Sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća u Jugoslaviji su osnovane prve institucije koje su razvijale i promovirale dizajn. Ljubljana je tako 1964. prvi put bila domaćin Međunarodnog bijenala industrijskog dizajna (BIO). Iste godine je u Zagrebu osnovan CIO (Centar za industrijsko oblikovanje), a 1972. u Beogradu i Dizajn-Centar. Industrijski dizajner tad je bio anonimni arhitekt, radnik u industriji kao i svaki drugi, dok je grafički dizajner često bio školovani umjetnik koji je stalno ili povremeno "zalazio u komercijalu". Autorstvo se uz iznimku nekih pojedinaca i kolektiva rijetko ili nikad nije isticalo. Ipak, unatoč manjku visokoobrazovanih institucija u dizajnu (izvan okvira umjetnosti ili arhitekture), dizajn je itekako postojao, široko prisutan u svakodnevnom životu građana.

- Prva asocijacija na jugoslavenski dizajn je specifična socijalistička estetika, obilježena bojama kao što su smeđa, narančasta i zelena. Jugoslavenski dizajn bio je funkcionalan, pristupačan širokoj masi i estetski oblikovan, iako to dugo nije bilo priznato. Zlatne godine bile su 60-e i 70-e, kad su nastali neki od najprepoznatljivijih komada. Jugoslavenski dizajn se izdvaja od nekih drugih pravaca po svojoj jedinstvenoj kombinaciji funkcionalnosti i estetike, prilagođenoj potrebama šire mase - govori nam slovenska povjesničarka umjetnosti Špela Golčer, koja stoji iza popularnog Instagram profila Made in Yugoslavia.

Na njemu već godinama okuplja zaljubljenike u vintage namještaj nastao na području bivše Jugoslavije, a njena kolekcija se svakodnevno mijenja.

- Kad sam prije sedam godina otvorila Instagram profil @made.in.yugoslavia nisam zamišljala da će postati tako popularan. Počeci su bili spori, ali danas ima više od 70.000 pratitelja. Više od broja pratitelja, raduju me njihovi komentari o tome kako ih objave podsjećaju na prošlost. Mislim da profil privlači zbog nostalgije i dobrog dizajna. Predmeti koje objavljujem podsjećaju na prošla vremena čiju estetsku vrijednost tek sad počinjemo cijeniti. Moja kolekcija se stalno mijenja jer predmeti dolaze i odlaze. Mnogi predmeti su dostupni za prodaju, ali one posebno rijetke često zadržavam za sebe - kaže Golčer.

U Jugoslaviji je fokus na dizajnu upotrebnih predmeta bio izraženiji nego u drugim socijalističkim zemljama iza čelične zavjese, pogotovo nakon razlaza od SSSR-a, odnosno zemalja Informbiroa. U njenoj zbirci se tako nalaze stolice tvrtke Stol Kamnik, ormarići i fotelje Meblo, proizvodi Iskra, različite šalice Jugokeramike, svjetiljke proizvođača Sijaj Hrastnik i Emi Poljčane, sandale Jugoplastike, originalne tenisice Startas i mnogi drugi predmeti sa zanimljivim dizajnom.

- Predmete kupujem na buvljacima i online portalima. Posebno volim neobične i zanimljivo dizajnirane predmete. Većinu stvari kupujem u Sloveniji, a naručivala sam i iz Srbije i Zagreba, ali volim vidjeti predmete uživo prije kupnje. Jedan od zanimljivih predmeta je Iskrin telefon Eta 85 u vrlo rijetkoj ljubičastoj izvedbi. Općenito, jako volim proizvode Iskre. To je bila prva tvrtka u Jugoslaviji koja je imala poseban odjel za dizajn. Među Iskrinim proizvodima posebno su mi dragi plava i narančasta školska ura te bakelitni telefon ATA 11 u svijetlo tirkiznoj boji. Taj sam telefon objavila kao prvi na Instagramu i prati me od početka - dodaje Golčer.

S napuštanjem ideja socrealizma, jugoslavenski dizajneri se okreću principima Bauhausa, koji je postavio temelje suvremenog industrijskog dizajna s ciljem da se svakodnevni predmeti oblikuju i ukrase na umjetnički način, a njihova upotreba učini što prijatnijom. Mnogo dizajnera školovanih uglavnom u inozemstvu donosilo je u zemlju nove ideje i dizajn koji je bio tipografski jednostavan, ali upečatljiv. Proizvodi koje su oni stvarali obilovali su bojama i šarama, uvijek ispraćeni originalnim i kreativnim logotipima.

- Osim Instagram profila, stvorila sam i Instagram profil @yugodesign, koji je zbog nedostatka vremena pomalo zapostavljen. Tamo objavljujem stare jugoslavenske reklame, propagandne plakate, stare sličice s kutija za šibice, hotelske naljepnice i druge vizualno zanimljive te grafički dobro oblikovane medije. Među najzanimljivijima su hotelske naljepnice, sličice s kutija za šibice proizvođača Drava, stari hotelski prospekti i naslovnice Jugotonovih gramofonskih ploča - kaže Golčer.

Naravno, nisu sve velike tvornice isprva shvatile važnost industrijskog dizajna, pa većina njih još ne zapošljava profesionalne dizajnere. Prvi su to učinili Jugokeramika, Iskra i Rade Končar, dok je većina ostalih tvrtki nastavila kopirati proizvode sa Zapada, tim više što su mnoge od njih u to vrijeme proizvodile i za strane brendove, pa nisu imale toliku potrebu da razvijaju vlastite. Među tvornicama koje su ubrzo krenule stopama Iskre, Rade Končara i Jugokeramike bile su novogorički Meblo koji je, među ostalim, proizvodio dizajnirane lampe i lustere od pleksiglasa za poznati talijanski Guzzini, Stol Kamnik i varaždinski Mundus, koji je proizvodio namještaj od savijenog drva, te Sijaj Hrastnik i Lesna industrija Litija, Elektroterme Zagreb, Emi Poljčane...

Pionir u shvaćanju važnosti industrijskog dizajna, a time i njegova daljnjeg razvoja u SFRJ, bila je slovenska Iskra, koja je 1962. godine dobila svoj prvi sektor dizajna i zapošljavala dizajnere s idejom stvaranja originalnih i kreativnih proizvoda.

Prvi među tim proizvodima bio je crno-bijeli televizor "Minirama", koji se pojavio 1973. godine i bio vrlo praktičan za nošenje.

Zasigurno najpoznatiji proizvod ove tvornice bio je telefon Iskra ETA 80/85, jedan od eksponata u stalnom postavu MoMA-e i Muzeja moderne umjetnosti u Münchenu, koji je dizajnirao slovenski dizajner Davorin Šavnik.

Njegov dizajn odmah je privukao pozornost svjetske javnosti, pa je talijanski tisak pisao kako dizajnom ovaj telefon podsjeća na pult, jedan od najpopularnijih modela Lamborghinija. No tijekom njegove izrade dogodila se pogreška koja je Iskru skupo koštala. Očito ne poznavajući proces patentne zaštite na globalnoj razini, tvornica nije na vrijeme zaštitila svoj model pa se telefon proslavio i ušao u povijest kao jedan od najkopiranijih proizvoda s ovih prostora. Neslužbeno se procjenjuje da je napravljeno oko 300 milijuna primjeraka Šavnikovih telefona.

Zahvaljujući kreativnom pristupu pri izradi svakodnevnih upotrebnih predmeta, tadašnji su prostori, ističe Golčer, imali posebnu ugodu:

- Stari jugoslavenski interijeri bili su osobniji i topliji jer su ljudi u njih unosili više vlastitog ukusa i karaktera. Današnji moderni dizajn često je fokusiran na minimalizam i funkcionalnost, a to može djelovati sterilnije.

Golčer ističe kako je tadašnji dizajn još zanimljiv ljudima zbog kombinacije nostalgije i atraktivnosti dizajna.

- S jedne strane, ljudi čeznu za vremenom kad je tempo života bio ugodniji i veze među ljudima jače. Danas budućnost ne izgleda tako svijetla, manje je optimizma, pa se ljudi rado vraćaju u prošlost. S druge strane, izložbe poput one o poslijeratnoj jugoslavenskoj arhitekturi u muzeju MoMA 2018. godine pobudile su zanimanje za jugoslavensku arhitekturu i dizajn. Dizajnerska postignuća u Jugoslaviji dugo su bila zanemarena, a sad dobivaju zasluženu pozornost - zaključuje Golčer.