U okviru HRT-ova dramskog programa ovaj je tjedan započelo emitiranje mini serije “Nestali” redatelja Kristijana Milića, iako je prvotno bilo planirano da se serija počne prikazivati uoči Božića. Serija je nastala u HRT-ovoj produkciji, prema scenariju Joška Lokasa, koji je dosad bio poznat kao autor HRT-ovih kvizova. 

Sastoji se od četiri epizode od po 50 minuta. Već na osnovu prve prikazane epizode može se zaključiti da je HRT napokon snimio nešto što podsjeća na najbolje dane ove televizije. (Moram naglasiti da ću u ovom tekstu možda biti subjektivan, iako mi to nije namjera, jer sam s redateljem serije kao scenarist surađivao dosad na dva filma, “Živi i mrtvi” i “Mrtve ribe”, a u pripremi je naš sljedeći projekt, film “Božji gnjev”, čije će snimanje, nadam se, započeti ove godine.) 

Ostali na planini Srpski vojnik: "12 dana nismo znali da se dogodila Oluja"

Malo je iznenađenje da je HRT za ovaj projekt odabrao upravo Kristijana Milića, s obzirom na maćehinski odnos ove televizije, pogotovo njezina aktualnog vodstva, prema ovom redatelju. HRT je prije desetak godina otkupio scenarije za šest epizoda ratnog serijala “Domovinski rat”, koji je trebao režirati Kristijan Milić, i to prema stvarnim događajima iz Domovinskog rata. 

Autori scenarija su bili Ivan Pavličić i Robert Roklicer. Projekt je trebao biti realiziran po uzoru na spektakularni američki serijal “Band of Brothers”. Na žalost, tu se uglavnom stalo. Snimljena je tek jedna epizoda, 2014., i to kakva: film “Broj 55”, koji je iste godine na Pulskom filmskom festivalu pomeo konkurenciju osvojivši osam Zlatnih arena, uključujući i onu za najbolji film. 

Slično se dogodilo i pet-šest godina ranije s filmom “Živi i mrvi”. Unatoč velikom uspjehu “Broja 55” - ne vjerujem da je ikad snimljen spektakularniji film s manje novca nego što je to slučaj s ovim filmom - HRT nije želio podržati sljedeća dva filmska projekta Kristijana Milića, “Mrtve ribe” i “Božji gnjev”. Oba ova filma su podržana od HAVC-a i Fondacije za kinematografiju BiH, ali, nažalost, ne i od HRT-a. 

“Božji gnjev” je odbijen na onom “čuvenom”, prošlogodišnjem HRT-ovu natječaju, kad je, među ostalima, odbijen i dokumentarni film “Srbenka” Nebojše Sljepčevića, o čemu se u javnosti mnogo pisalo. Obrazloženje HRT-ovih “eksperata” bilo je poprilično bahato i maloumno te, naravno - anonimno. Zbog takvog, maćehinskog odnosa prema filmu, danas su vrhunski redatelji poput Kristijana Milića prisiljeni preživljavati od usputnih poslova. 

Transripti PAD KRAJINE Arkan Legiji: Čujem da prelazite ustašama

Posljednjih nekoliko mjeseci, tako, Milić se nalazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje snima neku komercijalnu seriju za jednog tamošnjeg producenta. Posao je dobio na ozbiljnome međunarodnom natječaju.

Brojne Zlatne arene filmovima Kristijana Milića nisu slučajnost, jer je to nagrada jednoj vrhunski organiziranoj i uigranoj ekipi, s kojom Kristijan Milić radi od početka, i to generacijskoj, što je također jako važno naglasiti. 

Ovdje ću spomenuti dvojicu ključnih: direktora fotografije Mirka Pivčevića i autora filmske glazbe Andriju Milića. Tu je zatim niz glumaca koji su u Milićevim filmovima ostvarili sjajne uloge, poput Borke Perića u “Živima i mrtvima”, uloga za koju je dobio Zlatnu arenu, zatim Marka Cindrića koji je briljirao u “Broju 55” i “Mrtvim ribama”, Velibora Topića, glumca koji uglavnom glumi u filmovima Ridleya Scota, te Kristijana Milića, Marinka Prge, Slavena Knezovića, Nermina Omića, Đorđa Kukuljice, Ive Krešića... 

Posebna je priča pokojni Robert Roklicer. Radilo se o sjajnom glumcu koji je do smrti sudjelovao u svakom Milićevu projektu, kao dramaturg, scenarist, glumac, pa i operativac u produkciji, a koji je u “paralelnom  životu” bio izvrstan i cijenjen pjesnik i pripovjedač, nažalost gotovo nepoznat širem krugu čitatelja.   

Kad se u određenim filmskim krugovima govori o Kristijanu Miliću, on se najčešće spominje kao “ekspert” za akcijske i ratne scene, što je notorna glupost. Prolazio sam, i prolazim, kroz nešto slično kad je riječ o književnosti, gdje se slični “argumenti” često koriste zlonamjerno, po principu da se od šume sakriju stabla. To je neka vrsta zatvaranja autora u određene okvire izvan kojih nema što tražiti. 

Kristijan Milić je kompletan filmski autor, ne samo kad je riječ o režiji, nego u svim segmentima, od razrade i prilagođavanja scenarija pa do rada s glumcima. Autor koji se i danas, nakon toliko godina, na neki način “igra” s kamerom i filmom. O tome na najbolji način govori jedan zanimljiv detalj: drečava havajska košulja koja je postala “zaštitni znak” ekipe Kristijana Milića. 

Radi se o košulji koja je korištena u njegovu prvom studentskom filmu i koja se od tada, barem u jednom kadru, pojavi u svakom Milićevu projektu. Vjerujem da će se u jednom trenutku “ukazati” i u seriji “Nestali”.

Radnja “Nestalih” događa se negdje u zadarskom zaleđu podno Velebita, desetak dana prije početka Oluje, za koju akteri filma, šestorica hrvatskih vojnika, naravno, ne znaju, jer upravo u to vrijeme na svoju ruku odlaze u neprijateljsku pozadinu s ciljem da pronađu i ubiju zloglasnog Ljubu, kojega sjajno glumi Marinko Prga, iako se on u prvoj epizodi pojavljuje sporadično, isključivo kroz vizuru snajpera ili dalekozora. 

Ali i to je dovoljno, jer se radi o jednom od najboljih “negativaca” hrvatskog filma. Ovako, šturo, radnja podsjeća pomalo na nerealizirani projekt “Domovinski rat”, s tim da se u “Nestalima”, za razliku od njega, radi o fiktivnom događaju. 

Glumačka postava je, kao i u svakom Milićevu filmu, vrhunska. Zapovjednika “paklene šestorke” Delona igra Alan Katić, koji je podjednako izvrstan i u ovoj seriji kao što je bio i u “Broju 55”. Tu je još jedan glumac iz “Broja 55”, Marko Cindrić, koji glumi Gradskog. Zatim Bojan i Goran Navojac (Sikira i Prka) te ništa manje lošiji Filip Križan (Nervoza) i Vedran Živolić, koji glumi tajanstvenog snajperista Papea, koji sa zapovjednikom “komunicira” isključivo mimikom, pogledima i određenim znakovima, što u filmu izgleda izvrsno. 

Ratne akcije, koje čine okosnicu serije, snimljene su besprijekorno i razrađene do najmanje sitnice. Pogotovo su dojmljive scene snimljene preko Papeova snajpera. To nije slučajno: Kristijan Milić je perfekcionist koji svaki svoj kadar prethodno osmisli, do posljednje sitnice, te ga skicira, a zatim izrađuje njegov storyboard sa specijaliziranim programima. 

To nije slučaj samo s akcijskim scenama, nego sa svima. U “Nestalima” su sadržane sve karakteristike Milićeva filmskog postupka. Tu je izvrsna i sugestivna fotografija Mirka Pivčevića, karakteristični široki kadrovi “prijeteće” prirode koja je kod Milića “aktivni” sudionik filma. Neke od uvodnih scena iz “Nestalih” neodoljivo podsjećaju na dojmljivu uvodnu scenu iz “Živih i mrtvih”: scenu planinskog predjela praćenog minimalističkom zvučnom podlogom Andrije Milića, kojemu se u “Nestalima” pridružio Ivan Milić. 

Pa sve do kostimografije i sjajne glumačke podjele. Kristijan Milić je također veliki filmofil, jedan od najvećih koje sam upoznao, te je stoga nekako logično da je sklon filmskim posvetama, kojih ima u svakom njegovu filmu. Nekad su manje, a nekad više naglašene, ali im je zajedničko to da su bešavno uklopljene u filmsku radnju. 

U ovoj seriji postoji također nešto slično, jedna veličanstvena posveta Walteru Hillu i njegovu filmu “Južnjačka utjeha”, koju će gledatelji vidjeti u završnom dijelu serije, koju sam ja vidio doduše tek na redateljevu mobitelu nakon završetka snimanja serije, a koja se savršeno uklapa u filmsku dramaturgiju.