Utorak, 28, listopada 1975 godine, kao da je bio "udarni" dan nepoznatih letjelica na hrvatskom nebu. Tog dana iznad nekoliko mjesta i u različito vrijeme više ljudi vidjelo je razne nepoznate letjelice i javilo se medijima da ispričaju svoju priču. Kako donosi časopis Arena iz tog vremena, najprije je jedna letjelica romboidnog oblika i sivosrebrnaste boje opažena na zadarskom nebu. Očevici su tvrdili, barem tako bilježi izdanje novina Arena, da je letjela na visini od 10.000 metara. Istog tog dana u okolici Klanjca u Hrvatskom zagorju opažena je letjelica slična oblika, ali nekoliko sati kasnije.

Bilo je 17:48 kad je zamijećeno to nepoznato tijelo. Boja više nije bila srebrenasta, nego intenzivno žutocrvena. Visina tog letećeg tijela bila je upola manja: letjela je, tvrde opet očevici, na nekih 5000 metara. Jedan Zagrepčanin, sa stanom u Pantovčaku br. 16, nazvao je zagrebačku kontrolu leta na aerodromu Pleso u 18 sati i 20 minuta javljajući o nepoznatom svjetlećem tijelu koje je promatrao dvadesetak minuta. Nešto kasnije, u 19.50 sati, jedno neidentificirano svjetleće tijelo uočeno je na 15 kilometara od poletno-sletne staze zagrebačkog aerodroma. Njegova visina procijenjena je na nekih 1000 metara.

Tog istog dana, u 19 sati i 55 minuta, s aerodroma u Surčinu uzletio je JAT-ov avion DC 9 na redovitoj liniji prema Zagrebu. U pilotskoj kabini sjedio je iskusni kapetan Azer Hadžiomerović. Za njega je let bio običan, rutinski, kao i mnogi prije toga. No, kad je avion bio negdje na pola puta, pozdravio se s  kontrolom leta u Beogradu i prešao na područje zagrebačke kontrole, iznenada se čuo poziv kontrole iz Beograda:

- Ovdje kontrola BGD. YU AHL 708, javite se.

- Ovdje YU AHL 708. Kontrola BGD, slušam vas.

- Kontrolo BGD. YU AHL 708, javite svoju poziciju.

- YU AHL 708. Kontrola BGD, preletio Našice, nalazim se iznad Slavonskog Broda. Visina 22.000 stopa.

Glas iz beogradske kontrole pitao je zatim pilota je li u blizini vidio "trafik" (što je tada u zračnim komunikacijama bio uobičajen izraz za leteće objekte u zraku). Pilot je odgovorio da je pregledao nebo na sve strane i da ne vidi nikakav objekt. Ali kontrola je inzistirala:

"Na vašem kursu vidi se "trafik". Pogledajte bolje."

Pilot Azer Hadžiomerović ispričao je novinarima Arene: "Nije prošlo ni pola minute nakon upozorenja kontrole leta iz Beograda a ja sam iznad Kostajnice opazio dva svjetleća tijela. To sam odmah javio kontroli u Beogradu i Zagrebu. Rekao sam da tijela svijetle intenzivnom svjetlošću u kojoj prevladava žarkonarančasta boja. Pokušao sam utvrditi visinu i brzinu kretanja tih letjelica, ali u noćnim satima je to veoma teško.

Nešto kasnije, kad smo preletjeti Kostajnicu, opazio sam i treću letjelicu. I o tome sam odmah obavijestio kontrolu leta." Jedna od tih letjelica bila mu je s desne strane i pratila ga je sve do Pisarovine. Tada je već bio dobio odobrenje od kontrole leta za poniranje - ali nepoznata letjelica pratila ga je i za vrijeme poniranja i pri tome mijenjala intenzitet svjetlosti. Istog dana u 20 sati i 5 minuta avion DC 9 poletio je na Redovitoj liniji Beograd — Zagreb — Pula. Ali za vrijeme zaokreta udesno, kad je avion ulazio u koridor pilot na kapetanskom sjedalu opazio je da mu u susret dolazi neki avion.

- Odmah sam stupio u kontakt s kontrolom terminala! - ispričao je pilot Stjepan Rajhl, s kojim su novinari Arene razgovarali na ljubljanskom aerodromu u Brniku. Razgovor pilota i beogradske kontrole leta tekao je ovako: - Ovdje YU AHM 710. Terminal, javite se.

- Ovdje Terminal BGD. YU AHM 710, slušam vas. - YU AHM 7110. Penjem se na 10.000 stopa. Zašto ste pustili u mom smjeru avion? Zašto me niste obavijestili? - Terminal BGD. YU AHM 710, u vašem pravcu nema nijednog aviona, nastavite penjanje. Za to vrijeme u pilotskoj kabini pilot i kopilot pregledavaju instrumente podižući zrakoplov na visinu od 7000 metara.

Ja vidim i dalje užaren svijetli predmet. Kreće se prema nama. Vidiš li ga i ti? - obratio se pilot Stjepan Rajhl kopilotu Siniši Živanoviću. - Da. Vidim ga i ja. Čekaj! Da li je to avion?   Odmah nakon toga pilot se obratio kontroli leta.  - Ovdje YU AHM 710. Terminal BGD, neko okruglo tijelo, užareno, bijelog sjaja, s jakom narančastom svjetlošću po rubovima i dalje je na našem smjeru. - Kontrola BGD. YU AHM 710. mi smo ugledali neki nepoznati predmet. Nalazi se oko šest kilometara daleko od vas. To traje cijeli dan, i drugi su to primjećivali. - YU AHM 710. Kontrola BGD, užareno tijelo mijenja smjer kretanja.

Putanja letećeg tijela bila je čudna, povremeno bi letjelo istom brzinom kao i avion, a načas mnogo većom, ispričali su piloti novinarima. Udaljavalo se i približavalo. Kad se avion popeo na 22.000 stopa i preletio Sremsku Mitrovicu, nepoznato tijelo smanjilo je intenzitet svjetla i izgubilo se iz vidika. Bit će oluje, obratio se pilot kopilotu i odmah su uključili radar da bi na ekranu i vidjeli gdje ih čeka olujni oblak kako bi ga na vrijeme zaobišli. Naime, bili su uvjereni da je nepoznato tijelo nestalo u olujnim oblacima. Ali uzalud su na radarskom zaslonu tražili olujni oblak.

 - Kontrola BGD. YU AHM 710, leteće tijelo s vaše desne strane. Pazite na kurs. - YU AHM 710. Kontrola BGD, vidimo nepoznato tijelo. Prati nas. Odmah nakon toga nešto je zakrčalo u slušalicama u pilotskoj kabini. Pilot je pričao da su smetnje bile čudne i neočekivane. Kontroli je javio da ništa ne čuje i da promijene kanal. Onda je iz kontrole začuo samo dijelove poruke. Odjednom je opet sve bilo u redu:

- Kontrola BGD. YU AHM 710, čujem vas odlično. Avion je letio prema Zagrebu. Nepoznato tijelo bilo mu je s desne strane. O tome je obavijestio kontrolu leta u Zagrebu. Nepoznati predmet pratio je DC 9, barem je tako pričao pilot Stjepan Rajhl, sve do ulaska u aerodromsku zonu.

Na prijelazu iz područja beogradske na područje zagrebačke kontrole leta u pilotskoj kabini je tekao sličan razgovor o nepoznatom tijelu. Stjepan Rajhl je kazao: - I nakon prelijetanja fara u Kostajnici i nakon poniranja neprestano nas je s desne strane pratilo svjetleće tijelo. Obje kontrole, zagrebačka i beogradska, potvrdile su da je avion pratila nepoznata letjelica. Bilo je tako sve do slijetanja na visinu od oko 400 metara.

Tada je svjetleće tijelo iščezlo. Po dolasku u Zagreb pilot Stjepan Rajhl otišao je u kontrolu leta i dao službenu izjavu koja je snimljena na magnetofonsku vrpcu. Novinarima je ispričao svoje mišljenje da ne može biti govora da je to neki balon, jer se on ne bi mogao kretati brzinom aviona a ni tako brzo i često mijenjati putanju kretanja, jer baloni nemaju vlastiti pogon.

Sedam godina ranije, dakle 1968.godine, Stjepan Rajhl je letio na DC 3 iz Sarajeva u Podgoricu, tadašnji Titograd. Kad se avion nalazio iznad Nikšića opazio je neko blještavo svjetlo koje se kretalo u njegovu smjeru. Odmah je pitao kontrolu u Podgorici:

- Imate li avion koji se penje prema Nikšiću?

- Nema nikakvog aviona u koridoru, ni na ekranu radara — odgovorili su mu iz kontrole. - Imam avion na vidiku koji nam ide i susret, moram ga obići — prisjetio se Stjepan da je tada javio kontroli leta u Podgorici. To je trajalo samo pola minute i onda je tijelo naglo iščezlo prema Albaniji.

Stjepan je kazao: - Pokušavao sam letjelicu koja me pratila od Beograda do Zagreba uhvatiti na radaru, ali mi nije uspjelo. Negdje u isto doba su nešto skeptičniji mediji obratili se jugoslavenskoj vojsci koja je ponudila znatno prizemnije objašnjenje događaja. Potpukovnik JNA Stevan Korda ustvrdio je da se radi o običnim balonima. Prema njegovim riječima, na nebu iznad Jugoslavije pojavljuju se dvije vrste balona: istraživački baloni međunarodnih geofizičkih i meteoroloških institucija te špijunski baloni.