Uzmimo za primjer sljedeće premise: a) medicinski je nemoguće da silovana žena zatrudni; b) svaka žena želi ostati trudna i ako ostane trudna to je zato što je tako željela. Iz navedenih premisa proizlazi zaključak da ženama kontracepcija nije potrebna jer one uvijek žele ostati trudne, a ako su već silovane, ionako neće ostati trudne. Usputna poruka muškarcima i muževima neraspoloženih žena, silovanje neće ostaviti materijalnog traga, a slijedom toga vi vidite što ćete i kako ćete.

Ovaj navedeni zaključak nije moja nategnuta konstrukcija, nego jednostavna logička jednadžba koju su postavili podupiratelji konzervativne struje u Hrvatskoj. Štoviše, zaključak je to koji proizlazi iz djelovanja utjecajnog kapelana Damira Stojića, friškog dobitnika ovogodišnje nagrade TradFest - "Svjedok godine". Festival je to koji treću godinu zaredom promiče kulturu oduzimanja prava ženama pod egidom promicanja kulture života.

S one strane razuma Ilčiću sad smetaju i PMS i menstruacija

Možda ćete se sjetiti nadahnutih riječi Damira Stojića iz 2014. godine, kad je u maniri ridikuloznih američkih propovjednika otkrivao nove, revolucionarne ideje studentima u Domu "Stjepana Radića", revitalizirajući poučke iz srednjeg vijeka: "Medicinski je nevjerojatno da djevojka zatrudni u tom slučaju. Tko ne vjeruje, kaže priroda, a ja kažem da je Bog predvidio predigru. Ne toliko zbog nas muškaraca, nego da bi djevojka mogla biti spremna.

Njezino je tijelo velik dar i Bog je ponudio predigru kako bi se njezino tijelo pripremilo. I što se događa, koga ne zanima predigra? Životinje i silovatelje". Nakon što je dio njegova opskurnog predavanja objavljen u medijima, a baš taj naslov o medicinski nevjerojatnom fenomenu objavio je prijateljski narod. hr, don Stojić se vadio, muljao, kako nije on baš tako mislio, da se ne može opći moral krojiti prema marginalnim slučajevima te da čak i djeca nastala silovanjem imaju svako pravo na život.

Nakon tog sramotnog istupa konzervativni mediji i njima slični neko vrijeme ga nisu gurali u prvi plan, osim u doba godine kad bi propovijedao na festivalu moderne glazbe u Splitu, poznatoj Ultri. Sad, četiri godine kasnije, nakon pogubnog djelovanja Željke Markić, kampanje Kristine i Ladislava vezane uz strah od zajedničkih toaleta, nakon pripreme terena za oduzimanje prava na izbor ženama u vezi njihova tijela, ponovno je sazrelo vrijeme da ga se na velika vrata pogurne u prvi plan.

Obrazloženje dodjele nagrade koje je artikulirao križar Batarelo (u ovom slučaju ne znamo tko je žiri koji odlučuje o lauretima, možda upravo ona ista komisija koja trenutačno radi na zakonu o pobačaju) glasilo je:

"Zbog hrabrog svjedočenja, snažne prisutnosti u javnosti, posebice utjecaja na mlade, zbog čega je meta napada lijevih organizacija i medija. Veliki je i beskompromisni branitelj prava nerođenih, angažirani borac za pravo nerođene djece na život i promicatelj kulture života, zauzeti navjestitelj istine o ljudskoj spolnosti i naravi, promicatelj vrijednosti i ljudskog dostojanstva od začeća do prirodne smrti, očuvanja institucije braka i promicatelj bračnih vrijednosti".

Teško je reći što je veća besmislica u ovim kićenim i ispraznim rečenicama, jer kakva je točno hrabrost potrebna Stojiću da se okomi na silovane žene ili da, recimo, bude prisutan u javnosti koja je na referendumu izglasala da istospolni parovi nemaju pravo na brak? Kako se to točno brane životi nerođenih, životi onih koji zapravo ne postoje, osim ako se ne napada suverenitet ženskog tijela, isključivo ženskog?

Crkva na Savici "Jer Bog želi betonsku crkvu usred parka!"

Koju to istinu može navjestiti Stojić o ljudskoj spolnosti i naravi, čovjek koji, barem prema teoriji, nema apsolutno nikakvog iskustva s istom, osim da je čitav život potiskuje i negira? I u konačnici, kako to jedan svećenik čuva brak i čiji? Odakle mu saznanje o tome što brak zapravo jest, njemu koji živi život odijeljen od bilo kakve stvarnosti, a najviše od intimnog suživota s jednom osobom? Nije teško proniknuti u lažnu fasadu hvale Damira Stojića, ali na dodjeli nagrade laureat odlazi korak dalje.

Angažirani borac za šuplju priču nagradu prihvaća, i ne samo to, kao laureatkinju za iduću godinu predlaže ljekaricu koja je prije nekoliko tjedana djevojci odbila izdati na recept propisane kontracepcijske pilule. Sad se vraćamo na početak i krug je zatvoren. Premise kojima je započet tekst bivaju poduprte čistom empirijom, sažeto još jednom, važno je da se shvati: žena ne može zatrudnjeti silovanjem - ženi nije potrebna kontracepcija - ona je trudna samo kad to želi - zločin silovanja, praktički, ne postoji - muškarci, izvolite.

Ljekarica ispranog mozga i bez imalo savjesti na koju se tobože priziva svojim djelovanjem daje legitimitet promicateljima kulture silovanja, a njezino djelovanje uzdiže se na pijedestal lažne borbe za, kako to patetično vole reći, život, najmanje, najslabije, obitelj, tradicionalne vrijednosti i sve one jednodimenzionalne gluposti koje ni rubno ne zahvaćaju kompleksnost života, raznolikost ljudskih bića koje je stvorio bog, empatiju, razumijevanje i slobodu volje.

Gomila gluposti u koje ne može vjerovati nitko s imalo svijesti i savjesti, ali koje podržavaju mnogi iz tko zna kakvih razloga, kao što, trebali bi biti svjesni, neizravno podržavaju i kulturu silovanja, svi oni ujedinjeni u Festivalu tradicionalnih vrijednosti koji sustavno ponižava žene: i Davor Ivo Stier, i Vice Batarelo, i većina klera, i intelektualci Ivica Šola i Nino Raspudić, i Boris Havel, i Luka Popov (onaj što je branio svećenika koji je odbio pričestiti dječaka s Downovim sindromom), i svi vrli muževi koji su se našli pametovati o svijetu skrojenom po njihovim najnižim nagonima.

Eto, ove godine nema čak ni jedne žene, izostale su sve koje su ikad nastupile: i Marijana Petir, i Kristina Pavlović, i mlada Karla Ressler (supruga Plenkovićeva savjetnika Karla Resslera), ali zato ne sumnjamo da će iduće biti makar ona koja se odrekla vlastitog prava na bivanje slobodnim bićem pa bi to rado uskratila i ostalim sestrama. I ne bi ovaj nazadni skup bio toliko važan i privlačio pozornost, statistički u svakom društvu rezerviran je određen postotak za takve koji ne mogu ni puno ni daleko, nego što baš njih, javno ili tajno, podupire službena politika zemlje u kojoj se siluje, uskraćuje kontracepcija i onemogućuje pravo na izbor.