Nerijetko se u takozvanu književnost za djecu i mladež otpute spisateljski igrači na sigurno. I pogriješe. Današnja mladež, odrasla u svijetu kakav oni danas u zrelim godinama nisu u ranijoj dobi ni slutili, za svakoga tko je pokušava opisati dodatni je i nemali izazov. Pred nama je, naime, fenomen koji bih nazvao tehnologijom "astronomski ubrzanog sazrijevanja". Jednostavno, današnji su klinci ne samo izloženi deseterostrukom i stostrukom priljevu informacija u jednakoj jedinici vremena kao njihovi vršnjaci od prije pedeset i više godina, nego ih taj intenzitet preinformiranosti psihološki formira u osobnosti koje stariji teško mogu shvatiti. Munjevitom se brzinom događa ne samo informacijska prinova, nego i preobrazba informatičke tehnologije. Od vremena pojave interneta društvene su mreže u neprekidnom preobražaju. Stoga već i naslov romana Jasminke Tihi-Stepanić zorno svjedoči tempo tih promjena. Netom tiskano drugo izdanje "zakašnjeli" je odjek priče od prije svega desetak godina.

Naime, "imati fejs" nešto je današnjim klincima već zastarjelo. Sad je njihove poruke i sličice udomio snap chat, pri ruci im je Instagram, a općoj civilizacijskoj utrci na stazama tehničkog natjecanja svoje čvrsto mjesto zauzeo je i kineski TikTok. Nisam siguran da se, upravo dok ovo pišem, negdje u nekoj glavi, laboratoriju ili garaži nije rodio novi komunikacijski sustav. Dakle, današnji vršnjaci glavnih likova Stepanićkina romana na ovu literaturu gledaju vjerojatno kao na pomalo već zastarjeli svijet. To je pomalo zastrašujuće. Ne samo da moji vršnjaci žive okruženi naraštajima koji funkcioniraju načinom drastično stranim našim navikama, nego se i desetak godina razlike najmlađih javlja jazom u vrtoglavoj dinamici medijskih mijena.

U svom "zastarjelom" svijetu, koga književnica, ipak dijete drugoga jednog doba, ne uspijeva potpuno iskontrolirati, pa joj se dogodi da junakinja "spusti slušalicu" mobitela (!), junaci ovoga romana traju svoje naizgled jednostavne živote, proživljavaju ljubavi, razočaranja, strepnje, primaju i vraćaju udarce. Sve to ispričano je lijepim, psihološki uvjerljivim, jednostavnim jezikom, dostatno privlačnim mladalačkoj publici, dovoljno uvjerljivim zrelijem općinstvu kao slika svijeta u kome žive mladi. U tu lakoću romanesknog pisma spretno se ukomponira i tajanstveni zaplet s majkom koja nekim čudnim postupcima u očima glavne junakinje budi sumnju na moguću erotsku avanturu, da bi se efektno preveo u nesporazum kao motiv za konačni happy end. Sve se, dakle, kako to i mora biti u ovovrsnoj literaturi, završava skladno i na zadovoljstvo svih dobrih, dok zločesti zasluženom kaznom potvrđuju da se pravedna borba ipak na kraju isplati. Malo mladenačkog ludovanja spisateljica pedagoški mudro oprašta svojoj glavnoj junakinji koja, mada privremeno, plaća skupu cijenu vlastite nepromišljenosti.

Pubertetska identitetska lutanja kao žanrovsko opravdanje šarmantno, gotovo lakonski nagovješćuju jednu drugu, mračniju priču o neautentičnosti današnjega svijeta gdje, u paničnom strahu od običnosti i osobnosti, mladi hrle u kostim dvojnika, simulakruma te, odričući se sebstva, ne postaju netko drugi, nego prestaju biti itko. Naravno, junakinja ovoga romana će i to nadvladati, ali izvan književnosti svijet i dalje ostaje opako mjesto laži, neosobnosti, medijske obmane. Stoga je ovo roman za mlade, vrlo uspješno ispisan, ali je upitno koliko je zaista roman o mladima kao dijelu svijeta tjeskobno svedena na privid.