Dok je Diana Hardeman ulazila u newyorški taksi sa svojim dečkom oko ponoći 31. svibnja, odjednom je shvatila kako nema pojma gdje bi trebala vozaču reći da ide. 

Jedino što je ta 33-godišnjakinja znala je da mora doći u bolnicu - i to brzo. Bila je poprilično sigurno kako je upravo imala moždani udar, njen drugi u posljednje tri godine. No, nikad nije pitala neurologa nakon prvog incidenta gdje treba ići ako se stvar ponovi.

Uznemirena, jedino rješenje koje joj je padalo na pamet bila je hitna pomoć.

U bolnici je ostala dva dana, s više pitanja nego odgovora što je dobila. Liječnici nikako nisu mogli utvrditi što je, kod inače zdrave i poprilično fit mlade žene bolo okidač moždanog udara - Diana je redovito vježbala jogu, planinarenje i trčala je maratone.

Shvatila je kako joj život ovisi o odgovoru na upravo to pitanje - što je uzrok? Zasad, nije patila od nikakvog trajnog oštećenja povezanog s moždanim udarom, no tko zna, možda sljedeći put neće imati toliko sreće.

Privremeno je zatvorila svoj privatni posao proizvodnje sladoleda u Brooklynu te je uz pomoć svog oca liječnika odlučno krenula u potragu za istinom.

- Morala sam postati direktor vlastitog zdravlja, nitko se nije gurao da mi pomogne, svi su samo sljegali ramenima - kaže Diane.

Naknadna računica

Nekoliko dana prije Božića 2013., Diane je otputovala u Kaliforniju kako bi praznike provela s obitelji. Dok se saginjala kako bi uzela kokosovo ulje s kojim se mislila namazati nakon tuširanja, odjednom je osjetila veliku slabost. Njena desna ruka je bila utrnula, a nesigurna u to što se događa, izašla je iz kuaponice, sjela na krevet te pokušala objasniti svom dečku što se događa.

- Iz mojih usta izlazile su samo nepovezane gluposti - ističe Diane otkrivajući kako je u tom trenutku pomislila da umire, shvaćajući da joj je jedna strana tijela paralizirana. Otac ju je smjesta odvezao u bolnicu, a 45 minuta kasnije primila je tPA (aktivator tkivnog plazminigena), lijek koji se koristi kod ishemičnih moždanih udara.

Liječnici su isključili uobičajene uzroke, uključujući duboku vensku trombozu, krvni ugrušak koji najčešće nastaje u nogama. Otkrili su kako Diane ima tzv. patent foramen ovale, odnosni ovalni otvor na srcu kroz koji krv u embrialnom razvoju prolazi između lijeve i desne pretklijrtke, a u 80 posto slučajeva se nakon rođenja zatvara. Kod onih kod kojih se ne zatvori ostaje mala rupica između pretklijetki, no to stanje izuzetno rijetko uzrokuje ikakve zdravstvene probleme

.Testiranja su pokazala kako je Diane zapravo pretrpjela dva manja moždana udara u različitim dijelovima mozda, a generalni je zaključak bio kako su oni rezultat sitne pukotine u lijevoj karotidnoj arteriji koja opskrbljuje mozak krvlju.
Te se pukotine mogu javiti kao rezultat fizičke aktivnosti u kojoj je vraz previše istegnut. Joga, kiropraktičke manipulacije ili čak pranje kose u frizerskom salonu mogu biti mogući uzrok takvih puknuća.

Diane je mislila kako je kod nje mogući uzrok vrlo nezgodan i nategnut položaj spavanja na letu nekoliko dana ranije, a liječnici su joj prepisali terapiju aspirinima i antikoagulansima, kao i izbjegavanje vježbanja poput joge do daljnjega.

Pri povratku u New York konzultirala se s neurologom koji joj je savjetovao nastaviti terapiju, a nakon kontrolnog snimanja u veljači odobreno joj je da nastavi s vježbanjem. To je i učinila, ali s oprezom. Uskoro joj je prekinuta i terapija protiv zgrušnjavanja krvi.

- Osjećala sam se dobro i zahvaljivala Bogu što je sve prošlo - kaže Diane koja je uskoro nastavila s poslom te uživala u svakodnevnom životu, ne razmišljajući da bi se to moglo ponoviti. Sve dok nije...

Ponovno

U taksiju nakon ponovnog osjećaja slabosti znala je o čemu se radi. Lice joj se objesilo i govor je postao nerazumljiv.
U roku od 10 minuta stanje se popravilo dovoljno da je mogla normalno govoriti, a bolnička analiza je pokazala kako je udar manje ozbiljan od prvog. Terapija nije bila potrebna, no cijeli je slučaj bio prava zagonetka liječnicima. Sumnjali su u to kako je uzrok prvom b ilo puknuće žile jer nije bilo vidljivih ožiljaka te su klasificirali njen moždani kao kriptogenski, odnosno nepoznatog uzroka.

Takav tip udara pogađa oko 200 tisuća ljudi na godinu ljudi mlađih od 55 godina samo u SAD-u, a kao rizični faktori navode se aritmije, urođene srčane mane, urođeno stvaranje krvnih ugrušaka...

Nakon što je preuzela stvar u vlastite ruke te obišla gomilu stručnjaka, Diane je došla do nove dijagnoze - May-Thurner sindroma zbog kojeh je vena u nozi pritisnuta te potiče stvaranje ugrušaka. No, nije se znalo kakve to vete ima s njenim moždanim udarima, odnosno je li točan uzrok.

Novo objašnjenje

- Bila sam užasno zabrinuta. Mogu li voditi normalan život? Hoću li moći imati djecu? - otkriva Diane.
Jedna joj je neurologinja rekla kako je najpametnije otkloniti mogući uzrok, odnosno zatvoriti njenu rupicu na srcu, premda je to značilo operaciju s otvaranjem prsnog koša.

Objašnjenje je bilo kako je svaki moždani imnala nakon što se nagnula prema dolje, što mijenja pritisak u prsnom košu, a može izazvati ugrušak kroz rupu u srcu prema mozgu, uzrokujući udar.

Nakon konzultacija s ocem, Diane je odlučilia riskirati i obaviti operaciju.
Danas uzima jedan aspirin na dan, a operacija je prošla uredno te nema opasnosti od ponavljanja udara. Ono što smatra svojim najvećim blagoslovom je to što je pronašla odgovor na svoje pitanje, odnosno stvarni uzrok stvari, za koji vjeruje da bi ostao nepoznat da se sama nije toliko angažirala.

Simptomi moždanog udara

Najčešći simptomi moždanog udara su oduzetost lica, ruke ili noge, poremećaji govora, potpuna nemogućnost ili otežano izgovaranje riječi, potpuno nerazumijevanje govora, nagli gubitak vida osobito na jednom oku, nagla i jaka glavobolja praćena povraćanjem, gubitak ravnoteže, vrtoglavice i iznenadni padovi. 

U Hrvatskoj je moždani udar ili kap treći najčešći uzrok smrtnosti i vodeći uzrok invaliditeta. Također, u svijetu svakih šest sekundi netko umre od moždanog udara, a svakih šest sekundi netko postane invalid uslijed posljedica moždane kapi.