Blanka Vlašić brončana je u skoku u vis na Olimpijskim igrama u Riju! Najuspješnija hrvatska visašica svih vremena pod velikim je bolovima i pod blokadama došla do svoje druge olimpijske medalje u Riju preskočivši visinu od 197 centimetara.

Mučila se Splićanka u natjecanju koje je po broju kvalificiranih finalistica (17) nagovještavalo kako bi moglo ponuditi veliku neizvjesnost i visine, no ipak se prelomilo na visini manjoj od dva metra koju su preskočile tek četiri djevojke.

Zlatnu medalju i svoju prvu olimpijsku s 37 godina osvojila je Španjolka Ruth Beitía, srebro je pripalo Bugarki Mireli Demirovoj koja je upisala i osobni rekord, brončana je bila naša Blanka s najboljim rezultatom sezone, a četvrta Amerikanka Chaunté Lowe.

Rušila je Blanka letvicu već na prvoj visini od 188 centimetara, ali preskočila ju je iz druge, baš kao i sljedeće visine od 193 i 197 centimetara. Tresle su se letvice u drugim pokušajima, ali ostale su visjeti, što je bilo dovoljno za olimpijsku medalju, Blankinu drugu nakon srebra u Pekingu 2008. te jubilarnu desetu hrvatsku u Brazilu.,

Blanka je postala tek sedma atletičarka koja je od 1928., kada se ženski vis našao na programu Igara, osvojila dvije medalje. Do sada su to uspjele samo Iolanda Balas (dva zlata), Ulrike Meyfarth (dva zlata), Sara Simeoni (zlato i srebro), Štefka Kostadinova (zlato i srebro), Hestrie Cloete (dva srebra) i Ana Čičerova (zlato i bronca).

Blanka je finale morala odraditi pod blokadom zbog velikih bolova u Ahilovoj tetivi, zbog koje već godinama nije na vrhunskoj razini na kakvoj je bila u prošlom desetljeću. Šepala je, plakala od bolova, ali je još jednom pokazala koliko se željom i silnim trudom može izdržati i takve napore.

Od svih pokušaja na dva metra, osobito je blizu bio onaj treći u kojem je letvica umalo ostala. No kako nije, zlato je otišlo besprijekornoj Beitíji (sve do dva metra), a srebro Demirevoj koja je prije toga tek jednom rušila na 188 centimetara.

- Rezultat je realan s obzirom na moje sposobnosti. Čudi me moj pokušaj na dva metra koji je bio dobar. Ne možeš baš s jednom nogom skočiti dva metra. A možda i možeš... Kad sam to vidjela, shvatila sam da bi trebala odraditi rehabilitaciju do kraja i pokušati ponovo. Toliko sam blagoslovljena, srce mi je tu i bilo bi mi žao ne vidjeti mogu li opet bezbolno skakati.

- Natjecanje je bio užasno veliki stres za mene. Mislila sam da ću se više istrošiti, ali uspjela sam zadržati hladnu glavu koliko-toliko - ispričala je Blanka za HRT.

- Pozdravljam mamu, braću, nevistu, baku i didu kući. Baka mi nije rekla da se kanim ćorava posla, nego da stisnem zube. Hvala i svim prijateljima, oni znaju koji su. Hvala na molitvama i na strpljenju. Ni ja nisam uvijek bila raspoložena za druženje, ali trebala mi je sva snaga da dođem ovdje i pokušam nastupiti - rekla je brončana skakačica.