Svjetsko nogometno prvenstvo prati se i u SAD-u. Njihov tiražni dnevni list The New York Times pozabavio se atmosferom u zemljama koje su ušle u polufinale, pa donosi reportažu i s dubrovačkog Straduna. Novinar piše:

Okupili su se ispod divovskih ekrana u Londonu, punili barove u Bruxellesu, ispunili Stari grad u Dubrovniku i Vieux Port u Marseilleu. Obojali su lica i zamotali zastave oko ramena, kupili pivo u plastičnim čašama koje bi bacali u zrak pri slavlju. Stiskali su prste i zadržavali su dah.

Od ranog utorka ujutro do srijede kasno navečer, u Belgiji i Francuskoj, Engleskoj i Hrvatskoj stao je život, u nervoznom iščekivanju polufinala Svjetskog kupa. Šefovi su odjenuli dresove nacionalnih reprezentacija i u njima išli na posao. Trgovine su se ranije zatvarale, a barovi su bili otvoreni do jutra.  

U svemu tome, svjetski fokus, posljednjih pet tjedana, bio je na multikulturnom karnevalu koji je kružio Rusijom ali se njegov utjecaj širio daleko izvan granica te zemlje.  

Za one zemlje koje su ušle u posljednju fazu natjecanja, Svjetsko prvenstvo kao da se igralo kod njih. Gledaju i oni koje sport uopće ne zanima, nogomet je u drugi plan bacio čak i vijesti iz politike, samo govori o prvenstvu, a u iščekivanju utakmica vrijeme presporo prolazi. 

Ovih dana, u Engleskoj, navijačima su čak preporučili da na posao dođu u prslucima i tako daju podršku njihovom izborniku Garethu Southgateu, čiji je to zaštitni znak. i su bili ohrabreni da idu na posao u srijedu noseći prsluke u čast menadžera tima, Gareth Southgate. Jedan novinar čak je pozvao konzervativce u Engleskoj da na jedan dan prekinu političke sukobe.

U Francuskoj i Belgiji pala je oklada između uprava podzemnih željeznica: ako Francuska pobijedi Belgiju u Bruxsellesu će se u metrou puštati francuska himna, a ako pobijedi Belgija, jedna stanica podzemne dobit će ime po belgijskom kapetanu Edenu Hazardu.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović darovala je engleskoj premijerki Theresi May hrvatski nogometni dres s njezinim imenom. 

Sve je to, međutim, bilo samo pražnjenje energije i nervoze prije meča. U tom trenutku - utorak navečer za Francusku i Belgiju, a u srijedu za Englesku i Hrvatsku - ulice po gradovima ove četiri zemlje su se ispraznile. Milijuni ljudi su se zalijepili za televizijske ekrane po kućama ili gigantske displeje po trgovima da bi gledali utakmice koje se igraju tisućama kilometara dalje. No, sve četiri zemlje iščkeivale su isto i izgledale su isto.