Zamislite da postoji poetska ljekarna, u kojoj možete zatražiti poeziju na recept! Najavite se terapeutkinji, iznesete joj problem, a ona vas pažljivo sasluša i izabere adekvatnu pjesmu. “Čitajte je dva puta na dan, ujutro i navečer. Javite mi nakon nekoliko dana je li došlo do promjena”, kaže vam na odlasku. Takvu situaciju, zapravo, ne morate zamišljati. Ona se događa u stvarnosti, u malom engleskom gradu Bishop’s Castle, u kojem je pjesnikinja Deborah Alma osnovala prvu Poetsku ljekarnu na svijetu. Poetry Pharmacy nastavak je njezina prethodnog projekta Emergency Poet, u kojemu je privlačila pozornost svojim vozilom Hitne pjesničke pomoći – jedinstvenom pokretnom ambulantom za liječenje poezijom. Biblioterapija ili terapija knjigom stara je disciplina koju su primjenjivale mnoge civilizacije, još od drevnih Egipćana, koji su prepisivali riječi kao lijekove, ili starih Grka, koji su u tragediji, dramskoj vrsti, vidjeli priliku za emocionalno pročišćenje zajednice. Bilo da je riječ o kolektivnim ili o individualnim oblicima liječenja, do riječi se držalo i uviđala se njezina moć u pokretanju čovjekova duha. Biblioterapija je tako tisućljećima bila dio društvenog rituala te se o njoj nije govorilo kao o posebnoj disciplini. “Biblioterapija se tek u 19. stoljeću počela samostalno razvijati kao pomoćna disciplina u psihoterapiji, kad se pokazalo da medicinski tretmani u liječenju psihičkih bolesti nisu dovoljni za konačno izlječenje. Nakon niza provedenih programa moglo se zaključiti da se ozdravljenje može potaknuti riječima drugog čovjeka, uobličenima u formu pjesme ili priče koju čovjekov duh prepoznaje u onim dijelovima bića koji su ostali zdravi i životni unatoč proživljenoj traumi”, napominje Ivana Bašić, autorica knjige “Biblioterapija i poetska terapija – priručnik za početnike”, objavljene ovih dana u izdanju Školske knjige (uredila Emica Calogjera Rogić). Ivana Bašić profesorica je hrvatskog jezika i književnosti, logoterapeutkinja i predsjednica udruge Balans centar, koja se bavi promicanjem biblioterapije i poetske terapije. U svojem se radu svakodnevno drži načela da je književnost komunikacijski most koji povezuje ljude na razne načine. Iz te premise crpi ideje za nastavu, biblioterapijske radionice, predavanja i seminare. Surađuje s knjižničarima, profesorima književnosti i književnicima u osmišljavanju sadržaja koji književnost približavaju djeci i mladima. 

 BestBook:  Statistički podaci pokazuju da su sredstva za smirenje dio kućne ljekarne u gotovo svakom hrvatskom domu. Što mislite, bi li dio građana lijek potražio u poeziji kad bi im na raspolaganju bila poetska ambulanta, odnosno poetska apoteka poput one koju je osnovala britanska pjesnikinja i profesorica književnosti Deborah Alma?
Suvremeni svijet u posljednjih desetak godina postao je mjesto velikih migracija i raznih vrsta potraga, od potrage za boljim životom do potrage za srećom ili novim identitetom. Promjene donose osjećaj nesigurnosti i tjeskobu, ako stanje nestabilnosti dugo potraje. Postoje statistike koje pokazuju da je depresija najraširenija duševna bolest našeg stoljeća. Književnost prenosi u jeziku izražena duboka iskustva ljudskog bića koja ne razmjenjujemo u svakodnevnim razgovorima. Književnost smanjuje osjećaj izoliranosti i povezuje nas s drugim čovjekom ako smo pronašli priču ili pjesmu, dramu ili čak samo jednu rečenicu koja izražava naše vlastito iskustvo. Dio hrvatskih građana već traži svoje knjige-lijekove u knjižnicama, ali smatram da bi puno ljudi pohrlilo u poetske apoteke kad bi one postojale! Trebalo bi im neko vrijeme da steknu povjerenje u takav oblik liječenja, ali vrlo brzo bismo svi zajedno shvatili da nam je to odnekud poznato i da smo nekada doista razgovarali, pjevali pjesme i koristili se umjetnošću riječi kako bismo njegovali svoje srce. Priče i pjesme treba vratiti u svakodnevicu i tako omogućiti svakom čovjeku da potraži lijek za dušu u najbližoj okolini. Svaka kuća trebala bi biti poetska apoteka!   

 BestBook:  Ovogodišnje manifestacije posvećene knjizi u prvi plan ističu ljekovitost poezije, odnosno preobražavajuću moć književnog teksta. No to i nije osobita novost jer je liječenje riječima bilo primjenjivano još u starome Egiptu. Sežu li još dublje u povijest korijeni uporabe poezije u terapeutske svrhe?
Liječenje riječima staro je kao jezik sam. Odavno su ljudi uvidjeli i razumjeli ono što danas nazivamo povezanošću duha i tijela, bez čega mnogi pristupi u suvremenoj medicini nisu zamislivi. Riječi su korištene u ritualima liječenja kao dio procesa koji potiče ozdravljenje i osnažuje duh. One su korištene i kao kletve ili obrana od neprijatelja. U jeziku oblikujemo svoje misli. Gramatika jezika, kao i posebnosti njegovih zvukova, dio su gramatike duha. Nismo ni svjesni koliko metafora na dan izgovorimo, od naziva za dijelove tijela do izraza kojima opisujemo trenutne osjećaje. Ove godine imamo priliku ponovno se povezati s izvorima koji prenose tu drevnu svijest o važnosti jezika i staviti u akciju barem neke od metoda i uvida kako bismo svi uživali u umjetnosti riječi te osjetili preobražavajuću moć jezika. 

 BestBook:  Koji su vas osobni i profesionalni motivi naveli da napišete ‘Biblioterapiju i poetsku terapiju – priručnik za početnike’? 
Na biblioterapiju sam naišla kad sam počela istraživati metodiku nastave književnosti, koju bismo mogli nazvati doživljajnom nastavom. Tekst je u takvoj nastavi polazište za istraživanje vlastitih misli i osjećaja. Tragajući za ljudima koji rade na sličan način, shvatila sam da radim po biblioterapijskim principima i da nisam usamljena u svom načinu rada! To me povuklo u istraživanje literature na engleskom govornom području, koju sam za svoje potrebe prevodila. Uzbuđeno sam istraživala i usporedo s tim zapisivala svoja iskustva iz nastave književnosti. Nakon nekoliko godina imala sam mnogo materijala, iz kojeg sam odlučila stvoriti prvi priručnik za biblioterapiju. Cilj mi je bio upoznati hrvatsku javnost s pojmom biblioterapije i metodama rada te sam nakon objavljivanja knjige krenula u pravi mali predavački pohod po Lijepoj Našoj. Moram reći da su za biblioterapiju najviše bili zainteresirani knjižničari, koji su me kao predavačicu pozivali na sve svoje važne skupove. Prvi priručnik odmah je našao svoje čitatelje te se mala naklada od 300 primjeraka našla na policama svih hrvatskih knjižnica. Knjigu je ove godine prepoznala Školska knjiga te je u novom, svilenom ruhu, doživjela svoje drugo izdanje i dostupna je u mnogo većem broju primjeraka.  

 BestBook:  Kako je knjiga osmišljena i što će čitatelji u njoj pronaći?    
U knjizi čitatelji mogu pronaći zanimljivosti o povijesti biblioterapije, od daleke prošlosti do današnjih dana. Mogu saznati kako izgleda jedan susret u poetskoj terapiji, po kojim je načelima vođen i kako je strukturiran. Čitanjem ovog priručnika saznat će ponešto o tome što metaforu kao način razmišljanja razlikuje od školske analize stilske figure te kako poznavanje metafora može biti put do drugoga bića. U jednom sam poglavlju prikazala svoj način razmišljanja i primjere korištenja poezije na biblioterapeutski način u radu s adolescentima. Knjiga na kraju nudi već spomenute primjere pjesama obrađenih u skladu s potrebama poetske terapije i neke metodičke predloške za izradu radionica i vrednovanja, odnosno samovrednovanja poetskog terapeuta. 

 BestBook:  Pojmove biblioterapija i poetska terapija mnogi smatraju sinonimima, ali oni se razlikuju. Što je biblioterapija, kad je i s kojim ciljem nastala te kome je namijenjena? 
Biblioterapija je širi pojam i odnosi se na svako korištenje teksta u terapeutske svrhe. U tom, vrlo širokom smislu, biblioterapeut je i knjižničar koji dobro poznaje svoje korisnike, ako je angažiran u preporuci naslova koji im donose dobrobit. Tu se radi o interaktivnoj biblioterapiji, u kojoj je naglasak na preporuci, neformalnom razgovoru i svojevoljnom odabiru. Poetska terapija je uži pojam i važno je reći da je, zbog prirode poezije, korištena često kao pomoćna disciplina u psihoterapiji. Kao takva, provodi se u suradnji s liječnicima i u strogo kontroliranim uvjetima. Zanimljivo je da se poetskom terapijom ponekad postiže da osoba prvi put izgovori nešto važno o svojem problemu što nije mogla izgovoriti u psihoterapijskom razgovoru. Poezija se može spustiti u prostore nesvjesnoga i izvući sadržaje koji su duboko potisnuti.  

 BestBook:  Poetska terapija koristi se u medicinskim ustanovama diljem svijeta, pa tako, primjerice, i u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Vrapče. Možete li navesti primjere ili vrste pjesama koji se koriste za pojedine probleme ili raspoloženja? Što se preporučuje čitati za ublažavanje depresivnih stanja, za anksioznost, tjeskobu…?  
Ne postoji pravilo o tome što može pomoći, ali postoje neki principi po kojima se odabire pjesma za rad s klijentima. U prvom redu provjerava se je li pjesma pisana jasnim govorom razumljivim većini ljudi, sadrži li u sebi princip nade te može li na bilo koji način naštetiti klijentu. Istražuje se o čemu bi se moglo razgovarati nakon čitanja pjesme te se donosi procjena za koju bi vrstu problema i za koju dobnu skupinu pjesma mogla biti pogodna. Poetski terapeut procjenjuje skupinu i odabire materijal za rad usklađujući pjesmu po izoprincipu. Taj je princip poznat u muzikoterapiji kao usklađivanje tona pjesme s tonom grupe s kojom se radi. 

 BestBook:  Ako je suditi prema procvatu velikog broja pjesnikinja predstavljenih na Sajmu knjiga u Puli, mnoge spisateljice u poeziji pronalaze snažno emocionalno i duhovno utočište. Može li riječ u kaotičnom 21. stoljeću postati ono što je bila nekoć – pokretač ljudskog duha? 
Želim vjerovati da ćemo se u jednom trenutku početi vraćati svojim duhovnim izvorima, kojima pripada i poezija. Odnos s jezikom je intiman i važan, pa me ne čudi što mnogi mladi ljudi od pera nalaze utočište u poeziji. Po tome su bliski mnogim ljudima koji u svojim društvima još drže da je pjesma stup kulture. Kad sam kao učiteljica inojezične nastave radila s Kurdima iz Afrina (Sirija), njihove žene sa mnom su podijelile pjesme koje smatraju svetima za svoj narod. Pjevaju se dugo i ljudi ih ozbiljno shvaćaju, posvećeno ih slušaju i prepričavaju. Iako svi žive vrlo suvremeno i koriste moderne tehnologije, još drže da je poezija medij za prenošenje duhovnih spoznaja i kulturološki važnih činjenica, kao i spoznaja o ljudskoj prirodi. Poezija je stablo koje izrasta iz daleke prošlosti, a njegovi plodovi dodiruju našu sadašnjost. Našu kulturu opustošili su umor, egzistencijalne brige i nepovjerenje u bilo kakve društvene sisteme. Ljudi se sklanjaju jedni od drugih i bježe od razgovora. Poezija povezuje ljude, pa je lijepo da postoje ljudi koji je njeguju i brinu o njoj. U jednom trenutku svima nam zatreba neki lijepi stih, slika u koju se možemo sakriti ili iz nje pružiti ruku drugome čovjeku. Riječ je uvijek pokretač ljudskog duha, samo to treba ozbiljno shvatiti i vratiti joj dostojanstvo. Kad se ponovno počnemo držati zadanih riječi, one će pokrenuti promjene u svijetu. 

 BestBook:  Gdje se danas u Hrvatskoj provode biblioterapijske aktivnosti, kome su namijenjene i na što moraju biti spremni oni koji odluče isprobati biblioterapiju?
Biblioterapijske aktivnosti provode se najviše u narodnim  knjižnicama i namijenjene su uglavnom djeci. Neke knjižnice, kao na primjer knjižnica u Virovitici, provode biblioterapijske radionice u programu koji je osmišljen kao pomoć braniteljima Domovinskog rata liječenima od PTSP-a. Neke su knjižnice pokrenule slične projekte u suradnji sa zatvorima i domovima za starije u kojima se koriste biblioterapijskim metodama. Primjera ima puno i dobro je da ih je sve više! Udruga Balans centar za biblioterapiju (www.balanascentar.blogspot) provodi biblioterapijske radionice za djecu, mlade i odrasle u suradnji s knjižnicama i udrugama. Jedan od jednostavnijih oblika interaktivne biblioterapije su čitateljske grupe, koje su doživjele pravi procvat u zadnjih desetak godina. Svi koji se žele baviti biblioterapijom trebaju biti svjesni da je to cjeloživotno učenje koje od čovjeka traži stalno usavršavanje. Zahtjevno je, ponekad naporno i dugotrajno, ali upravo zato može učiniti puno. Ako pokrenete jednog čovjeka i približite ga drugome čovjeku, stvarate lanac u kojem ljudi počinju osjećati povezanost. To smanjuje osjećaj izoliranosti, koji je najtamnija točka ljudskoga duha - tjeskoba spomenuta na početku našeg razgovora nestaje, a na njezino mjesto dolazi osjećaj olakšanja i opuštenosti. Književnost može biti komunikacijski most, a tome nas uči biblioterapija.  

 
 BestBook:  “Ne ja, pjesnici su otkrili nesvjesno”, ustvrdio je Sigmund Freud, otac psihoanalize. Koji su psihijatri odnosno psihoanalitičari i psihoterapeuti, odigrali ključnu ulogu u prepoznavanju terapijskih potencijala u poeziji, a kasnije i njezinoj praktičnoj primjeni u liječenju? 
Sigmunda Freuda posebno je zanimao jezik snova, odnosno nesvjesnog, te je u poeziji prepoznao potencijal koji čovjeka dovodi u vezu sa skrivenim dijelovima njegova bića. Oslobađanje tog skrivenog potencijala smatrao je putem prema ozdravljenju. Kasnije su mnogi psihijatri uočili da su snovi i poezija slični po tome što govore asocijativnim, simboličkim jezikom i metaforama. William James, jedan od utemeljitelja moderne psihologije, istraživao je koncept struje svijesti na kojem se kasnije u poetskoj terapiji razvilo ekspresivno pisanje. Freud je utemeljio psihoterapiju izučavajući literaturu, jezik snova i arhetipe, a kasnije su psihijatri otkrili poetsku terapiju kao pomoćnu disciplinu u psihoterapiji. Medicina i poezija su  bliske, iako na prvi pogled izgledaju tako nepomirljivo različite.  

 BestBook:  Ovom knjigom, među ostalim, želite potaknuti novi pristup nastavi književnosti u kojem bi više došle do izražaja razvojne potrebe mladih ljudi i njihova potreba za komunikacijom. Gdje vidite probleme u nastavnom planu i programu za nastavu književnosti u osnovnim i srednjim školama i koja rješenja predlažete?    
Upravo tako! Želim potaknuti profesore književnosti da budu hrabriji u svojim načinima pristupa tekstu te da više istražuju komunikacijsku vrijednost teksta. Važno je poći od učenika i njegovih potreba, a ne od sebe i svojih potreba. Problem nije u nastavnom planu i programu nego u tome što je sve definirano, gotovo, ponuđeno i riješeno. Profesor bi, po mome mišljenju, trebao dobiti samo okvirne teme nekog razdoblja, a sve ostalo trebao bi izraditi sam. Tako bi više razmišljali o svojim učenicima, njihovim potrebama, tekstovima koje moramo pročitati kako bi zadovoljili te potrebe i načinima pripreme smislene nastave. Kvalitetna nastava književnosti ne ovisi o laptopima, nastavnim listićima i tehnološkim dostignućima nego o tome koliko je profesor sposoban povezati književnost sa stvarnim životom i razvojnim potrebama svojih učenika. 

 BestBook:  Profesorica ste hrvatskog jezika i književnosti, predsjednica udruge Balans centar i logoterapeutkinja. Koje su dodirne točne logoterapije i biblioterapije?  
Ne možemo izabrati događaje, ali možemo izabrati kako ćemo se prema njima odnositi. Slobodna volja u svakom trenutku važna je spoznaja s kojom je Viktor Frankl, otac logoterapije, preživio koncentracijske logore Drugog svjetskog rata. U mnogim pričama i bajkama junaci savladavaju naizgled nepremostive prepreke samo zato što ne smatraju da su nepremostive. Prepuštaju se životu gotovo bez nekog velikog razmišljanja, s punim povjerenjem u neku vrstu razrješenja. To prapovjerenje, tako svojstveno maloj djeci i junacima bajki, temelj je zdravog načina života. Biblioterapija i logoterapija imaju puno dodirnih točaka. Najbliže su u tome što promiču princip nade. Obje se bave čovjekovim snagama i sadašnjim odlukama, puno više nego slabostima i propustima načinjenima u prošlosti. Potiču čovjeka da preuzima odgovornost, donosi odluke, postavlja pitanja i odgovore traži u mogućnostima koje mu se nude u sadašnjem trenutku.