Tigar, Vuk i Muha u ovoj priči nisu životinje niti je riječ o basni. Možda neki od tih ljudi i imaju karakteristike životinja čija imena nose, ali oni jesu (ili su bili) ljudi iz sjene najvažnijih političara u zemlji, uvježbani profesionalci koji će se, štiteći premijera ili šefa HDZ-a, baciti i pod metak. Upravo je antentat na Abrahama Lincolna, kojeg je 14. svibnja 1865. ubio pristaša Juga John Wilkes Booth za vrijeme kazališne predstave, bio važan preokret u povijesti štićenih osoba. 

Naime, nakon tog atentata uvedena je posebna obuka za tjelohranitelje. A ona osim, fizičke spremnosti, podrazumijeva i stjecanje posebnih znanja i osobina. Naime, mozak je glavno oružje tjelohranitelja! 

A osim visokog stupnja inteligencije, oni moraju posjedovati i osobinu diskrecije. S obzirom na to da tjelohranitelji uz štićenu osobu žive danonoćno, jasno je da znaju sve njezine tajne... Ali njih, kako je za Express rekao jedan sugovornik, sa sobom nose u grob:

"Nije lako biti tjelohranitelj. U jednom tekstu davno sam pročitao ovu rečenicu: ‘Osim što moraju izvršavati svoje dužnosti koje proizlaze iz osiguranja, potrebne zaštite za štićenu osobu, moraju voditi brigu i o tome da ih stalno procjenjuje poslodavac, mediji, javnost.’ Jasno je da tjelohranitelj, odnosno cijeli tim koji se skrbi o sigurnosti štićene osobe, praktično živi život svog poslodavca. Zato i znaju njihove radne navike, ali i sve o privatnom životu. Obvezani su šutnjom", kaže nam sugovornik.

Svaka politička opcija ima svoje favorite pa kako je koja stranka na vlasti, tako ponovno iskrsne neki novi - stari bodyguard. Ovu činjenicu najbolje svjedoči uspon pa pad, a zatim ponovno uspon šefa osiguranja bivšeg premijera Zorana Milanovića, Gorana Vukovića Vuka.

On je bio šef osiguranja i pokojnog Ivice Račana, da bi sa smjenom vlasti i dolaskom HDZ-a na vlast, bio degradiran pa poslan u policijsku postaju Črnomerec. 

No s pobjedom Kukuriku koalicije on je ponovno postao djelatnik MUP-ova Odjela za neposrednu zaštitu koji se bavi osiguranjem štićenih osoba. 

Milanović ga je osobno pozvao, a Vuku je taj poziv bio velika profesionalna i osobna satisfakcija jer ga je bivši ministar unutarnjih poslova i bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko, degradirao i, kako je svojedobno rekao u jednom užem društvu, i ponizio.

Te godine, dakle, 2011., kolo sreće se zavrtjelo u Vukovu korist, dok je Karamarko tada, s gubitkom izbora HDZ-a, spakirao kovčege i otišao iz MUP-a.

Vuković je, kažu u SDP-u, zapravo dva puta degradiran. Prvi je put to bilo početkom 2010. godine kada ga je bivši predsjednik države Ivo Josipović bezuspješno želio angažirati kao šefa svog osiguranja.

Karamarko tada to nije dopustio, obrazloživši da je Vuković nestručan za posao osiguranja šefa države. Josipoviću je tada poručeno da je Vuković, ili kako ga svi zovu Vuk, ne može biti šef njegova osiguranja jer je 2000. godine u Službu došao preko politike. 

Bivši predsjednik Josipović tada nije htio bez borbe pristati na tu odbijenicu. Rekao je da on ima pravo izabrati koga želi... Tih prvih dana Josipović kao novoizabrani predsjednik nije ni imao službenu zaštitu.

Odgovornost Karamarko tada prebacuje na ravnatelja Uprave za posebne poslove sigurnosti Davora Blaževića Tigra, bivšeg Sanaderova šefa osiguranja, čovjeka koji je na kraju i svjedočio na sudu zbog bivšeg šefa. 

U MUP-u su tada tvrdili da nitko sam sebi ne bira tjelohranitelje, a predsjednik da uz sebe želi osobu u koju će imati povjerenje. Uz Josipovića je tada stao Šime Lučin, bivši ministar unutarnjih poslova, koji Vukovu stručnost nije dovodio u pitanje. 

Jedan od najvažnijih argumenata koji je tada izložio bivši predsjednik bio je da uza se želi ljude od povjerenja, a ne one koji će “drukati” za HDZ.

Uporno je Josipović naglašavao kako je Blažević, odnosno Tigar bio stalno uz Sanadera i da kao takav ne može odlučivati tko će, a tko neće njega čuvati.

Kako Karamarko nije popuštao, na kraju je popustio Josipović. Vuk se tako, iako je bilo sve dogovoreno između njega i Josipovića, nije popeo na Pantovčak... Pomirio se nekako sa sudbinom. Iako je tada mislio da niže ne može pasti, prevario se. 

Samo nekoliko mjeseci poslije, odnosno u svibnju 2010. Vuk je prebačen u najnižu policijsku organizacijsku jedinicu, u postaju na Trnju.

Bila je to očita degradacija čovjeka koji je tri godine čuvao premijera. No nakon toga on je također znao čuvati povremeno strane državnike. Zato mu se, s premještajem na Trnje, zapravo srušio cijeli svijet - kaže sugovornik blizak Vukoviću. 

Ipak, malo nakon toga, Vuković je završio na kraju u policijskoj postaji na zagrebačkom Črnomercu. Baš tamo ga je, nakon osam godina, zatekao poziv tadašnjeg predsjednika Vlade Zorana Milanovića da mu bude šef osiguranja.

"Vuk je divan čovjek. Uvijek je nasmijan, baca fore i ugodan je. Svi ga u Vladi vole, a premijer mu od svih iz osiguranja najviše vjeruje", opisuje Vukovića jedan SDP-ovac. 

No Goran Vuković nije prošao Milanovićev mandat bez afera. U javnosti je svojedobno odjeknula priča kako se Milanovićevo osobno osiguranje usudilo prijetiti hrvatskim iseljenicima u Australiji... To nikada nije do kraja dokazano, ali je, barem na kratko, uprljalo sliku o profesionalcu Vuku.

Iz profesionalne karijere Gorana Vukovića vidljivo je da s pobjedama SDP-a i on zablista. 

Na njegovo mjesto, da je HDZ samostalno pobijedio na izborima i Tomislav Karamarko postao premijer, došao bi Dražen Muhar, umirovljeni policajac kojeg je, kao svog osobnog čuvara angažirao Karamarko. 

Muhar koji nosi nadimak Muha također je, poput Vuka, doživio degradiranje u poslu, ali od druge strane - SDP-a. 1. listopada 2013. MUP je ukinuo Karamarku zaštitu koju je, iako od 2012. nije bio ministar, dobio zbog prijetnji Joce Amsterdama. 

Ranko Ostojić, ministar unutarnjih poslova Kukuriku vlade, tada je poručio da to nije zbog štednje nego da je Sigurnosno-obavještajna agencija procijenila da - ugroze više nema.

"Na tome ne možete štedjeti, bez obzira na to o kome je riječ. Ako postoje razlozi da policija to mora raditi, onda morate uvažiti da tu stvar apsolutno ne možemo ni odbaciti", rekao je tada Ranko Ostojić. 

U HDZ-u kažu da je tada maknuta cijela ekipa koja je čuvala Karamarka, a Muhar je, kažu, umirovljen. Kako bi mu pomogao, ali i imao zaštitu, šef HDZ-a ga je angažirao kao svog osobnog čuvara i vozača.

"I Muha je odličan lik. Simpatičan i korektan", kažu o njemu u HDZ-u, a isto to kažu i neki njegovi bivši kolege iz policije.

No najpoznatiji tjelohranitelj u Hrvatskoj sigurno je Davor Blažević Tigar, čovjek koji je punih šest godina bio dan i noć uz Ivu Sanadera, nekadašnjeg premijera, a danas zatvorenika Remetinca. 

On se na suđenju za Fimi mediju pojavio kao svjedok obrane. Tada je pokušao pobiti iskaz bivšeg kolege Ante Bralića i HDZ-ova rizničara Mladena Barišića koji je priznao sve optužbe u ovom postupku. Suprotno Braliću, Blažević je posvjedočio da Sanader nikada nije tražio da ga se ne čuva, kao i da je bilo nemoguće da prilikom posjeta SAD-u napusti hotel.

Rekao je tada i da se ne sjeća nikakvog službenog puta na Maltu tijekom kojega se, navodno najprije skrenulo u London pa u Italiju po članove obitelji Sanader i Žužul. 

Tvrdi da Sanader nikada nije koristio službeni zrakoplov u privatne svrhe pa tako niti za let do Beča, kamo je išao isprobati frak, kao što je tvrdio Bralić. Blažević je kazao i da Sanader nije bio u prijateljskim odnosima s Barišićem, da nikada nije odlazio u njegovu kuću ili na kavu u Tkalčićevu, nakon nedjeljne mise.

Štoviše, prilikom svjedočenja Tigar je Sanadera pokušao opisati i kao ozbiljna vjernika koji je svake nedjelje išao na misu.

Sanadera se Tigar nije odrekao ni kad je potkraj 2011. baš zbog njega i smijenjen s mjesta ravnatelja Uprave za posebne poslove sigurnosti MUP-a. Blažević iliti ga Tigar, tada je snimljen kako Sanaderovom odvjetniku Goranu Suiću nosi pakete. Time je naštetio ugledu i interesima policijske službe te je suspendiran.

Sanader i Tigar su, moglo bi se reći, bili prijatelji. Oba podrijetlom iz Dalmatinske zagore, imali su sličan smisao za humor, a Sanaderu je imponirala i Tigrova opsesija snagom, borilačkim vještinama... 

"Odmah ga je prihvatio i vjerovao mu je do zadnjeg dana. Zapravo mu još i dandanas vjeruje", kaže sugovornik koji je bio dobar sa Sanaderom u doba njegovih zlatnih godina.

Spekuliralo se u medijima i da je Tigar Sanaderu 2010. dojavljivao najosjetljivije informacije iz hrvatskog sigurnosnog sustava:

"Oni su i dandanas odlični. Eto, zbog Sanadera je Tigar i na neki način žrtvovao svoju karijeru", kaže naš sugovornik.

I predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović dobila je novog- starog tjelohranitelja. To je policajac koji ju je čuvao i u vrijeme dok je još bila ministrica vanjskih poslova.

"Dobro se poznaju i dobro je što su joj dodijelili one koji poznaju njezine navike i karakter. Tako je uvijek lakše raditi. Ona poznaje sustav osobnog osiguranja, sluša savjete, nije zahtjevna, topla je i pažljiva prema momcima i s njom je lako raditi", pojašnjava nam izvor iz policije. 

Čelnik njezina tima je radio u osiguranju bivšeg predsjednika Sabora Josipa Leke.

"Taj je momak najodgovorniji za njezinu sigurnost. On je njezina neposredna zaštita i u slučaju da je predsjednica u bilo kojem trenutku ugrožena, on bi bez razmišljanja dao svoj život za nju."

Drugi i treći tjelohranitelj predsjednice također su iz stare, dobro obučene garde, koju je svojedobno predvodio Davor Blažević Tigar. Kolindin drugi tjelohranitelj bio je u prvoj postavi koja je godinama čuvala bivšeg premijera Ivu Sanadera. Nastavio ga je čuvati i nakon što je Sanader dao ostavku. Ni kriv ni dužan upao je u probleme kad je Sanader u zgradi HDZ-a pokušao izvesti puč. Tad su ga optužili da je prekoračio ovlasti tjelohranitelja.

"Težak je to posao. Čuvate političare i onda vas, ne samo javnost nego i MUP-ovi ‘profesionalci’ vežu uz određene ljude. Njima je posao čuvati život štićene osobe, zvao se netko Ivo, Josip, Zoran ili Kolinda, i kojoj god političkoj opciji pripadali. Oni nisu političari nego policajci i ne vode brigu o nečijim političkim uvjerenjima. A, znate, često s tim političarima oni provode više vremena nego s vlastitom obitelji. Tjelohranitelji su posebna ‘sorta’ ljudi. Veći dio dana oni nešto ili nekog čekaju, stoje na kiši, ništa ne smiju jesti, a trebaju održati koncentraciju dovoljnu da skoče na metak..."

Za tjelohranitelja danas nije presudna visina ili tjelesna masa. Najvažnije je biti visoko motiviran i emocionalno stabilan. Mora poznavati bonton, primjereno komunicirati, biti diskretan i od povjerenja. 

Nužno je da je izvrsne kondicijske spreme i da vlada tehnikama borenja na bliskoj udaljenosti sa i bez oružja, da dobro vozi, pa i da poznaje strane jezike. Do sada su gotovo svi premijeri, pa i predsjednici države, inzistirali da im se dodjeli tjelohranitelj prema njihovu izboru. Zapravo, svi osim bivše premijerke Jadranke Kosor. 

Ona je, kako je izjavila, sve prepustila službi nadležnoj za to. Tako je Jadranka Kosor dobila nekoliko ekipa, nije ih birala i s njima je, kaže, uvijek bila zadovoljna. 

No jedan od pripadnika njezina osiguranja ostao je zapamćen po incidentu kada je u Brodosplitu novinarku i fotoreporterku Novoga lista Sanju Vukičević zgrabio za ovratnik i fotografski aparat te je u djeliću sekunde srušio na pod” jer se previše približila premijerki.

Ministarstvo unutarnjih poslova odmah je naredilo istragu cijelog slučaja nakon koje je zaključeno da je djelatnik osiguranja “postupio prema pravilima struke”. U Hrvatskoj razvoj službi koje su provodile osiguranje štićenih osoba započinje još prije uspostave neovisnosti, kada su predsjednika HDZ-a dr. Franju Tuđmana osiguravali pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a RH i osobe posebnog povjerenja.

Po uspostavi neovisnosti, osiguranje predsjednika provodi Ministarstvo obrane RH, 1. hrvatski gardijski zbor, a MUP RH sudjeluje u osiguranju i nositelji su osiguranja stranih izaslanstava tijekom posjeta RH. 

Od 1993. osiguranje je sustavno obavljala Vojna policija. Zakon dijeli štićene osobe u kategorije, ovisno o značenju dužnosti koju obavljaju, a u prvu kategoriju najzaštićenijih ulazi pet dužnosnika: predsjednik države, parlamenta, Vlade te Ustavnog i Vrhovnog suda. 

Oni se čuvaju gdje god idu, ne mogu ni u prodavaonicu bez pratnje, niti na odmor. Najteža, ali i najprestižnija zadaća za tjelohranitelja je čuvanje štićene osobe prve kategorije. 

Premijer, predsjednik države, Sabora, Vrhovnog suda, državni odvjetnik... svi oni uza sebe imaju muškarca obučenog da mu u trenucima ugroze spasi život. Tjelohranitelju je u opisu posla dati život za drugoga.

"U svakom trenutku on mora biti spreman dobiti metak u prsa zbog osobe koju štiti jer je cijena njihova života uvjet za posao. Tjelohranitelj stupanjem na dužnost zaboravlja svoj privatni život. Unaprijed planirana ljetovanja, zimovanja i obiteljska druženja, izlasci i pijanke s prijateljima trebali bi prestati biti dio života. Tjelohranitelj mora svake sekunde biti usredotočen na svoj posao – subjekt koji štiti. Svaka pogreška može biti kobna i nema prostora za drugu šansu. Od trenutka kad tjelohranitelj stupi na dužnost, njegov život postaje štićena osoba. S njom provedete više dana u godini nego sa ženom ili djetetom."

Sve nam je to ispričao jedan od policajaca Uprave za posebne poslove sigurnosti koji je u svom dugogodišnjem radnom stažu štitio premijere, predsjednike, strane delegacije, njihovu djecu i žene. Nema tu, kaže, ni radnog vremena niti se šta može planirati. Doduše, jednu stvar morate planirati, tolerantnu suprugu, kaže i pojašnjava:

"Tko god nije imao takvu pored sebe, vrlo brzo se razveo. Ili se, u konačnici, uopće nije ni oženio. Nikad ne znate kad ćete se vratiti kući, često vas dignu iz kreveta jer štićena osoba baš taj tren mora negdje neplanirano otići. S nekima je teže raditi, s većinom lakše. Neki su nervozni, ništa im ne odgovara, nije ih briga jeste li taj dan jeli i je li vam loše zbog visoke temperature. No većina je ipak obzirna prema nama. S vremenom se s njima zbližite, što je normalno jer s tom osobom ponekad provodite i po 18 sati na dan. Znaju kad vam je rođendan, kad vam žena treba roditi, kad vam dijete ima prvu priredbu u školi i imate li kakvih problema. Neki državni dužnosnici su se pokazali kao duše od ljudi, pamte i brinu se o tim detaljima, pa ponekad i prilagođavaju raspored, kad je to moguće, da neke važne događaje u obitelji ne biste propustili", govori nam iskusni tjelohranitelj.

No, dodaje, nisu oni tu da bi se žalili ili nešto nekome zamjerali. Sami su odabrali taj posao i nastoje ga odraditi najbolje što mogu.

Iako je Hrvatska sigurna zemlja i opasnost za napad štićenih osoba ne vreba svaki dan, ipak su tjelohranitelji na poslu pod velikim stresom. Zadaća se, tvrdi, mora odraditi tako da se štićenoj osobi ne nameće svojim prisutnošću.

Najteže je, iz iskustva će naš sugovornik, čuvati one koji krše dogovore, kojima oni smetaju i koji su uvjereni da im neposredno tjelesno osiguranje ne treba.

"Na nama je da odradimo svoj posao sviđalo se to njima ili ne. Najlakše je za obje strane kad se međusobno razumijemo i kad je dovoljan samo jedan pogled da bismo se nešto dogovorili. "

Sa štićenim osobama tjelohranitelj razvije posebnu vrstu komunikacije kao ni s kim drugim. Veže ih međusobna potreba da se jedan s drugim neverbalno sporazumijevaju jer često nemaju prigodu progovoriti niti riječi pa vrijedi samo razgovor pogledima. Tjelohranitelj štićenoj osobi često daje znak “idemo”. Štićena osoba uglavnom tjelohranitelju daje pogledom do znanja “izvucite me iz mase, ne mogu više”.

Kroz nekoliko mjeseci toliko se dobro upoznaju da razumiju međusobno govor tijela. Tjelohranitelji ponekad svoje klijente čuvaju godinama. Razvije se odnos u kojem dijele najintimnije detalje.

To se ne odnosi na sve u timu, uglavnom na jednoga s kojim štićena osoba postaje najbliskija, a progovorinajčešće je to šef osiguranja.

Jedan od njih je i naš sugovornik. U karijeri je štitio najmoćnije političke osobe:

"Znali smo za sve njihove ljubavnice, često su to bile udate poslovne žene ili pak kolegice političarke. Mnoge veze su bile javna tajna, ljudi su za njih znali, ali nikad ih nitko nije objavio. Bilo je situacija da je nama bio šok tko je sve s kim bio u izvanbračnoj ljubavnoj vezi. Štićene osobe smo dočekivali do kasnih noćnih sati da izađu iz ljubavničina stana! Sjećam se jednog slučaja, usudio bih se reći jednog od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj. Supruga je sumnjala na njegovu nevjeru i zamislite, ni pet ni šest, stavila nas je pod pratnju. Nikome nikad na pamet ne bi palo da bi se to itko usudio napraviti! Shvatili smo da je angažirala naše bivše kolege iz AT Lučko koji su se nakon mirovine bavili privatno poslovima osiguranja. Znali smo s kim imamo posla, pa smo pobjegli ispred zgrade kad smo shvatili da su nam za petama. Štićenika smo ostavili cijelu noć kod ljubavnice i rano ujutro ga je ona izvukla iz svog stana u autu. Dovezla nam ga je u gepeku! Nismo htjeli riskirati da se vraćamo po njega, tako smo se zajednički dogovorili da bi bilo najpametnije jer smo znali da naši kolege vjerojatno ispred njezine zgrade imaju lociran auto i traže dokaz da je on kod nje. Sjećam se da je ujutro bila panika jer je osoba putovala u inozemstvo pa smo jedva stigli na avion", ispričao nam je...

Štićene osobe su od tjelohranitelja tražile svašta. Da kupuju darove njihovim suprugama, ali i ljubavnicama, da im prevoze djecu u škole, odvoze na klavir i plivanje, obave usput kupnju u dućanu, a jednog ministra će pamtiti jer je volio odlaziti u svoju vikendicu izvan Zagreba, pa su mu momci iz osiguranja pomagali piliti drva, čistiti lišće i kositi travu.

Uvijek je bio jako galantan, pa se momci nisu bunili jer je pazio da spavaju u najboljem smještaju i jedu što i on.

Kad se promijeni vlast, mijenjaju se tjelohranitelji

Mnogi od njih će se sjetiti ovakvih i sličnih zabavnih dogodovština, uspomena s putovanja, mnogih ljudi koje su upoznali i prijatelja koje su stekli. No svaka priča ima i naličje, i ono, na žalost, nije nimalo ugodno. Sugovornici s kojima smo razgovarali svjesni su da je njihov posao politička stvar. Bez obzira na to kakvi su profesionalci, njihovo imenovanje i smjena ovise o tome jesu li podobni ili nisu.

"Politika - kaže nam sugovornik - nikad neće izaći iz našeg sustava. Najjadnije je kad vas političke strukture politički obilježe. Kako se mijenja vlast, tako vas gledaju kroz povećalo i govore ‘ti si njegov čovjek, ti si HDZ-ovac, ti si SDP-ovac. Ako si čuvao Sanadera, nema šanse da čuvaš Milanovića. A to je ponižavajuće. Nama je štićena osoba samo štićena osoba, prema svakoj ćemo se jednako odnositi. Sasvim nam je svejedno koja je politička opcija na vlasti. Oni neka se bave politikom, a nama neka daju da profesionalno odrađujemo svoj posao. Ali to se neće promijeniti dok prvi čovjek Ureda za posebne poslove bude biran prema političkoj liniji. No mi smo profesionalci i ostat ćemo takvi. Naša je zadaća zaštititi štićenu osobu, ma kako se ona zvala ili izgledala", zaključuju naši sugovornici.

Nose svoj toalet papir

Da je priča o tjelohraniteljima uznemirujuća, dokazuju i dopisi sindikata policije za vrijeme vlade Zorana MIlanovića, adresirani na Vladu, bivšeg ministra Ranka Ostojića i druge čelnike MUP-a. Nacionalni sindikat policije prozvao je sustav zbog novog zakona o otpremninama za policijske službenike, a dužnosnike u MUP-u se proziva za nepotizam, nestručnost i nekompetentnost. 

Sugovornici su nam vrlo plastično opisali tadašnji kaos u MUP-u. Zbog nedostatka toaletnog papira, gotovo svaki djelatnik u svom gepeku ima nekoliko rola. To je, kažu nam, već prešlo u vic, no istina je još gora od toga. Nedostajalo je radne odjeće, cipela, futrola za oružje, kompjutera i kadra.

"Svi smo mi u istom problemu. Kad je Milanović otišao, njegovi dečki iz osiguranja završili su na cesti zato jer se nekome ne sviđaju - kaže nam naš sugovornik."

Sumnjivi prekovremeni sati

No osim što postoje problemi s političkim stigmatiziranjem policajaca koji to ne žele a, u većini slučajeva i ne zaslužuju, dvojbene su i neke druge stvari. 

Tako, na primjer, jedan tjelohranitelja na poziciji voditelja osiguranja navodno nema adekvatnu visoku stručnu spremu, ali u MUP-u podatke o tome skrivaju kao da je riječ o državnoj tajni.

Dvojbeni su i navodi o plaćama jednog od tjelohranitelja koji je, navodno, prije nekoliko godina dobio plaću 24.000 kuna. Znatno više od ministra kojeg čuva!

"Ni mi ne znamo gdje je skupio te prekovremene, kad se zna da mu je ministar u to doba bio na bolovanju", rekle su nam njegove kolege.

Nitko ne provjerava radne sate

"To su vam, eto, samo neki od apsurda u našem poslu. Nemamo mi biti razloga zadovoljni našim plaćama, ali se brzo pročuje kad netko tako uspješno piše i naplati prekovremene. No nisu svi jednaki ni u našem sustavu. Jasno, prekovremeni sati na poslu u naravi su našeg posla. Tjelohranitelj je često sa štićenom osobom na putu i radi od jutra do mraka. Ali, treba biti posve otvoren i jasno priznati, bilo je i bit će slučajeva kada će tjelohranitelji doslovno krasti te sate, bilježiti da su radili više no što je doista bio slučaj. Takve u našim redovim doista ne želimo", kaže sugovornik.

‘Nema sustava koji to može držati pod kontrolom. Vi to ne možete provjeriti. Ja, kad se vratim s puta, mogu napisati da je moja štićena osoba legla u četiri ujutro i ustala u šest. Znači ja sam taj dan radio 23 sata. I to nitko neće provjeravati’, kaže nam naš sugovornik.

Neki žive kao bubreg u loju

Policajci su, kaže, osiromašeni, ali ne svi. 

"Neki žive kao bubreg u loju. Što su više dobri sa šefovima, to su si više prekovremenih sati, većinom izmišljenih, mogli mjesečno pisati. Ima tu nekoliko njih koji su mjesečno pisali i po 150, 200, 250, 300 sati prekovremenih", tvrdi sugovornik.

Čuvana osoba sudjeluje u odabiru tjelohranitelja

Tjelohranitelji nam se pak pravdaju da njihov zadatak nije sudjelovanje na atletskom mitingu u Ženevi nego prvenstveno korištenje mozga. Treba naglasiti da većina državnih tjelohranitelja potječe iz redova specijalnih i interventnih postrojbi policije. 

Na taj način u Upravu dolaze već formirani djelatnici, naviknuti na stegu i odanost službi. U prvom redu oni imaju provjerene psihofizičke kvalitete, i služe se svim vrstama oružja, poznavatelji su važnijih borilačkih napadačkih i obrambenih vještina. 

U teoriji, UPSS sam odabire tko će štititi osobe prve kategorije. U praksi, osoba ipak svojim sugestijama sudjeluje u odabiru.

Bono Marjanović, stručnjak za osiguranje i nekadašnji šef tjelesne zaštite Franje Tuđmana od 1991. do 1993., kazao nam je da je to logično jer su mnogi političari i važne osobe imali i prije doticaj s tjelohraniteljima pa su s njima stvorili i prisniji odnos. Razumljivo je da u tom slučaju traže na novim dužnostima provjerene osobe.

Štićenim osobama su poput obitelji

To se povjerenje često znalo i zloupotrijebiti. U tom smislu je najzanimljiviji već spomenuti slučaj Sanaderova tjelohranitelja Davora Blaževića Tigra. Osim što je sa Sanaderom održavao kontakte i nakon što ga je prestao štiti, a istraga o bivšem premijeru već je odmakla u očekivanu smjeru, Tigar se ni na suđenju Sanaderu baš ničega nije “sjećao”:

"Samo je budala mogla očekivati da će Tigar progovoriti. Obučavali su nas da puzimo po kamenu dok nam ne iskrvare koljena, da se plinskom maskom probijamo kroz trnje i žbunje dok je vani plus 40, pješačili smo po Lošinju u škrapama kilometre i kilometre bez vode, obučeni smo da ne jedemo, ne spavamo, i ako treba nekoliko minuta i ne dišemo, trenirali su nas da uz snajper ležimo 48 sati u komadu, samo se velik optimist može nadati da bi netko od nas progovorio. Ali, bez nas ne mogu. Pokojni Franjo Tuđman je to radio vrlo elegantno. Dnevnice smo dobivali u papirnatim vrećicama u kešu. Plaća je išla na račun."

Nije im neugodno 'pustiti plin' za stolom

Jedan drugi njegov kolega, pomalo frustrirano dodaje:

"Ma, mnogi bi ljudi, da znaju što sve prolazimo - glatko rekli da je plaća koji primamo mizerna. A nama bi ponekad bilo lakše da manje znamo i još manje vidimo. Koliko god naš posao u javnosti djeluje impresivno, neke štićene osobe nisu ni blizu tome. Često se zaželimo druženja s običnim ljudima, nekad imaš dojam da su svi pristojniji i ugodnijih od takozvane političke elite", žali se jedan od naših sugovornika.

Iako bi imali puno toga reći o pojedincima, “scene” ne prepričavaju ni među sobom. Osim što ih za to veže profesionalna i poslovna tajna, koje se drže i oni koji su izašli iz sustava, kažu da to ne rade ni zbog vlastite sigurnosti. Naravno, mnogi bi se naslađivali kad bi znali tko kopa nos, grize nokte, a tko tako jede da zafleka i ljude za susjednim stolom! Ima i onih, kaže nam smijući se sugovornik, kojima uopće nije neugodno ispustiti plinove u društvu. Kažu, neki svoj karakter i navike ne mijenjaju niti kad dođu na vlast:

"To su oni, takvi kakvi su. Nerijetko se dodatno razbahate, misle da mogu i smiju sve, pa im tako uopće nije problem i zlorabiti svoj položaj i nas koristiti za neke stvari za koje im porezni obveznici nikad ne bi oprostili da znaju što plaćaju. Plaćaju nas, ali sigurno ne za to da ih vozikamo i načekujemo ispred stana u kojima se sastaju s ljubavnicama, da nas šalju u kupnju darova za njih", otkrivaju s gorčinom neki MUP-ovi tjelohranitelji.

Najteže im je raditi s njihovom djecom

I pri kraju dodaju:

"Vjerovali ili ne, možda nam je najteže raditi s njihovom djecom. Neka su stvarno pristojna i lijepo odgojena, no, nažalost, neka, kao i njihovi roditelji, postanu bahata i, jednostavno rečeno, bezobrazna i zločesta. Misle da mogu sve, čak nas i gađati sladoledom, a znaju da im ne možemo i ne smijemo ništa. Požalit se možemo šefovima, ali na tome uvijek ostane. Šutimo i trpimo - druga je strana medalje elitnog policijskog posla. No definitivno najteže trenutke prolaze kad je netko bolestan u njihovoj obitelji."

"Lako je govoriti da obiteljske probleme ostaviš doma, ali je teško izbaciti iz glave kad ti je dijete u bolnici, ne znaš kako će završiti, a ti moraš djelovati hladnokrvno, šutjeti i trpjeti mučne, ponekad i frustrirajuće situacije. Svi mi taj posao odradimo sa srcem, ali ponekad zaboli u takvim situacijama. Osobito u onima kad dan nikako da dođe do kraja, jer se štićena osoba, eto, baš zaželjela ljubavnice."