Ima tek 24 godine, a već je objavio četiri romana

Facebook/Mislav Gleich
INTERVJU 'Beskrajno sam zahvalan što su me primili u Društvo hrvatskih književnika. Time sam postao njihov najmlađi član'
Vidi originalni članak

Mislav Gleich (24) student je diplomskog studija anglistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mislav je također najmlađi član Hrvatskog društva književnika i dosad je objavio već četiri romana i jednu kratku priču. Prije nego što je iznenadno izdao svoj četvrti roman, "Velika nevolja oca Dickersona: Priča iz Colorada", 4. travnja 2022., pričali smo s Mislavom o njegovu prošlogodišnjem hitu "Beskrajno ljeto: Smaknuće Brandona Brycea", ali i o mnogim drugim temama, poput pitanja zašto mu je J. K. Rowling jedan od velikih književnih uzora i kako mu je Filozofski fakultet pomogao u karijeri.

BestBook: Možeš li nam za početak reći nešto o svoja prva dva romana ukratko - ono što inače pišeš, a zatim zašto i na koji je način 'Beskrajno ljeto' drugačije od tvojih dosadašnjih romana?
Dakle, prva dva romana 'Nikolay Vasilevsky' i 'Samostan Craven Hill' objavljeni su još 2018. u nakladi Nove knjige rast. To su bila moja prva dva objavljena romana. Jedan je ovako više postmodernistički i kraći roman, a drugi je konvencionalniji triler s možemo reći nekim kontroverznim krajem. Pišem od malih nogu tako da te dvije knjige koje su prve objavljene zapravo nisu prve knjige koje sam napisao. Tu je još hrpa rukopisa i tekstova koji nisu objavljeni. A što se tiče 'Beskrajnog ljeta', što je moja najnovija knjiga, ta knjiga je kompletno drugačija od ove prethodne dvije. Malo sam više eskperimentirao i igrao se sa žanrovima.

BestBook: Je li i na koji način pandemija utjecala na 'Beskrajno ljeto' i tvoje pisanje općenito?
Pandemija je svakako utjecala na moje pisanje u smislu da sam izgubio dosta motivacije tijekom tog perioda. Naravno, bilo je dosta depresivno i tmurno, i onda kad sam se ponovno nekako oporavio, vratio na staro u lipnju 2020., htio sam pokušati napraviti nešto drugačije. Nisam htio ponovno pisati jedne te iste priče kakve sam prije pisao i zato je onda knjiga poprimila taj nekakav eksperimentalni đir te sam u biti ubacio više sebe i svojih osjećaja u tu knjigu, pa je i ispala puno osobnija i intimnija.

BestBook: Nakon što završiš s nekom pričom ili knjigom, vratiš li se ikad tom radu nakon određenog perioda, tipa pola godine-godinu i ponovno je pročitaš?
Kad provedete toliko vremena dok ispravljate tu knjigu, onda vam je dosta te knjige i jedva čekate otići na neki novi rukopis, pisati nešto drugo. Tako da se generalno ne vraćam na stare tekstove, ali kad se vratim, shvatim zapravo koliko sam napredovao kao pisac.

BestBook: Znači, nemaš neku potrebu naknadno izmjenjivati svoje radove jer misliš da si s vremenom postao bolji pisac?
Kad pogledam te rukopise, odnosno te knjige, dođe mi da promijenim ovu ili onu rečenicu, ali generalno to je nekako produkt iz nekog drugog vremena i onda si kažem: 'Nema veze, to je bilo prije, sad ću pisati nešto drugo', tako da se generalno ne vraćam više na te tekstove.

BestBook: Kako izgleda tvoj proces pisanja? Radi li se o kreativnom kaosu ili imaš zacrtan plan prije nego što počneš pisati. Odnosno, imaš li unaprijed isplanirana poglavlja i njihovu strukturu ili pišeš kako ti dođe u tom trenutku?
Apsolutno si isplaniram sve unaprijed. Točno znam koje ću poglavlje pisati na određeni dan i onda se jednostavno držim tog plana. Nema nekakvog manevriranja u smislu da priča ode u nekom drugom smjeru i najbitnije mi je da imam taj nekakav plan, okvir kojeg se onda pridržavam, tako da ne bih to nazvao kreativnim kaosom, više onako školski pristup.

BestBook: Velika imena svjetske književnosti smatraš svojim uzorima: Charles Dickens, Mark Twain, J. K. Rowling, Umberto Eco, Victor Hugo i Jules Verne. Gdje se njihov utjecaj očituje u tvojoj književnosti?
Ne znam mogu li konkretno izdvojiti gdje se vidi njihov utjecaj, ali u nekim knjigama se možda više služim nekakvim dickensovskim imenima, recimo, ili bacam reference na Englesku, što je poveznica s Dickensom, ali generalno me oni više inspiriraju u smislu da volim čitati njihove priče i da su mi zanimljive i zabavne pa onda i ja imam nekakvu motivaciju pisati priče za koje bih volio da onda budu drugim ljudima isto tako zanimljive i zabavne.

BestBook: S obzirom na to da si priče pisao i puno prije nego što si upisao fakultet, kako je tvoje fakultetsko obrazovanje utjecalo na pisanje?
Isto ne znam mogu li konkretno reći u nekom praktičnom smislu koliko je utjecalo, ali utjecalo je u smislu da sam, što je bila super stvar na Filozofskom, bio okružen ljudima koji su voljeli umjetnost tako da se nisam osjećao kao, recimo, u srednjoj školi kao netko tko je malo drugačiji, nego sam stvarno bio okružen istomišljenicima, pa smo cijelo vrijeme pričali o filmovima i knjigama te me onda to još dodatno poticalo da se bavim time. Tako da je faks više bio nekakva podrška mojem stvaralačkom radu.

BestBook: Dakle, ne možeš reći da je određeni književni kolegij ili određeni književni smjer promijenio način na koji pišeš ili pristupaš književnosti?
Da, mislim da ne bih išao tako daleko, ali definitivno sam pokupio puno teorijskog znanja, koje mi onda vjerojatno pomaže u samom pisanju. Ako išta, imam puno bolju sliku književnosti sad kad pišem, nego prije faksa.

BestBook: Primljen si u Društvo hrvatskih književnika s 24 godine, što to znači za tebe osobno i profesionalno?
Beskrajno sam zahvalan što su me primili u Društvo hrvatskih književnika. Time sam postao njihov najmlađi član. I jednostavno sama činjenica da sam u istom klubu u kojemu su neka puno etabliranija i puno značajnija imena hrvatske književne scene, to je meni jednostavno nevjerojatno i nevjerojatno sam im zahvalan na tome. Meni to osobno jako puno znači'.

BestBook: Što to za tebe znači profesionalno? Pomaže li ti Društvo na neki način da postaneš poznatiji široj publici? To jest, što to konkretno znači za tvoju karijeru?
Pa vjerujem da to daje neku notu ozbiljnosti mojem imenu kao mladom imenu na hrvatskoj književnoj sceni, ali, kažem, mimo toga, mogu upoznati puno tih etabliranih hrvatskih književnika, motati se po tim krugovima, saznati puno toga i o tom kreativnom procesu i o književnim krugovima, jednostavno učiti puno više od ljudi koji znaju puno više od mene u kontekstu književnosti.

BestBook: I za kraj, kad bismo mogli očekivati iduću knjigu?
Imam trenutačno roman koji sam napisao još prije nekoliko godina, zove se 'Teror u Malwarku', više onako konvencionalniji triler, i taj roman trenutačno ispravljam, radim na njemu i vjerojatno će biti objavljen u sljedećih godinu i pol. Tako da je to onda idući korak u mojem opusu.

Posjeti Express