Možda je krivo sunce, mislio je Craig Klein kad je prvi put doživio probijajuću glavobolju koja mu nije dala mira tijekom njegovog odmora na Floridi u svibnju 2015. 

"Bol je bila prisutna na desnoj strani glave", prisjeća se Klein, kao i toga da iako bi uz djelovanje analgetika popustila, nikako nije posve prolazila.

Kad je primijetio da su mu oči osjetljive na svjetlost, pretpostavio je kako ipak nije riječ o običnoj glavobolji. Prisjeća se da je mislio kako je počeo patiti od migrena. No, tijekom sljedeća dva tjedna shvatio je kako nije riječ o migreni, već stanju koje će mu posve okrenuti život.

"Bilo mi je vrlo teško prihvatiti to i obznaniti ljudima koje volim", rekao je poslije dijagnoze koja je postavljena nevjerojatnom brzinom. 

Jedna stvar koja ga je najviše brinula je to što je bila puno nejasnoća oko samog ishoda stvari.

Do tog vremena su se Klein i njegova djevojka vratili s odmora te je njegova glavobolja trajala i tjedan dana nakon povratka. Naposljetku ga je djevojka natjerala da se posavjetuje s liječnikom, a on se zaputio u obližnju kliniku. 

"Pomislio sam da sve što mi treba je lijek za migrenu, a to sam i tražio liječnika koji me je došao pogledati", prisjeća se. No, on je proveo osnovan neurološki pregled te tražio Kleina da svojim očima prati pokret njegovih prstiju, što je Kleina boljelo. Liječnik je zaustavio pregled te ga poslao kod oftamologa na daljnju analizu. Rekao mu je da misli kako nije riječ o migreni, već upali optičkog živca. Taj živac, lociran u začelju oka, prenosi slike iz mrežnice do vizualnih centra u mozgu.

Utvrđivanje je li to problem zahtijevalo je diletaciju njegovih očiju, a oftamolog je brzo zaključio da je Kleinov optički živac vrlo natečen, zaključivši da ima stanje nazvano optički neuritis. No, okidač toga, rekao je Kleinu, zahtijeva daljnu obradu.

Klein je postajao sve zabrinutiji od nedostatka objašnjenja za pogoršenje svog vida i glavobolju te je već sljedeći tjedan išao na još pregleda.

"Tijekom vikenda, vid na mom desnom oku užasno se pogoršao, vidio sam izblijedjelu sliku kao da sam predugo gledao u sunce", rekao je za Washington Post.

Liječnici su bili zatečeni jačinom upale. Optički neuritis može imati više uzroka, od Lajmske bolesti i multiple skleroze do sifilisa. Ponekad je pravi uzrok nemoguće naći, a kako bi suzili opcije, liječnici su ga podvrgnuli magnetskoj rezonanci i naručili detaljne analize krvi.

Dr. Katz je rekao Kleinu kako možda ima multiplu sklerozu, a on je bio upoznat s tom bolesti jer su od nje bolovali njegova baka i bratić. Znao je da to autoimuno oboljenje dovodi do sušenja živčanih vlakana i da postoji nekoliko oblika bolesti, koje mogu ometati kretanje, vid, kogniciju i sposobnost govora.

Iako je razmišljao o MS-u, Katza je brinulo i to što je upala optičkog živca bila znatno veća nego je ikad vidio kod pacijenata s multiplom. Zbog toga je i posumnjao na drugu dijagnozu - Neuromyelitis opticu ili Devicovu bolest, znatno rjeđu nego što je MS.

To je upalna bolest u kojoj vlastiti imunološki sustav napada mijelin jer ga greškom prepoznaje kao strano tijelo što uzrokuje upalu optičkog živca (optički neuritis) i leđne moždine (myelitis). Devicova bolest je rjedak poremećaj sličan multiploj sklerozi, ali zahtjeva drugačiji terapijski pristup.

Iako upalom može biti zahvaćen i mozak, lezije su drugačije u odnosu na one viđene kod multiple skleroze. Glavni simptomi Devicove bolesti su gubitak vida i funkcije leđne moždine. Kao i kod optičkih neuritisa druge etiologije, smanjenje vida se obično očituje kao smanjenje vidne oštrine, iako se oštećenje ili gubitak kolornog vida može pojaviti izolirano ili prije gubitka vidne oštrine. Disfunkcija leđne moždine može dovesti do slabosti mišićja, ispada senzibiliteta, disfunkcije mokraćnog mjehura i poremećaja stolice. Karakteristična je spastička slabost nogu (parapareza) ili ruku i nogu (tetrapareza) sa ispadima osjeta često udruženo sa disfunkcijom mjehura.

Testiranja su potvrdila sumnje dr. Katza, krvni test je potvrdio antitijelo NMO-IgG, dijagnostički marker za bolest. Dva tjedna nakon obilaženja liječnika, Klein je dobio dijagnozu koja ga je znatno više zbunila od multiple skleroze koju je očekivao.

Naknadna računica

U nadi kako će povratiti Kleinov vid na desno oko, koji se konstantno pogoršavao prema sljepoći, Katz mu je propisao visoku dozu intravenoznih kortikosteroida, koji su smanjili oteklinu i pomogli mu da "progleda".

Unutar mjesec dana od dijagnoze, Klein je potražio pomoć specijalista u bolnici Johns Hopkins. Tamo je počeo dobivati infuzije Rituxana, koji do sada spriječavaju daljnje napadaje poput glavobolje i gubitka vida. Kod Devickove bolesti ponavljanje napadaja smatra se pravilom, a ne iznimkom. 

Unatoč obiteljskoj povijesti slučajeva s MS-om i drugim autoimunim bolestima, liječnici ne vjeruju kako je Devickova bolest nasljedna. Danas Klein redovito odlazi na liječničke preglede te je njegova bolest pod kontrolom, a on i djevojka očekuju prinovu. 

Godinu i pol poslije dijagnoze siguran je u dobar smjer svog liječenja, a najviše je zahvalan na činjenici što je tako brzo reagirao na prvi napadaj, što je znatno unazadilo njegove simptome i spriječilo daljnja oštećenja.