"Ne osjećam bol. Istovremeno sam izvan svog tijela i u blizini svog tijela. Otišla sam, ali sam prisutna. Potpuno se predajem. Drveću, lišću, cvrčcima, mravima. Ili se smrti predajem?"

Tim riječima Annete Herfkens opisuje svoje trenutke pred sigurnu smrt u zadnjim danima boravka u džungli. Osam dana provela je u vijetnamskim džunglama nakon pada njezinog zrakoplova. Jedina je preživjela.

U nedjelju, 14. studenog 1992. godine, Annete i njen zaručnik Willem van der Pas sjeli su na let iz Saigona prema odmaralištu na obali Južnokineskog mora.

13 godina bili su skupa, prava romantična priča o ljubavi sa sveučilišta kojoj se ispriječio posao. Oboje su bili bankari i samo srećom su se mogli sresti i družiti nekoliko dana. Annete je bila uzbuđena. Napokon će se moći družiti na miru, ali istovremeno je bila zabrinuta zbog aviona kojim će putovati.

"Zar ne možemo ići autom?", pitala je Willema. "Džungla je gusta, a cesta grozna. Danima bi putovali i dok dođemo bismo morali ići natrag", odgovorio je Willem, piše Annete u svojoj knjizi "Turbulencija".

Pedeset minuta nakon polijetanja osjetili su veliki pad. Willem je bio zabrinut, ali Annete ga je pokušavala smiriti. U tom trenutku zrakoplov je ponovno pao. Netko je vrisnuo i svijet se smračio.

"Ne sjećam se što se dogodilo, ali pretpostavljam da sam se odbijala od svega u kabini. Vjerojatno sam bila jedina koja nije bila privezana. Probudila sam se nakon četiri ili pet sati. Vidjela sam Willema još uvijek privezanog u sjedalu. Bio je nasmiješen, ali mrtav. Pojas mu je slomio rebra i probio pluća", piše Annete.

Vjerojatno zbog šoka zaboravila je kako je uopće izišla iz zrakoplova. Jedino čega se sjeća je potrgane odjeće i plavkaste kosti što je stršila iz njene potkoljenice.

Tada nije znala, ali kukovi su joj bili polomljeni, jedno plućno krilo joj je kolabiralo i čeljust je bila teško ozlijeđena. Nakon nekoliko dana dobila je gangrenu u nožnim prstima.

Danima je slušala jauke i uzdahe ljudi zarobljenih u zrakoplovu. Jedan Vijetnamac je također preživio pad zrakoplova. "Ne brini se. Doći će po nas", govorio joj je on. Samo nekoliko sati kasnije, umro je i on.

Jauci su prestali i Annete je ostala sama u nepreglednoj vijetnamskoj džungli.

"Odlučila sam da ću tjedan dana provesti na jednom mjestu. Ako me do tad nitko ne pronađe, idem u džunglu tražiti hranu", odlučno je razmišljala Annete iako je bila svjesna da može samo puzati i da je traženje hrane velika želja, ali ne i stvarnost.

Iznenada, pucketanje grančica ju je prenulo iz svojevrsnog transa. Vidjela je muškarca u naranačastoj odjeći. "Možeš li mi pomoći?", gotovo panično govorila je Annete. Nekoliko trenutaka je samo gledao u nju i onda je nestao.

Ispostavilo se da je on bio jedan od lokalnih policajaca koji su tražili olupinu zrakoplova. Isprva je mislio i da je vidio duha zato što nikad prije nije vidio bjelkinju. 

Annete je spašena nakon 8 dana bez hrane i s tek nekoliko kapi vode. Mjesecima se oporavljala, ali je uspješno se vratila normalnom životu. Koliko normalan može biti život nakon takve katastrofe.

Uzrok pada zrakoplova nikad nije otkriven.

Ni samo spašavanje nije dobro prošlo. Jedan od helikoptera koji su prevozili spasitelje preko nepreglednih prašuma Vijetnama pao je i svih osam putnika i članova posade je poginulo.