Groblje ronilaca: Plava rupa doslovno ih guta

Screenshot Youtube
Smrtonosne 'podvodne katedrale' odnose živote, a ronilaci sve češće ignoriraju upozorenja
Vidi originalni članak

U kafićima grada Dahab na poluotoku Sinaj u Egiptu, svakodnevno se iznova ponavljala ista rečenica među brojnim zaljubljenicima u ronjenje - "ako se to moglo dogoditi Steveu, to se može dogoditi bilo kome".

U srpnju prošlog ljeta se 39-godišnji Stephen Keenan iz Dublina utopio dok je nadgledao ronjenje svjetske rekorderke Alessie Zecchinii  u slobodnom ronjenju (102 metara dubine). Dok je pokušavala prijeći tzv. luk zloglasne Plave rupe koristeći se samo jednim dahom, 25-godišnja Talijanka je postala dezorijentirana.

Keenan je požurio da joj pomogne te ju je vodio do površine. Ona se uspjela izvući neozlijeđena, no on se onesvijestio te je pronađen kako pluta s licem prema dolje, nekoliko stotina metara dalje.

Kao "sigurnosni ronilac", Keenan je bio jedan od najboljih u svom poslu. Njegova je smrt pomračila cijelo egipatsko ljeto te služi kao mračan podsjetnik na vjerojatno jedno od najopasnijih mjesta za ronjenje na svijetu. 

Plava rupa je ponor dubok 120 metara, udaljen 8 kilometra od grada Dahaba. Njegov je nadimak "groblje ronilaca", no to ne sprječava tisuće njih da svake godine dolaze ovdje roniti, ignorirajući sve više metalnih ploča koje vise na obližnjoj stijeni, a podsjetnik su na tragično poginule, piše Guardian. 

Sakupljač kostiju

Bez javnih zapisa, teško je reći koliko je Plava rupa uzela ljudskih žrtava. Ronioci u Dahabu kažu da je taj podatak najmanje 200-injak njih u posljednjih 10 godina. Jedan muškarac ne bavi se igrama pogađanja, a on je 53-godišnji Tarek Omar. Taj je tehnički ronilac iz Dahaba počeo istraživati Plavu rupu 1992., fasciniran pričama o prokletstvu nakon što se u njoj utopila žena kojoj su dogovorili brak.

Omar je postao slavan kad je 1997. iz rupe izvukao tijela Matina Garea i Conora O'Reagana,. Od tada je iz Plave rupe izvukao 20 tijela, tako zarađujući mračni nadimak "sakupljač kostiju".

Posljednjih godina, kad je tehničko ronjenje postalo trend, Omar je svjedokom porasta broja nesreća. Za mnoge ronioce, spuštanje u rupu je ono što je za planinare penjanje na Kilimanjaro. 

Na 56 metara dubine, zid stijene nestaje, otkrivajući šupljikavi 26 metara dugi tunel iz Plave rupe do dubokog oceana. 

"Prekrasno je, čini se poput stajanja u podvodnoj katedrali. Problem je u tome što ronioci zarone 50-ak puta negdje i misle da znaju sve, no realno nisu spremni za tu dubinu i uvjete", svjedoči tamošnji instruktor ronjenja Alex Heyes. 

Što ronilac uđe dublje, to je veći efekt na njegov organizam, a ta se narkoza često naziva "martini efektom". 

Snimio vlastitu smrt

Usprkos upozorenjima i propisima od strane vlasti, ronioci hrle u Plavu rupu. Najpoznatija smrt je bio slučaj iz 2000. kad je instruktor ronjenja Yuri Lipski nestao. On je samostalno odlučio zaroniti tamo te je stigao do dna, no tamo je postao dezorijentiran.

Kad je shvatio da neće izroniti, skinuo je masku s kisikom i samo nestao. Kasnije je otkriveno da je da sobom imao i video kameru koja je bila pričvršćena za njegovu kacigu. Tako je nesretni ronilac snimio vlastitu tragediju.

Posjeti Express