na krivom mjestu. Što ako je bit priče da mi, kao slušatelji, pokušamo dokučiti koji je naš skupocjeni biser. Što je to što toliko jako želimo da smo spremni sve ostaviti. Ako shvatimo naše najveće čežnje, trebali bismo lakše podnositi teškoće u životu.