Ovisnost o pornografiji je nalik preosjetljivosti na gluten: mnogi ljudi tvrde da boluju od toga, iako je moguće da uopće ne postoji.

Ovisnost o pornografiji trenutačno nije službena dijagnoza u priručniku poremećaja, no to nije spriječilo brojne terapeute i rehabilitacijske centre da ponude liječenje osobama koje smatraju da boluju on nje. A ako ljudi smatraju da su ovisni o pornografiji, što ima loše u tome da samo klimamo glavom i potvrdimo njihove strahove, zar ne?!

Ali nije sve tako beznačajno. Naime, s vjerovanjem u koncept ovisnosti o pornografiji odnedavno je povezana i psihološka trauma. 

Tako je u novom istraživanju, objavljenom u časopisu ''Psihologija ovisničkih ponašanja' otkriveno da je navodna ovisnost o pornografiji, točnije '"osjećaj ovisnosti o pornografiji na internetu, bez obzira na stvarno korištenje pornografije"', povezana s različitim oblicima psiholoških problema, uključujući depresiju, anksioznost, ljutnu i stres. Sama pak uporaba pornografije, otkrili su autori, "relativno je nepovezana s psihološkim tegobama".

Drugim riječima, ovisnost o pornografiji možda ne postoji, ali vjerovanje u tu ovisnost bi moglo biti povezano (i pridonijeti) pravim psihološkim problemima.

Autor istraživanja, Joshua P. Grubbs s Case Western Reserve fakulteta prethodno je već dokazao da su osobe koje su vjernici ili dolaze iz religioznih obitelji automatski sklonije pričati o ovisnosti ako uživaju u pornografiji (jer ovisnost donekle uklanja mogućnost slobodnog, racionalnog donošenja odluka o 'konzumiranju' onog o čemu smo ovisni). 

Autori istraživanja proveli su ovaj put dva eksperimenta slične strukture. U prvom su pitali 713 odraslih korisnika interneta, koji su u posljednjih godinu dana gledali online pornografiju, da odgovore na pitanja o korištenju pornografije i o tome misle li da su ovisni o njoj. Ovi korisnici morali su također odgovarati na standardna psihološka pitanja kojima se mjeri razina depresije, anksioznosti, stresa i ljutnje.

U drugom eksperimentu analizirali su odgovore 106 studenata koji su dva puta podvrgnuti istom testiranju, s razmakom od godinu dana, kako bi se uvidjele bilo kakve uzdužne veze.

Grubbs je također zamolio sve ispitanike da sudjeluju u anketi vezanoj uz neuroticizam (emocionalnu stabilnost) i društveno poželjno ponašanje ili tendeciju izbjegavanja iznošenja osobnog 'prljavog rublja' u javnosti.

Čak i nakon ispravaka varijabli, autori su otkrili malu ali značajnu vezu između psiholoških tegoba i percipirane ovisnosti o pornografiji u oba eksperimenta. Pri tom su sve četiri vrste psihičkih poremećaja - depresija, anksioznost, ljutnja i stres - bile povezane s percipiranom ovisnosti o pornografiji. Što je još zanimljivije jest činjenica da su te poveznice bile u velikoj mjeri neovisne o stvarnoj razini korištenja pornografije.

Autori su svjesni da mnogi individualci smatraju da su ovisni o pornografiji, ali isto tako ističu da to ne bi trebali reći, jer kažu da "korištenje pornografije nikad nije bio problem kliničkih mjera". Oni napominju da je puno bitnije da se težište s korištenja pornografije (što čine mnogi rehabilitacijski centri) prebaci na to što pacijenti osjećaju u vezi pornografije.

Tako autori istraživanja tvrde da mnogo psihičkih tegoba o kojima izvještavaju samoprozvani ovisnici o pornografiji nije povezano s gledanjem pornografije nego s vjerovanjem da je osoba ovisna o njoj. Ustvar, kažu oni, percipirana ovisnost o pornografiji "može više utjecati na to kako se osjećamo nego što će to učiniti samo korištenje pornografije", piše Daily Beast.