Ziggy Stardust Superstar, tako bi se najkraće mogla opisati bogata i opsežna strip biografija jednog od apsolutno najvažnijih glazbenika 20. i početka 21. stoljeća - Davida Bowieja. “Bowie Starman - Era Ziggy Stardust” Reinharda Kleista, koji je scenarist i autor crteža, u hrvatskom je prijevodu objavljen u veljači, u izdanju Strip Centra Tino. Strip objavljen povodom 50. godišnjice stvaranja karizmatičnoga glazbenika uz Kleista je kolorirao i Thomas Gilke. Autor hrvatskog izdanja je Tino Ćurin, na hrvatski ga je prevela Lucija Maroević, a popratne tekstove napisali su Zoran Stajčić, Željka Jakušić Cejka i dr. Churunstein (Ćurinov alter ego).

Priča o tom izvanzemaljcu u umjetnosti, glazbenoj industriji, ali i društvu koje je prolazilo goleme promjene, uzbudljiva je u svim formatima, pa je tako uzbudljivo i ovo izdanje, bez obzira na to jeste li odrastali uz Ziggyja ili ste ga otkrivali dok je Bowie već kreirao svoje druge glazbene alteracije. I dok priču o albumu “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars” (objavljenom u lipnju 1972.) dobro znamo, Kleistov strip-roman donosi potanko priču o tome kako je Ziggy nastao, kako je mladić iz dosadnog Bromleya osvojio pozornice svijeta.

Glazbeni kritičar Zoran Stajčić u uvodu piše kako je David Bowie je sjajno prepoznao kako u tome trenutku publici ponuditi magiju i koliko dugo (pet godina, što je i uvodna pjesma albuma) traje čarolija na sceni.

- Sve priče o konceptualnim albumima, koje danas slušamo, imaju isti korijen. To je ‘The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars’. Album na kojem je David Bowie shvatio da oni koji dolaze na koncerte ne dolaze zbog pukog štovanja nečijeg talenta već zbog magije koja tu večer pretvara u onu posebnu noć koja se pamti cijeli život - piše Stajčić.

Tu transcendenciju Kleist, kojeg domaća publika poznaje po strip-romanu posvećenom Nicku Caveu, također u uredništvu Tina Ćurina, likovno ostvaruje atraktivnim kadrovima te kombiniranjem crno-bijelih i koloriranih stranica. Pozadinska priča o Davidu Jonesu i njegovu putu da iznese svoj umjetnički san, ispričana je stisnutim, crno-bijelim sličicama, kroz odnose s obitelji, prijateljima, od njegovih školskih dana, kao i svima koji su se kretali u glazbenim i umjetničkim krugovima u Londonu tog doba. Priča o Ziggyju vrišti, kako su vrištali i njegova crvena kosa, sjajni čudnovati kostimi i glazba. Otvoreni, obojeni krupni kadrovi u stilu u kojem smo navikli gledati superheroje, prikazi scenskih nastupa i prijelomnih trenutaka za lansiranje novog superstara. Istodobno, Bowie se suočava sa sivom svakodnevicom, zahtjevnom majkom, industrijom, kritikama, podilaženjem.

Na svakoj stranici romana osjeća se Kleistovo poštovanje prema velikom umjetniku, kao i prema cijeloj toj eri koju je Bowie poveo u nove smjerove. Rock više nije bio samo odgovor mladih na hladnoratovske igre i establišment nego je postao umjetnička forma. No njegova priča nije samo strogo biografska priča o jednom od najuspješnijih Bowiejevih albuma i rock albuma općenito. Pritom, Kleist je izbjegao trendovsko “peglanje” svog superheroja, kakve u posljednjem desetljeću prolaze i Batman, i Superman, i Spiderman, on ga ne prilagođava novim generacijama, njegov stil je tvrd, dokumentarističan u oslikavanju ‘70-ih te glamurozan u iscrtavanju Ziggyja Stardusta.

Današnje vrijeme, u kojem se gušimo u neizvjesnostima, pritiscima, sukobima, agresiji, strahovima, Kleistu je bilo izvanredna podloga za apokaliptično otvaranje priče o biseksualnom izvanzemaljcu koji dolazi spasiti svijet. Hoće li uspjeti u tome? Sam Bowie na to je davno dao odgovor, to i nije bila Ziggyjeva misija. No uspio je u onome što mu jest bila namjera i želja. Pružiti doživljaj koji prelazi granice glazbe i klasičnog bendovskog scenskog nastupa. I napravio je to dovoljno dobro da je upravo Ziggy Stardust do danas blistav i neoguljen vremenom, te inspiracija generacijama koje svijet ‘70-ih više ne mogu zamisliti.

Kleist je ipak uspio prenijeti tu atmosferu, kao što se uspješno poigrao idejom preuzimanja identiteta, kako je Bowie to i opjevao:

”Making love with his ego/Ziggy sucked up into his mind, ah

Like a leper messiah/When the kids had killed the man

I had to break up the band”

Ali i odbacivanja i prerastanja u novi lik. I u tome je bila Bowiejeva istinska umjetnička snaga - on je bio kreator, kreativac, narator, glumac, ali ne i sam lik čiju je priču pričao. Jednostavnost s kojom je odbacivao svoje “kože” Kleist je sjajno opisao posljednjim kadrovima ovog romana, u kojima glavni lik spaljuje poludjeli alter ego. Bowie je dobro znao da egoizam može pojesti sve ono što je teško i brižno stvarao probijajući se kroz te prve neuspješne godine. Zbog toga si svakako priuštite uživanje u romanu o postanku i nestanku Ziggyja Stardusta. Jer, kao u svakom dobrom stripu, nastavak je u sljedećem broju. Kleist, naime, najavljuje izlazak stripa “LOW”, o berlinskoj fazi Davida Bowieja.