Gazdina vila na prodaju: Tu je dovodio prijatelje i elitu
Villa Castello u Medveji u vlasništvu Agrokora, koju je koristila isključivo obitelj Todorić i zapravo se smatrala njihovom ide na prodaju. Ivica Todorić je u vili ugošćavao političku i biznis elitu, a kada ju je Todorić kupio bilo je to prvi put da netko u Hrvatskoj dobiva privatnu plažu.
Naime, plaža ispred vile također je došla u Todorićevo vlasništvo i on i njegova obitelj i svi koji su ih posjećivali mogli su tamo uživati daleko od očiju javnosti.
Za privatnost na 11.000 četvornih metara kopna i mora Todorić je morao plaćati godišnju koncesiju u iznosu većem od pola milijuna kuna, dok je cijeli posjed Todorić, odnosno Agrokor platio 11 milijuna kuna.
Pristup plaži ispod Todorićeve vile, zbog visokih stijena, moguć je samo s mora, odnosno iz samog objekta. Zanimljivo je pritom primijetiti da je i ovaj posao Agrokor sklopio na svoj tradicionalni način – višemjesečnom odgodom plaćanja svojih obveza. Cijeli posjed nije opterećen kreditima i uz vlasništvo 1/1 nema zapreka da se od prodaje ove nekretnine namakne barem jedna kap u moru Agrokorovih dugova.
Todorićeva vila izvorno se zvala vila Castello, a danas se u literaturi vodi kao vila Kamelija. Zdanje je dao izgraditi Vicenzo de Terzi. Vila Castello građena je od 1910. do 1913. godine, a pretpostavlja se da je njezin arhitekt bio Carl Seidl.
U knjizi Lovran – turizam i graditeljstvo Mirjane Peršić navodi se da je vila zamišljena kao veliki građevno-parkovni kompleks koji se stapa s prirodom, neuređenim okolišem mora, stjenovitom obalom i šumom šireg okruženja. Vila je prema svemu sudeći studiozno promišljena i promatrana s kopna i mora.
"Samo tako mogla se odabrati točka na stjenovitu, teško pristupačnom obalnom rtu u Medveji, na kojoj je ovako zahtjevna građevina konačno podignuta", piše u knjizi Peršić.
Vicenzo de Terzi bio je prvi vlasnik vile Castello. Sredinom 1955. godine vila prelazi u vlasništvo ondašnjeg Narodnog odbora općine Lovran, a temeljem sporazuma između FNRJ i Italije koji je potpisan u Beogradu 1954. Konačno, deset godina kasnije ondašnji hotelijer Liburnija postaje vlasnikom nekretnine i to temeljem odredbe Općine Opatija.