Ivo Pogorelić i Magi iz EKV-a imali su vezu veću od ljubavne
Poznati rock novinar Dušan Vesić u knjizi "Magi - kao da je bilo nekad" iznio je jako puno detalja o životu princeze jugoslavenskog rocka, Margiti Magi Stefanović iz EKV-a. Neki od detalja do sada su bili potpuno nepoznati, poput njezinog odnosa s Ivom Pogorelićem, a u nastavku donosimo najzanimljive odlomke ove nevjerojatne knjige o životu popularne Magi, koje je objavio Blic.
Pariz
Ivo Vejvoda (1911-1991) bio je čovjek od povjerenja Josipa Broza Tita. Njegov treći sin Srđan, diplomirani romanolog, upoznao je Magi 1979. godine. Godinu dana kasnije započeli su vezu. Srđan je na mjestu njezinog dečka naslijedio budućeg glumca Svetozara Cvetkovića. U to vrijeme radio je kao prevoditelj i spiker na Radio Jugoslavija. Natjecao se za stipendiju koja je pokrivala troškove novinarskog tečaja u Parizu u trajanju od devet mjeseci. U listopadu 1981. godine otputovao je u Pariz.
Magi mu je u posjet stigla u prosincu. Njihov dan započinjao bi Srđanovim odlaskom na tečaj. Magi bi ga ispratila do ulaska u zgrade gdje se tečaj održavao i sljedeća četiri sata čekala ga je na stepenicama. Voljela je šetati, ali nije željela šetati po Parizu bez njega. Ništa nije htjela raditi bez njega. Nije željela biti sama. Dok ga je čekala na stepenicama opet je nekako bila s njim. Vejvodi je to, naravno, bilo čudno, ali nije dublje razmišljao o tom problemu nego ga je objasnio dojmom koji je stekao kad ju je prvi put vidio: "Njen mozak radio je sasvim drugačije nego kod drugih ljudi".
Početkom siječnja 1982. godine kako je bilo planirano tečajem Srđan je trebao deset dana provesti u Izraelu. Kako nije mogao povesti Magi, dogovorio se s njom da ona tih deset dana ostane s Bojanom Pejić, njegovom prijateljicom s kojom je dijelio stan. Magi je taj njegov odlazak u Izrael doživjela kao neku vrstu izdaje. Čim je njegov avion uzletio, sjela je u vlak i otputovala u Beograd.
Kada se vratio u Pariz, Srđan ju je zvao svakodnevno. Tri četvrtine svog mjesečnog budžeta trošio je na telefon. Negdje od travnja, umjesto Magi koja je do tada strpljivo čekala njegov poziv, počela se javljati Desa i govorila mu kako Magi nije doma.
U lipnju se Srđan trebao pridružiti roditeljima u obiteljskoj kući u Vrsaru zbog čega je putovao vlakom iz Pariza i Trsta. Tamo su ga čekali otac, majka i Magi. Dok su se vozili prema Vrsaru, otac i majka naprijed, Magi i Srđan na zadnjem sjedištu auta, rekla mu je: "Putujem kod Uglješe Janjića u Južnu Ameriku". Srđan je bio šokiran. Nakon dan ili dva otputovala je u Beograd, a iz Beograda u Venezuelu.
Kad se vratila, zajedno s Uglješom, Magi mu je najavila kako će nastaviti u vezi biti s njim i s Uglješom. "Mozak koji je funkcionirao drugačije" lako je s bezuvjetne ljubavi prešao na podijeljenu. Ujutro je odlazila kod Srđana, a popodne kod Uglješe. Na kraju, Srđan je pobijedio. Ili je to možda samo tako izgledalo budući da je Uglješa otišao u vojsku.
Magi je i dalje dolazila u Srđanov stan u Prote Mateje, često i u vrijeme dok je on bio na poslu. Imala je ključ, ulazila bi ostavila mu ljubavnu poruku koju je napisala na njegovoj pisaćoj mašini i odlazila. Kako on nije znao kuhati ručao je u restoranu Lovac. To je bio i njezin poznati teren jer je to bio Slavina baza, gdje je pio i kartao s prijateljima. Negdje u drugoj polovici 1983. godine, došla je tamo, stavila ruke na stol, a na rukama su se mogli vidjeti tragovi uboda. Jednom je neoprezno rekla Srđanu da uzme nešto iz njezine torbice i tada je pronašao šprice.
Nije htjela priznati. Bila je to prva od niza kasnije poznatih situacija "da li vjeruješ meni ili svojim očima?". Tada je već bila podvojena ličnost, Vejvoda je to zvao "svijetlom i tamnom stranom Mjeseca". Živjela je paralelno u različitim dimenzijama i nije im dopuštala da se dotiču. S Vejvodom je provela nekoliko godina, a nikad mu nije spominjala ni epilepsiju, ni heroin, a ni teške odnose s majkom koji su obilježili njezin život. Srđan je mogao vidjeti kako je Desa neobično stroga, ali nije znao ništa više. Magi nikada nije pričala o sebi, nikad nije naučila pričati o sebi. Kako čovjek može naučiti živjeti sam sa sobom takav kakav je ako ne razgovara o sebi?
Majka
Tijekom osnovne i srednje muzičke škole Magi se družila s Ivom Pogorelićem. Poslije se među njima razvio neobičan odnos, nešto više od prijateljstva, više i od ljubavne veze. Čini se kao da je Ivo Megi bio zamjena za oca kojeg je rijetko viđala i koji nikad nije bio tu kada ga je trebala. Bila je oduševljena kada su oboje dobili priliku nastaviti školovanje u "školi za talente" u Moskvi. Pogorelićevi su rekli "da" ali Magina je majka presudila i rekla "Margita neće ići". "Sve sam ostavila zbog nje, a sada je ne bi trebala vijdeti pet godina", rekla je i s tim je priča bila završena. Bila je sasvim uvjerena kako je njezin razlog jači od Maginog. Otac Slava nije se miješao.
Kako nije mogla otići u Moskvu Magi je upisala Muzičku akademiju u Beogradu. Međutim Desa je bila odlučna i to je odbila. Podredila je cijeli Magin život sviranju, a onda se naprasno sve promijenilo.
"Kao da me udario grom", rekla je Magina profesorica klavira Miroslava Lilika Petrović u jednom intervju. Dodala je kako razlozi ove Desine odluke "sigurno nisu bili racionalni nego su bili osobni". Što se zapravo dogodilo?
U Kući Stefanovića najvjerojatnije se dogodio sljedeći scenarij. S obzirom na način života koji je vodio, Ravasi je u to vrijeme imao još jednu ljubavnu vezu. U krugovima u kojima se kretao nikoga nije začudilo što je ona bila pijanistica. Desi je to otkriće zadalo dvostruki udarca.
Muž joj je bio nevjeran i to je objasnilo njegova česta izbivanja iz kuće i povremene financijske probleme - iako su redatelji s Televizije Beograd u to vrijeme astronomski zarađivali. Ali, možda ju je više povrijedila nevjera svijeta u kojem se jedino kretala otkad ju je Ravasi izopćio iz svog svijeta. Taj svijet klasične glazbe, okupljen oko klavira, kojem je po definiciji pripadala i majka i gdje se mogla čuti i koja njezina riječ jer je Magina majka, zabio joj je nož u leđa. Znala je da svi znaju.
Kad je nakon tog ušla u Maginu sobu učinilo joj se da joj se i Magin klavir izruguje. Znala je da se više neće moći praviti važna zato što je njezina majka. I neće više moći otići tamo i ne vidjeti podsmjeh. A onda će oni progutati Magi, bez nje i ona će postati ista kao oni.
Desin izbor nimalo nije bio lak: ili razvod ili odobravanje preljuba. Shvatila je kako mora prihvatiti ovaj drugi. U drugom izboru morala je odlučiti hoće li pustiti Magi samu u to po njoj promiskuitetno okruženje ili će ju povući iz njega. Taj izbor naočigled je bio teži ali je odluku donijela lakše. Magi neće nastaviti školovanje za pijanisticu. "Sve pijanistice su kurve" - rekla je Desa u obrazloženju - "neću da mi dijete bude kurva".
U svojim očima Desa je uzvratila udarac. Ravasi se ipak našao pred izborom: ili razvod (i samim time prihvaćane Magine sudbine) ili samo prihvaćanje. Odabrao je mekši model, bez razvoda. Razvod bi upropastio Magine šanse zauvijek.
Dalje je sve išlo svojim tijekom. Je li Magi ikad saznala? Sve govori kako je nešto od toga došlo do nje tek u godinama nakon Ravasijeve smrti. Izgleda kako je to zauvijek trebala ostati Desina i Ravasijeva tajna.
Otac
Bio je 2. veljače 1996. godine. Magi se vratila u stan u Smiljanićevoj i nije zatekla oca kod kuće. Pripremila je večeru i čekala ga. Mislila je kako se zadržao na televiziji ili u kazalištu ili s društvom u kafiću. Ubrzo je netko pozvonio na vrata i Magi se ustala da ih otvori. Umjesto Slavoljuba Stefanovića Ravasija ispred nje stajala su dva policajaca. Rekli su joj kako njezin otac neće doći na večeru. Izašao je iz autobusa 24 na uglu s Njegoševom, pao i umro.
Sjetila se kako je još kao mala u jednoj situaciji zapisala kako je sve jedno dugačko umiranje. I sjetila se kako joj je profesorica klavira rekla kako se u životu ništa ne mora osim umrijeti. Ravasi je te večeri ispunio jedinu obavezu prema životu.
Njezin tadašnji dečko Vladimir odveo ju je do kauča u dnevnoj sobi. Provela je noć u bunilu. Nakon toga otišla je predati obavijest o smrti u Politiku. Napisala je "Drugog veljače 1996. godine u strašnom Beogradu umro je moj otac Slavoljub Stefanović Ravasi. Imati i nemati. Kćerka Margita". Dežurni lektor nije dozvolio riječ strašni uz imenicu Beograd. Na kraju, Ravasi je umro u "bolnom Beogradu".
Bila je njegova kćer, jedino što je ostalo iza njega a ni obavijest, ni komemoracija, ni pogreb, ništa nije moglo biti po njezinom. Radila je scene posvuda, na ulici, televiziji, Politici. negdje je morala dati oduška boli koja ju je proždirala. Bila je nesretna jer je država odlučila da će biti sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Izrugivala je ceremoniju i nazivala Aleju "lejom". Nije imala novca da ga sama pokopa na Novom bežanijskom groblju, uz majku Desu. Rekla je glasno, u bijesu iz nemoći, da će jednog dana zaraditi velike novce i kako će ga tada prenijeti tamo, kako bi svi mogli biti zajedno.
"Magi je upala u histeriju", sjeća se Vladimir. "Histerija je bila toliko jaka i više uopće nije mogla govoriti normalno". Započela bi jednu rečenicu, nastavila drugu, završila treću. Bio je to pokazatelj kaosa u njezinoj glavi. "To je bio jako bolno vrijeme", svjedoči njezina prijateljica Hologram koja je tada živjela s Magi. "Baš jako bolno".
Što sad? Umro je veliki radnik i kockar iz Monte Carla i najbolji poznavatelj stare srpske glazbe i netko za koga s pričalo kako se pod stare dana zaljubio i dobio izvanbračno dijete i najpošteniji čovjek na svijetu i njezin tata i njezino sve. Što sad?
Svetozar Cvetković sjeća se kako je Magi na pogrebu išla za lijesom i u ruci nosila žutu ružu. Cvele je gledao taj prizor i poželio zaplakati: znao je da će vrlo brzo biti još jedna takav povorka, još jedan takav lijes i jedna žuta ruža koju će nositi on.
Kada je sve završilo, Magi se okrenula Cveletu i rekla: "Vodi me negdje". Pod nekim od mostova na Savi zamolila ga je da zaustavi auto. Izašla je i nestala.
Odlazak
Ujutro 23. kolovoza 2002. godine osoblje Prihvatilišta primijetilo je kako njihova štićenica ima visoku temperaturu. Pozvali su Hitnu pomoć koja ju je odvezla u Urgentni centar. Tamo ju je pregledao kirurg. Jedan od dežurnih liječnika prepoznao ju je i uputio na Kliniku za infektivne i tropske bolesti. Logično bi bilo da ju je Hitna prebacila iz centra na Kliniku. Međutim Klinika je navela kako je 23. kolovoza pronađena na ulici bez svijesti. Iz Prihvatilišta su 26. kolovoza zvali Urgentni centar da se raspitaju o njezinom stanju. Dobili su informaciju kako "nije na popisu pacijenata u bolnici".
Prilikom prijema na Infektivnu kliniku upisano je kako je bila "objektivno poremećene svijesti", konfuzna, s "duplim slikama". Neurološki nalazom utvrđeno je kako joj je desna strana "življa" od lijeve. Pokazivala je simptome koji su mogli ukazivati na upalu moždanog tkiva. Bila je zaražena AIDS-om, imala je epilepsiju i toksoplazmozu. Na snimci koja je napravljena nekoliko dana nakon, potvrđena su znatna oštećenja moždanog tkiva. Počela je primati terapiju.
Lidija Nikolić, Joca Milosavljević, Milica Simonović i Iva kojoj ne znamo prezime našli su ju u Klinici nekoliko dana nakn što je primljena. Zatekli su je bez svijesti na infuziji. Posjećivali su ju svaki dan, prali i presvlačili. Nije mogla jesti. Povremeno bi uz tešku muku promrmljala "vode" a riječ bi podijelila na dva sloga. Gurali su ju žličicu između slijepljenih usana. Popila bi samo nekoliko kapi.
14. listopada Magino stanje se pogoršalo. Ponovno je dobila visoku temperaturu. Odveli su ju na snimanje i pronašli bronhopneumoniju. Bilo kakva komunikacija s njom bila je otežana. 16. listopada pala je u komu. Skinuli su ju s infuzije. Tijekom noći sa 17. na 18. listopada prestala je disati a srce je odradilo ostalo.
18. listopada, u vrijeme posjeta, došli su Joca, Milica i Iva. Nisu ju našli u krevetu, pa su se otišli raspitati gdje je. Rekli su im kako je za vrijeme jutarnje vizite, obavljene u 7:50, utvrđena smrt Margite Stefanović s VI odjela. Kad je točno umrla nisu znali jer se obdukcije na oboljelima od AIDS-a nisu provodile.
Birokracija je stvarala probleme jer Magi nije imala nikakvih dokumenata - njezina putovnica ostala je u Prihvatilištu, ali se toga nitko nije sjetio. No brzo se sve posložilo. Lidija je obavila što se trebalo obaviti. Izjavila je kako preuzima svu odgovornost i bolnica je to prihvatila. Preuzela je potvrdu o smrti i otpusno pismo iz bolnice i nakon toga izvod iz matične knjige umrlih u općini.
I to je bilo to. Trebalo je samo još kupiti novine sutradan i uvjeriti se kako je Magi zaista mrtva.
Činilo se kako su samo tri smrti u sjećanjima živih bile tako šokantne: smrt Josipa Broza, smrt Jugoslavije i smrt Margite Stefanović.
(BLIC)