Svaka generacija ljudi za sebe voli misliti kako je naprednija nego prethodna, a glavna osobina kojom se dičimo je civiliziranost, dok su barbarske prakse rezervirane za divljake. Dokaz da to baš i nije istina su neke od tradicija koje postoje i danas diljem svijeta.

Lov na vještice

Žena u Papua Novoj Gvineji je razodjevena te mučena s vatrenom željeznom šipkom, prekrivena plinom i živa zapaljena na hrpi odbačenih automobilskih guma pred stotinama ljudi - a sve zbog optužbi da je vještica. Mogli bi ste pretpostaviti kako je vrijeme radnje 16. ili 17. stoljeće, no ovo se dogodilo u veljači 2013. Poput strašnih sudova iz srednjeg vijeka ili priča iz romana Marije Jurić Zagorke, krvnici su ovoj ženi presudili na temelju pukih nagađanja, tračeva i optužbi "dobrih građana". 
Papua Nova Gvineja nije jedino mjesto gdje se ovo još događa, brojna društva u Africi imaju redovite progone vještica, a to nisu samo izolirana plemena. Primjerice, gambijski predsjednik Yaghya Jammey lansirao je kampanju za progon vještica 2009. koja je u njegovoj zemlji terorizirala sela, odgovara za smrt najmanje šest žena i progon dvadesetak njih. Slični primjeri postoje u Indiji u kojoj se pod optužbama da su vještice ubije između 100 i 250 žena, dok u Saudijskoj Arabiji vračanja službeno kažnjiva smrću.

Ropstvo

U naprednim zemljama diče se pojedincima koji su doprinijeli oslobođenju od ropstva vjerujući kako su ti dani davno iza nas. Ipak, Internacionalno udruženje rada izvještava kako danas u svijetu postoji između 10 i 30 milijuna robova - više nego u bilo kojem trenutku ljudske povijesti. Primjerice, procjenjuje se kako je u 18. stoljeću iz Afrike transportirano oko šest milijuna ljudi za roblje.
Odakle dolaze ti robovi? Sa svih strana svijeta - muškarci, žene i djeca se otimaju i prisiljavaju na ropstvo zbog navodnog duga, kako bi dobili svoje putovnice natrag, drogiraju se kako bi postali seks-radnici, iskorištava ih se za rad... 
Najveći broj radnog roblja nalazi se u Aziji, a tamo ih je navodno čak oko 12 milijuna, a vlasnici tvrtki za koje rade su mahom bogati poslovnjaci iz najrazvijenijih država svijeta.

Prodaja djece

Ova praksa nadovezuje se na ropstvo, no čini se kako je još znatno brutalnija - u njoj roditelji prodaju vlastitu djecu kako bi na njima zaradili. Pritom znaju da će oni biti izloženi neljudskim uvjetima i patnji. Ono što je šokatno da je i sam internet pun web stranica koje roditeljima nude novac za njihovu djecu tvrdeći da im nude bolje okruženje za odrastanje. Jedna od takvih bolesnih stranica roditeljima nudi novi automobil za njihovo dijete...

Žrtvovanje ljudi

Zvuči kao vudu praksa zadrtih i opsjednutih ljudi iz davnih vremena u kojima se nevina žrtva bacala u vulkan, no moderni oblici ljudskog žrtvovanja doista postoje. Primjerice, određena grupa Hinduista još prakticira danas ilegalnu tradiciju Sati. Prema toj pogrebnoj tradiciji, udovica se nakon smrti muža treba baciti u vatru i izgorjeti do smrti. Time se navodno dokazuje njezina odanost i tuga, ali i podčinjenost žena.
U 2011. BBC-ev je reporter otkrio kako je žrtvovanje djece ponovno postala praksa, ali se i razvilo u posao u kojem bogataši vračevima plaćaju velike iznose za žrtvovanje djece. Time navodno sebi donose sreću i bogatstvo.

Javna pogubljenja

Nekoć su se pogubljenja smatrala zabavom za narod i način kontrole ljudi kako ne bi ponavljali zlodjela optuženog. I dok u zapadnom svijetu danas ne postoje, no u nekim dijelovima planeta ona nikad nisu nestala. Zemlja koja s ovakvom praksom puni svjetske naslovnice je Iran - gdje su vlasti odlučile preseliti pogubljenja iza zatvorskih zidina na centralni park u Teheranu. Tamo ih može gledati tko god želi, a ljudi se pogubljuju zbog zločina poput ubojstva, silovanja, homoseksualnosti, trgovanja drogom... Vlasti se nadaju kako će tim potezom smanjiti stopu zločina. 

Kamenovanje

Dok su negdje popularna javna pogubljenja, u drugim zemljama ih mijenjaju javna mučenja prije same smrti. Jedan od najužasnijih oblika takvih brutalnih kazni je kamenovanje do smrti, u kojem se ljudi zakopaju do struka ili prsa, a okupljeni na njega bacaju kamenjem srednje veličine - kako ih ne bi prerano ubili. Ova praksa još uvijek je legalna u Saudijskoj Arabiji, Pakistanu, Jemenu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Sudanu, Iranu, dijelovima Nigerije...
U brojnim je zemljama kamenovanje česta kazna za preljub, no tada ne uključuje i pogubljenje.

Sakaćenje žena

Žene nisu stvorene da bi uživale, odnosno želja za užitkom ih lako odvodi na krivi put. Kako to spriječiti? Jasno, sakaćenjem ženskih genitalija, točnije rezanjem klitorisa. U nekim dijelovima svijeta provodi se i potpuno odstranjenje svih vanjskih dijelova ženskih genitalija, a zbog sakaćenja u nehigijenskim uvjetima česta je posljedica infekcija, neplodnost, pa i smrt. Najčešće se obavlja u dijelovima Afrike i Bliskog istoka iz kulturnih i religijskih razloga, a potječe još iz  484. g. pr. Kr. 
Svjetska zdravstvena organizacija ulaže velike napore da bi se ovo zaustavilo, no bez većih pomaka.