Taj grad nije poznat samo po tome što je u njegovom zatvoru robijala Maša Aljohina, članica benda koji Vladimir Putin nikada nije volio - Pussy Riot. Berezniki ima za ponuditi još neke znamenitosti, ali, krenimo redom. Malo tko se u Bereznikiju posebno obradovao na vijest iz travnja da ruski kemijski div Uralchem namjerava investirati dvije milijarde rubalja, odnosno 27 milijuna eura u svoje oronule pogone u tom gradu.

Istina jest da 150.000 stanovnika koji žive u gradu na zapadnim obroncima Urala toliko kubure s nezaposlenosti da je broj stanovnika od raspada SSSR-a opao za 15.000. Ono što njih još i više brine jest to da im se u gradu otvaraju rupetine, koje su se vremenom napunile i vodom, te da su mnoge zgrade gadno oštećene, ako se već nisu i srušile.

Razlog tome je gusta mreža rudnika kalijevih, magnezijevih i srodnih soli ispod grada, odnosno industrija zbog koje je grad i počeo naglo rasti s početkom 1930-ih. Ovdje se danas vadi čak 10 posto svjetske proizvodnje kalijevog karbonata. Na tim rudnicima 51-godišnji milijarder Dmitrij Jevgenjevič Ribolovljev izgradio je svoju tvrtku Uralkali sa sjedištem u ovom gradu, vrijedi 3,5 milijardi dolara, što je skoro polovica njegovog bogatstva od 7,7 milijardi dolara.

On je, između ostalog, još vlasnik i nogometnog kluba iz Belgije Cercle Brugge, predsjednik je NK Monaco... Istodobno cijeli grad Berezniki trpi posljedice rudarske ekspanzije već nekoliko godina. Još od kraja 80-ih u gradu se na nekoliko mjesta stalo slijegati tlo. Odmah je bilo jasno da je problem u starim rudarskim oknima koja su se stala urušavati. Krateri su ubrzo postali ogromni, toliko veliki da su kroz njih propadale tvornice, škole, da su se po zgradama i kućama stale otvarati opasne pukotine.

U gradu se još kako tako i živjelo do listopada 2006. Tog dana u oknu BKRU-1 došlo je do havarije u kojoj je prodrla voda i potpuno potopila okno. Nekoliko mjeseci poslije, sad već u 2007., otvorio se najveći krater do tada. Rupetina je u pet godina narasla do 310 metara u širinu, 395 u dužinu, a duboka je bila 240 metara. Zjapila je tolikih dimenzija da su stanovnici za nju morali smisliti naziv, jer je postala bitan dio pejzaža, prijeteća i nezaobilazna geološka činjenica.

Nazvali su se "Stari djed". U trenutku kada se rupetina otvorila, valovi poput potresa prešli su preko cijelog grada i dalje. "To je bila takva jedna panika. Ljudi koji su živjeli u blizini, s cijelim su obiteljima odselili rodbini u druge gradove", opisivao je prije pola godine za Euronews Valerij Mec, sovjetski ratni veteran i bivši lokalni rudar. On je danas jedan od glavnih aktivista u kampanji za preseljenje cjelokupnog stanovništva na neko sigurno mjesto.

"U gradu je danas najmanje 10 kratera", kazao je. 150.000 stanovnika u stalnom je strahu da bi se u nekom trenutku mogla zemlja otvoriti pod njima. Građani pismima bombardiraju od lokalnih do državnih vlasti, a nije se čulo da je nešto pomoglo čak niti kada je 2016. sam Vladimir Putin zamolio gradske vlasti za objašnjenje zašto se ne grade novi stanovi za ugrožene stanovnike. Grad ni inače nije neko sretno mjesto. Željeznička pruga dopire samo do obližnjeg grada Solikamsk.

A i sve ceste iz Bereznikija idu samo prema jugu. Jedino što je ovdje čudesno je gradski duh bez kojega bi stanovnici bili kandidati za megamasovno samoubojstvo. Glavna proslava tijekom godine im je festival na kojem slave svoje komarce, od 17. do 20. srpnja. Sveopća svirka, plesnjaci i pijanke okvir su za priredbe poput "Izbora najukusnije djevojke". Natjecateljice moraju 20 minuta stajati u kratkim hlačicama i majicama relativno nepomično, a ona na kojoj na kraju izbroje najviše uboda komaraca, ta narednih godinu dana nosi prestižni naslov.