Skupina austrijskih, čeških i švedskih znanstvenika riješila je tajnu briljantnih pjevačkih sposobnosti Freddieja Mercuryja četvrt stoljeća nakon smrti tog glazbenog genija. Pred njima je bilo mnoštvo pitanja; kako je uspijevao otpjevati čak četiri oktave, kako je uspijevao da mu glas po potrebi zvuči ili krajnje hrapavo ili rijetko niježno.

Na raspolaganju su imali bogatu bazu podataka sa snimkama njegovog pjevanja, ali i njegovih intervjua, dakle u situacijama u kojima je razgovarao normalnim glasom. Posebno ih je fasciniralo kad su shvatili da je imao apsolutno jedinstvene sposobnosti modulacije boje svoga glasa, odnosno da je u stanju prilagođavati frekvenciju svog vibrata za dvije razine iznad vrhunskih školovanih opernih pjevača.

Utvrdili su da je legendarni Freddie bio u stanju proizvoditi zvuk vibriranjem ventrikularnih nabora u grlu. Riječ je o načinu proizvodnje zvuka tijekom pjevanja koji inače u cijelom svijetu postoji još samo kod mongolskih tuvan pjevača. Proizvodnjom subharmonika na takav način, usto još s tim vibratom i rasponom glasa, te živom, energičnom i ekscentričnom pojavom, Freddie je bio ono kakvim ga pamtimo.