Od najmanjih nogu, život je nije mazio. Majka joj je umrla pola godine nakon što ju je rodila (sa 16 godina), pa je odrastala sa bakom za koju kaže da je bila dobra, ali problem je bio u tome što je bila alkoholičarka. 

Budući da joj je baka putovala po dva sata na posao i s posla, malena Brenda Myers-Powell od malena je naučila biti sama. Baka je doma dovodila prijatelje s kojima bi pila, a koji bi, nakon što bi se baka onesvijestila, iskorištavali njezinu unuku. Sve je počelo kad je djevojčica bila stara svega četiri-pet godina.

Budući da su muškarci znali da je većinu vremena sama doma, počeli su dolaziti i tijekom dana, a Brenda je i danas uvjerena da njezina baka nije znala ništa o tome.

Inače, ispred njihove kuće okupljale su se prostitutke koje su uvijek bile 'sređene' i koje su se sviđale djevojčici. Još kad joj je baka objasnila da njima muškarci plaćaju da se skidaju pred njima, pomislila je da bi se time mogla baviti u budućnosti, budući da se i tako skidala pred muškarcima besplatno.

S 14 godina i dvoje djece, nije mogla završiti drugačije

Postala je djevojčica koja nije znala nikome reći ne, te čim bi joj neki dječak pristojno pristupio, bila je 'njegova'. S 14 godina imala je tako već dvije kćeri, te joj je baka rekla da će morati početi zarađivati kako bi mogle prehraniti djecu u kući.

Uskoro je Brenda krenula putem prostitucije. Svoje prve večeri imala je pet klijenata, te je plakala sa svakim od njih. No znala je da to mora učiniti. Kad je donijela doma 400 dolara, baka je samo uzela novce ne pitajući je odakle joj. 

Treći put kad je izašla na ulicu, otelo ju je nekoliko muškaraca s pištoljima. Bili su to svodnici koji su primijetili djevojčicu koja radi samostalno, pa su je odlučili 'naučiti pameti'. Prvo su je odveli 'usred ničega' i svi redom silovali, da bi je nakon toga odveli u hotelsku sobu i zaključali u ormaru.

Dugo je bila u ormaru odakle je preklinjala da je puste van jer je gladna, no oni nisu popustili. Kad su je konačno pustili van, odlučili su da je 'njihova' i sljedećih šest mjeseci su je držali zatočenu i morala je raditi za njih. Kad je pokušala pobjeći, našli su je i kaznili, da bi je poslije prodali drugim trgovcima ljudima.

Iako ističe da je fizičko nasilje bilo strašno, napominje da je još gore bilo ono psihičko, jer bi joj rekli stvari koje bi jednostavno ostale unutar nje. Danas kaže da su svodnici jako dobri u mučenju i manipulaciji, a kad vidi da netko opisuje prostituciju kao elegentan posao kao iz 'Zgodne žene', napominje da nije ni blizu tome.

Godišnje bi spavala s više od 1.800 muškaraca i kaže da su muškarci koristili njezino tijelo kao wc. Pet puta su je upucali, 13 puta su je ranili nožem, te je je nebrojeno mnogo klijenata napalo i ranilo. A društvo im je olakšalo taj posao. 

Danas ona samu sebe smatra sretnicom, jer je znala neke divne djevojke koje su ubijene dok su radile. Nakon 14-15 godina prostitucije, počela se drogirati kako bi lakše preživjela svakodnevicu, a nakon 25 godina dogodilo se nešto što ju je ponukalo na promjenu.

Dotakla je dno, pa zna o čemu priča

Naime 1. travnja 1997. godine, kad je imala već skoro 40 godina, klijent ju je izbacio iz auta. Ali nije primjetio da joj je haljina zapela za vrata pa ju je vukao za sobom sljedećih šest ulica, pri čemu joj je oderao kožu s lica i jedne strane tijela.

Otišla je u bolnicu u koju je uskoro došao i policajac koji je liječnike obavijestio da je ona tek 'kurva koja je vjerojatno prevarila klijenta i dobila što je zaslužila'. Čula je njega i medicinske sestre kako se smiju, te su je istjerali u čekaonicu. 

U tom je trenutku Brenda počela misliti o svemu što joj se u životu dogodilo. Dotad je uvijek znala što treba učiniti sljedeće, no sad kao da je ostala bez ideja. Pogledala je prema gore i obratila se Bogu: "Ovim ljudima nije stalo do mene. Možeš li mi ti pomoći, molim te?".

Ubrzo je došla liječnica koja joj je pomogla i koja ju je uputila socijalnoj službi. Ondje su joj pak rekli za sigurnu kuću 'Genesis house', u kojoj joj je Engleskinja Edwina Gateley na kraju 'spasila život'. Edwina joj je postala mentorica i junakinja koja joj je pomogla da promijeni život, te je nakon tri godine bila spremna za potpuno drugačiji život.

Iako nije bilo lako naći posao, Brenda je počela raditi s mladim djevojkama koje su bile u situaciji u kojoj se i sama nekoć nalazila, te je surađivala s ljudima koji su proučavali seksualne radnice i trgovinu ljudima.

2008. godine osnovala je sa Stephanie Daniels-Wilson 'Dreamcatcher Foundation' u sklopu koje pokušava pomoći mladim djevojkama i ženama da se riješe negativnih stvari iz života, a nedavno je čak snimljen i dokumentarni film o njihovom radu.

Tri godine nakon što se ostavila prostitucije, upoznala je muškarca koji je nije sudio prema njezinoj prošlosti, te s kojim je upravo proslavila 10. godišnjicu braka. 

Njezine kćeri, koje je na kraju odgojila njezina teta u predgrađu, danas su uspješne mlade žene. Jedna je liječnica, a druga radi u pravosuđu. Za to vrijeme ona je sa suprugom usvojila malenog nećaka, te je danas, s 58 godina, prava mama iz predgrađa, piše BBC.

Brenda je pravi dokaz da postoji život nakon svega - mnogo štete i trauma. "Postoji život i nakon što su vam ljudi rekli da ste beskorisni i da nikad nećete ništa postići. Postoji život, i to puno njega."