Otkriće velikog broja nikad prije objavljenih dnevnika pruža novi uvid u jednu od najzloglasnijih i najbrutalnijih vojnih opsada u povijesti, opsadu Lenjingrada.

Opsada Lenjingrada, danas Sankt Peterburga, trajala je 872 dana i izgubljeno je oko 2 milijuna života. Gotovo polovica predratnog stanovništva, oko 800.000 civila, je također izgubilo živote, prenosi britanski Guardian.

Spomenute dnevnike prikupila je Alexis Peri, povjesničarka s bostonskog sveučilišta koji je nabasala na osobne zapise preživjelih koji su u to doba većinom bili tek djeca. "Svi su imali istu priču. Opisivali su herojski boj protiv neprijatelja i istovremenu solidarnost među braniteljima. Kad su stekli neko povjerenje bi ispričali i jednu drukčiju priču. Isprva su pokazivali samo pisma, a kasnije su imali dovoljno povjerenja da pokažu i dnevnike", kaže Perijeva.

Tek dnevnici su pokazali sve strahote uništenja grada i svakodnevnih borbi u samom gradu. Dok su svakog dana padale granate, civili su živjeli u oskudici. Nedostajalo je hrane i vode i opsada je na kraju postala interna bitka zato što je glad i izolacija prodrla u svaki dio ljudskih života.

Postajem životinja

"Postajem životinja. Nema goreg osjećaja nego kada razmišljaš samo o hrani, kad je to jedino o čemu možeš razmišljati", napisala je Berta Zlotnikova, tada tinejdžerica. U drugim dnevnicima stoje slične bilješke. Svima je zajednički šok zbog posljedica koje je glad ostavila na ljude, njihove prijatelje i susjede. "Strašno. To nisu ljudi, to su kosturi. Kako će sve ovo završiti?", pisao je Ivan Savinkov, tvornički radnik.

Aleksandra Ljubovskaja ostala je potpuno šokirana koliko su muškarci i žene postali izjednačeni u svojoj gladi. "Svi su isti. Svi su se smežurali, grudi su im nestale, trbusi su im ogromni. Umjesto ruku i nogu samo kosti izviruju kroz nabore kože", napisala je ona.

U svom dnevniku opisala je kako je kupala svog sina dok je on imao velike otvorene rane prouzrokovane skorbutom. U tim trenucima prisjetila se Marije kad je prala Isusove rane nakon skidanja s križa.

Glad uništava iznutra

"Ono što sam ja iščitala iz svih dnevnika je taj način umiranja od gladi koji uništava čovjeka iznutra. Ne samo da tijelo propada, već ljudima i um ponire u ludilo. Postoji bezbroj dnevnika u kojima ljudi opisuju scene kada ne mogu prepoznati osobu u ogledalu", rekla je Perijeva.

Dnevnici vojnika s bojišnice su uvijek imali jasno prikazane neprijatelje, ali civilni dnevnici nisu imali ništa tome slično.

"Rijetko kada spominju Nijemce ili fašiste. Fokusiraju se na ljude koji pokušavaju organizirati normalan život i patnju ljudi. Pišu o danima kada dijete izgubi karticu za hranu ili kada im susjedi ukradu neku hranu. Svakodnevni život postaje njihova bojišnica", priča američka istraživačica.

Dok su sovjetske vlasti često pričale o Robinsonu Crusoeu kao idealnom socijalistu, civilni dnevnici se gotovo posprdno referiraju na junaka romana Daniela Defoea. "Mislim da je Robinson Crusoe bio sretnik. Bio je potpuno siguran da živi na otoku. Ja živim među ljudima", napisao je jedan civil u svom dnevniku.