Hodaju za nerođene, ali ne žele im dati nikakva prava
Često imamo dojam da se vraćamo u prošlost, u taj 'retro' svijet u kojem su nam bile cool frizure koje su se tada nosile, glazba koja se slušala. Za neke nove trendove inspiraciju tražimo i nalazimo u tim prošlim vremenima, pa i vješto kopiramo odjevne komade koje smo mogli vidjeti na nekim starim fotografijama.
Tako nam se i pitanje abortusa, tj. dozvoljavanje istog ili ne, čini dio te davne prošlosti, no sada je, slučajno ili možda namjerno, postalo pitanje kojem se danas pristupa vrlo ozbiljno. U Hrvatskoj ali i diljem svijeta u ovoj debati, koja se preselila na ulice, sudjeluju istaknuti političari, umjetnici, aktivisti, roditelji, majke. U SAD-u postoji sve veća i veća mogućnost da se prava na pobačaj umanje diljem zemlje. Neke će to oduševiti, a drugima je to strahovito mučna mogućnost.
Na listi pitanja o pravima fetusa nalazi se sve više i više pitanja, a među njima na BigThinku pozabavili su se s jednim.
Ako je fetus osoba, da li bi ona trebala imati državljanstvo?
Ako se osobom postaje u trenutku začeća, zašto onda pravo na državljanstvo koje imaju, ne bi mogli odbiti odmah? Čini se sasvim logično pitanje. Osobe koje nemaju državljanstvo muče se s nizom pravnih problema, pa se postavlja pitanje može li im u tome pomoći pravilo da je fetus osoba? Sa državljanstvom.
Tako bi možda osoba rođena na američkom tlu, automatski postala Amerikanac, bez obzira što su mu, primjera radi, roditelji stranci. Začudo o ovom pitanju nema puno informacija. Da ovo pitanje "nije na radaru" rekao je Mike Gonidakis, predsjednik Ohio Right to Life.
"Tijekom proteklih 10 godina nismo predstavili, ili nismo vidjeli predstavljanje takvog zakona", rekao je.
Smatra da ovo pitanje nije relevantno, jer kaže da se ovo i uzima u obzir, po njegovom mišljenju, ne bi puno utjecalo na smanjenje broja pobačaja. Kao što naglašava Gonidakis zabrinutost u glavama onih za život, uglavnom se vrti oko zaštite nerođene osobe, a ne oko toga da one dobiju ista prava poput onih rođenih.
No neki kritičari naglašavaju da to neki ljudi nemaju, a pravi su primjer djeca, ljudi u vegetativnom stanju, senilni, itd. Odgovara im da ovi pojedinci imaju manja prava, ali svejedno imaju prava zbog drugih razloga. Djeca nemaju ista prava kao odrasli, tako nemaju pravo glasovati, ne mogu voziti, piti alkohol i sl. No to ne znači da nemaju nikakva prava.
Na isti se način može pristupiti i nedostatku rasprava o državljanstvu fetusa. Argumenti onih za život vrte se oko prava za nerođenu osobu, ali ne svim. Tako se čini da osim "neotuđivog" prava na život, taj fetus ne bi imao ništa drugo. Po američkom 14. amandmanu, koji se bavi pitanjem državljanstva, o tome se može razgovarati samo u slučaju rođene osobe.
Kakav bi odgovor na ovo pitanje dali zagovornici izbora?
Kao i pokret za život tako i onaj za izbor, ima niz različitih trenutaka, no svi se slažu u jednom. Da bi pobačaj trebao, najmanje, biti dozvoljen u nekim slučajevima. Ako krenemo iz temelja da bi pobačaj trebao biti dozvoljen na temelju autonomije tijela, tako možemo reći da žena ima pravo na način korištenja svojih organa. Tada pitanje državljanstva postaje irelevantno.
Ni jedan državljanin nema pravo da koristi organe drugog državljanina. Iz toga slijedi da bi se moglo tvrditi da čak i da je fetus državljanin da i dalje ne bi imao pravo koristiti tijelo druge osobe, bez obzira na druga prava koja ima. Kako nitko ovom pitanju ne pristupa ozbiljno, ni ne čudi što nitko nije predstavio argument zašto pobačaj i dalje treba biti legalan, čak i ako je fetus državljanin, građanin.
Da li je ovo pitanje nova velika debata u svijetu politike abortusa?
Vjerojatno ne, ako se održi trenutna putanja pokreta za život. Međutim rasprava na kakva prava, ako ikakva, fetus ima pravo, može nam usmjeriti raspravu u nekom drugom smjeru. Onom o pitanju svih prava koje neka osoba ima.