Na stadionu Lužnjiki mnogi su očekivali potrošenu i umornu Hrvatsku, koja je zadnje dvije utakmice odigrala s produžecima i jedanaestercima i predviđali da će Hrvatska igrati za treće mjesto. Međutim, Hrvatska je uzvratila udarac nakon višednevnih medijskih poniženja koja su stizala iz Engleske gdje su ih proglasili gotovo starcima koji nemaju šanse protiv mladog i poletnog gordog albiona.

Ovo je bilo prvo polufinale za Englesku od 1996. godine. Za Hrvatsku je ovo bio prvi ulazak među prve četiri momčadi nakon slavnih trećih vatrenih 1998. godine. Nijedna momčad nikada nije bila u finalu, sve do sada, a sudbina je odabrala da se povijest piše u Moskvi.

Ovo je najbolja Hrvatska od generacije vatrenih Davora Šukera, druga 'zlatna generacija' koja je rasturila Argentinu u grupi, a zatim odigrala dvije utakmice koje su trajale dva sata plus jedanaesterci, prvo s Danskom, a zatim s domaćinom Rusijom. 

No, preživjela je Hrvatska puno toga do te dvije iscrpljujuće utakmice, a sve je počelo negdje u jesen prošle godine - bili smo na rubu da uopće ne odemo na Svjetsko prvenstvo, pa je smijenjen Ante Čačić, HNS se prilično uzdrmao nakon je Šuker u veljači izgubio dobar dio ovlasti u organizaciji, suđenje Mamiću donijelo je dosta problema Luki Modriću i Dejanu Lovrenu, javnost i mediji su ih satrali, na žalost, ne bez razloga... Jedina dobra vijest za reprezentaciju bilo je dovođenje Zlatka Dalića, koji je odveo Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u Rusiju gdje je cilj bio proći skupinu, iako su nadanja bila puno, puno veća.

Sa svom tom hrpom gore nabrojanih sranja na leđima došla je hrvatska reprezentacija u Rusiju, pregazila Argentinu, pokupila svih devet bodova u grupi, odigrala dvije naporne i preduge utakmice s Danskom i Rusijom i preživjela stres ispucavanja jedanaesteraca na obje utakmice. Sve je izgledalo kao da će šarolika i nabrijana skupina koju vodi Gareth Southgate biti jedan korak previše za Hrvatsku. 
 
Engleska je dala gol iz prekida, deveti put na ovom prvenstvu, a gol je dao Kieran Trippier, koji do ove zadnje sezone čak nije redovito igrao u prvoj postavi Tottenhama. Uspoređuju ga s Davidom Beckhamom, a golom iz slobodnog udarca je pokazao da usporedba nije uzaludna. Zadnji put na svjetskim prvenstvima Engleska je dala gol iz slobodnog udarca 2006., a dao ga je upravo David Beckham.

Sve do izjednačujućeg gola Ivana Perišića, nakon sjajnog šuta Šime Vrsaljka engleski mediji su praktički već počeli stavljati pobjedničke naslove. No, Šime Vrsaljko je pokazao zbog čega je svima bilo tako važno da ga se vrati u igru nakon ozljede protiv Rusije. Sjajan udarac upućen prema Perišiću, koji je loptu dočekao na kopačku i smjestio u englesku mrežu. Kyle Walker se trudio, pokušao je to zaustaviti, ali nije uspio.

Tu je počela prva hrvatska igra. Od tog trenutka Modrić i Rakitić su preuzeli kontrolu na sredini terena. Perišić je imao još jednu sjajnu priliku, Harry Kane je propustio sjajnu priliku, a onda su došle prilike za Johna Stonesa i Marija Mandžukića u produžecima. Engleska obrana kao da se smrznula, što je iskoristio Mandžukić nakon Perišićeve 'glave'. Ode Hrvatska u finale, ode u priliku da osveti generaciju iz 1998. koja zbog Francuske tada nije igrala u finalu.

Hrvatska je ostvarila najveći uspjeh hrvatskog nogometa u povijesti, a 90 minuta je dijeli od onog još većeg, kojeg sad možemo očekivati, bez imalo arogancije i bahatosti. Hrvatski zlatni dečki izašli su konačno iz sjene Davora Šukera i slavne generacije vatrenih 1998. godine. Uz dužno poštovanje, ali - to smo čekali.