Kako smo u prethodnom nastavku serije feljtona opisali, viđenja nepoznatih pojava na nebu iznad Jugoslavije bila su relativno učestala pojava. Piloti i astronomi amateri redovito su se javljali medijima s novim i neobičnijim viđenjima. Uzmimo samo za primjer Večernji list od 15. prosinca 1972. godine kada su se javili članovi Akademskog astronomsko-astronautičkog društva iz Sarajeva sa svojom pričom.

"Neuobičajena pojava na nebu iznad Trebevića uzbudila je podjednako mlade ljubitelje i građane koji su za njihovo otkriće saznali iz sredstava javnog informiranja, tim više što je ovo, zapravo, šesto viđenje nepoznatih letećih tijela u posljednjih pet godina", piše novinar Salim Džombić.

Dalje u članku spominje se da su članovi Društva uspjeli čak 25 puta uslikati tu letjelicu.

"Pratili smo ga petnaestak minuta, a zatim se izgubilo iz našeg vidokruga. Uz pomoć našeg novog 30-centimetarskog teleskopa izvanredno smo dobro zamijetili oblik toga tijela i stanovite promjene koje su se s njim u međuvremenu događale. Odmah nam je bilo jasno da je to tijelo u mnogome nalik na pet ranije primijećenih, ali smo uočili i neke specifičnosti. Tijelo oblika topovskog zrna, crvenkasto-žute boje rotiralo je oko svoje uzdužne osi. U pokretu je mijenjalo nijanse boje, a jeda njegov dio posebno se pomicao. To se lako može primijetiti i na našim snimkama jer se na nekima taj dio jasno vidi, a na drugima ga uopće nema", ispričao je Muhamed Muminović, predsjednik društva astronoma.

Kao pravi mladi znanstvenici, odbijali su se bacati u nepotrebne špekulacije jer su i sami bili svjesni da nemaju dovoljno informacija. "Ovi mladići smatraju da nepoznata letjelica nema vlastiti izvor svjetlosti, nego je, vjerojatno, dobiva od Sunca. Udaljenost nisu mogli precizno izmjeriti, ali ocjenjuju da se nalazila na visini od oko 25 kilometara", piše dalje Džombić.

"Mi ne isključujemo mogućnost da se eventualno radi o neidentificiranim tijelima, tzv. letećim tanjurima, o kojima se u svijetu mnogo priča i piše. No, naša generalna impresija svodi se na prihvatljiviju tezu da se možda radi o tijelima ovozemaljske prirode. Na pitanje, tko ih i zašto šalje mi, naravno, ne možemo odgovoriti", rekli su mladi astronomi. Kategorički su odbacili mogućnost da je riječ o bilo kakvom balonu, iako je to bilo najčešće službeno objašnjenje gotovo svih viđenja nepoznatih letjelica.

U istom broju izišlo je pismo Branke Rončević-Mrkonjić iz Grubišnog Polja koja je ustvrdila da već mjesecima promatra nepoznate letjelice.

"Negdje u kolovozu ovog ljeta izašla sam jedne večeri na terasu stana da uhvatim malo svježeg zraka. Moju pažnju privukla je jedna zvijezda sjajnija od ostalih. Promotrila sam je malo bolje i ustanovila da se ne radi o zvijezdi nego o nekom letećem objektu koji se kreće velikom brzinom u čudnoj i krivudavoj putanji. Objekt je sjajio crveno-plavom svjetlošću i kretao se sjeveroistočnom stranom neba. Pozvala sam supruga pa se i on uvjerio da je to neko čudno leteće tijelo. Početkom jeseni opet sam primijetila isti leteći objekt koji je ovaj put letio od sjeverozapada na sjeveroistok, a prije mjesec dana ponovno je moju pažnju privukla neobično sjajna zvijezda koja se veoma sporo kretala. Nakon pola sata mogle se uočiti da je 'zvijezda' prešla ravnu putanju, a onda se počela spuštati pod kutem od 90 stupnjeva. Nakon nekoliko dana ustanovila sam da se radi o dva leteća objekta koja se pojave već u prvom sumraku. Jedan sjaji intenzivnije, a drugi slabije. Izgleda da lete jedan za drugim, istom putanjom, na određenoj udaljenosti. Nakon nekoliko sati nestanu u pravcu jugozapada. Jučer, 7. 12., promatrala sam letjelicu dalekozorom i na svoje veliko iznenađenje pred očima mi se ukazao veličanstven prizor; letjelica je imala oblik izdužena diska, a s gornje i donje strane imala je 'peraje' koje su bacale crveno svjetlo s gornje i zelenoplavo svjetlo s donje strane. Učinilo mi se da je to ista letjelica koju je snimio talijanski student Franco Contin, o čemu ste pisali", stoji u Brankinom pismu.

Svjedočanstva NLO iznad Jugoslavije: "Stari, da li ti to vidiš?" Nekoliko dana kasnije stanoviti J. Finci, vjerojatno Jakob Finci, napisao je kolumnu u novinama Oslobođenje gdje se iznimno kritično postavio prema brojnim špekulacijama koje su u to vrijeme golicale maštu čitave Jugoslavije.

"Volimo da čitamo uzbudljive špijunske romane o klasičnim junacima špijunaže kao što su Mata Hari ili izmišljeni James Bond što je i normalno da se malo odmori mozak od svakodnevnih briga i napora. Pri tome u većini nismo svjesni da živimo u konstantnom vijeku špijunaže, ali ne one s romantičnom oreolom ljudi koji njuškaju okolo i sve otkrivaju nego u vijeku gdje je je špijunaža postala totalna primjenom najsavršenijih naučnih metoda, kao i veoma rafiniranim psihološko-emocionalnim djelovanjem čiji je cilj da nagrizaju dušu običnog čovjeka, često nedovoljno informiranog, kako bi se ovaj kao jedinka paralizirao u sumnjama i dilemama. Konkretno, što se tiče ovog psihološkog rata, on se protura na razne načine da bi se unio nemir među građane", piše Finci. 

Špekulira on o stvarnim razlozima uznemiravanja stanovnika Jugoslavije: "Pogledajmo u koje vrijeme se posebno osjeća ovo lansiranje psihičkog uznemiravanja građana. Upravo sada kada se naša zemlja krajnje mobilizirala za donošenje novog ustava i stabilniju zajednicu u republika u Federaciji i u vrijeme usavršavanja općenarodne obrane u kojoj narod i armija i u miru i u ratu srastaju u jedno tijelo."

Prema njegovim tvrdnjama, riječ je o špijunskim balonima kojima strane obavještajne službe pokušavaju doznati provodi li JNA bilo kakve pripreme za bilo kakve pohode. "A takvi baloni su oči i uši stranih obavještajaca i samo jedan vid totalne špijunaže u ovom vremenu. Zato je potrebno da naši građani putem sredstava informiranja budu bolje obaviješteni o svim vidovima inozemne špijunske djelatnosti, jer svi smo dio jedinstvenog obrambenog sustava zemlje", završava kolumnu Finci.