Na zapadu malo tko bi znao na geografskoj karti pokazati gdje se točno nalazi grad Berezniki, ali na istoku on je jako dobro poznat. Zapravo riječ je o običnom istočno-europskom gradu koji je, pored ostalog, poznat i po tome što je u njegovom zatvoru robijala Maša Aljohina, članica 'Pussy Riota', benda koji Vladimir Putin nikada nije volio.

Berezniki ima za ponuditi još neke znamenitosti, ali, krenimo redom. Malo tko se u Bereznikiju posebno obradovao na vijest iz travnja prošle godine da ruski kemijski div Uralchem namjerava investirati dvije milijarde rubalja, odnosno 27 milijuna eura u svoje oronule pogone u tom gradu. Istina jest da 150.000 stanovnika koji žive u gradu na zapadnim obroncima Urala toliko kubure s nezaposlenosti da je broj stanovnika od raspada SSSR-a opao za 15.000.

Ono što njih još i više brine jest to da im se u gradu otvaraju rupetine, koje su se vremenom napunile i vodom, te da su mnoge zgrade gadno oštećene, ako se već nisu i srušile. Razlog tome je gusta mreža rudnika kalijevih, magnezijevih i srodnih soli ispod grada, odnosno industrija zbog koje je grad i počeo naglo rasti s početkom 1930-ih. Ovdje se danas vadi čak 10 posto svjetske proizvodnje kalijevog karbonata. Na tim rudnicima 51-godišnji milijarder Dmitrij Jevgenjevič Ribolovljev izgradio je svoju tvrtku Uralkali sa sjedištem u ovom gradu, vrijedi 3,5 milijardi dolara, što je skoro polovica njegovog bogatstva od 7,7 milijardi dolara.

Rupe su najprijebile sasvim male, no s vremenom situacija je postajala sve gora, a sve je to dokumentirala fotografkinja Lana Sator i objavila na svom Instagramu, a prenio je portal Slavorum.

Čak i neke ogromne industrijske zgrade pokleknule su pred ovom prirodnom katastrofom i upale u kratere koji su se kasnije ispunili vodom. Neki dijelovi zgrada završili su na njihovom dnu.

Prva rupa pojavila se najprije u šumi, nešto podalje od središta grada. Bilo je to 1986. godine, baš kad se dogodila nuklearna katastrofa u Černobilu. A onda je i ovi krateri koji su gutali sve što im se našlo na putu, pojavili bi se uz veliki tresak, pa čak i eksplozije koje je vjerojatno uzrokovao plin.

Razlog tome je gusta mreža rudnika kalijevih, magnezijevih i srodnih soli ispod grada, odnosno industrija zbog koje je grad i počeo naglo rasti s početkom 1930-ih. Ovdje se danas vadi čak 10 posto svjetske proizvodnje kalijevog karbonata. Na tim rudnicima 51-godišnji milijarder Dmitrij Jevgenjevič Ribolovljev izgradio je svoju tvrtku Uralkali sa sjedištem u ovom gradu, vrijedi 3,5 milijardi dolara, što je skoro polovica njegovog bogatstva od 7,7 milijardi dolara.

Sanovnici se više u ovom gradu ne osjećaju sigurnima. Lana Sator uvjerila se da nitko još ne zna kakva budućnost čeka ovaj grad, ali nitko se ne nada ničem dobrom.

U gradu se još kako tako i živjelo do listopada 2006. Tog dana u oknu BKRU-1 došlo je do havarije u kojoj je prodrla voda i potpuno potopila okno. Nekoliko mjeseci poslije, sad već u 2007., otvorio se najveći krater do tada. Rupetina je u pet godina narasla do 310 metara u širinu, 395 u dužinu, a duboka je bila 240 metara. Zjapila je tolikih dimenzija da su stanovnici za nju morali smisliti naziv, jer je postala bitan dio pejzaža, prijeteća i nezaobilazna geološka činjenica. Nazvali su se "Stari djed". U trenutku kada se rupetina otvorila, valovi poput potresa prešli su preko cijelog grada i dalje. "To je bila takva jedna panika. Ljudi koji su živjeli u blizini, s cijelim su obiteljima odselili rodbini u druge gradove", opisivao je prije pola godine za Euronews Valerij Mec, sovjetski ratni veteran i bivši lokalni rudar. On je danas jedan od glavnih aktivista u kampanji za preseljenje cjelokupnog stanovništva na neko sigurno mjesto.

Građani pismima bombardiraju od lokalnih do državnih vlasti, a nije se čulo da je nešto pomoglo čak niti kada je 2016. sam Vladimir Putin zamolio gradske vlasti za objašnjenje zašto se ne grade novi stanovi za ugrožene stanovnike. Grad ni inače nije neko sretno mjesto. Željeznička pruga dopire samo do obližnjeg grada Solikamsk. A i sve ceste iz Bereznikija idu samo prema jugu.

Jedino što je ovdje čudesno je gradski duh bez kojega bi stanovnici bili kandidati za megamasovno samoubojstvo. Glavna proslava tijekom godine im je festival na kojem slave svoje komarce, od 17. do 20. srpnja. Sveopća svirka, plesnjaci i pijanke okvir su za priredbe poput "Izbora najukusnije djevojke". Natjecateljice moraju 20 minuta stajati u kratkim hlačicama i majicama relativno nepomično, a ona na kojoj na kraju izbroje najviše uboda komaraca, ta narednih godinu dana nosi prestižni naslov.

Kako je napisala na svom Instagram profilu, Lana Sator fotografkinja koja je bila zgrožena situacijom u gradu - svako fotografiranje ovdje je zabranjeno i stražari će svaki takav pokušaj odmah spriječiti. Evo što je ona snimila iz zraka: