U petak je američki Vrhovni sud legalizirao homoseksualne brakove diljem SAD-a. Taj povijesni trenutak mnogi su obilježili isticanjem, na razne načine, zastave u duginim bojama, iako rijetki znaju na koji način je duga povezana s homoseksualnosti.

Prvu zastavu u duginim bojama stvorio je Gilbert Baker, umjetnik i 'drag queen', i to davne 1978. godine. Dvije godine ranije počeo je razmišljati o tome, jer je smatrao da bi zastava bila puno jači simbol od znaka, za pokret borbe za homoseksualna prava. "Svi smo mi ljudi, plemena. A zastave označavaju moć, tako da je to bilo baš prikladno", izjavio je naknadno Baker.

Smatrao je da pokret treba nešto svoje, a duga je bila savršena jer je prikazivala raznolikost rasa, spolova i godina. Uz to, riječ je o prirodnoj boji koja dolazi s neba. A i zastava u duginim bojama mogla se povezati s Judy Garland, omiljenom figurom gay zajednice koja je pjevala 'Somewhere over the rainbow' u 'Čarobnjaku iz Oza'.

Prije toga je oznaka za homoseksualce bila ružičasti trokut, kojeg su prethodno koristili nacisti pri označavanju homoseksualaca i drugih 'seksualnih prijestupnika' u koncentracijskim logorima. Iako je homoseksualni pokret prihvatio ružičasti trokut kao svoj znak 1970-ih, i dalje su imali osjećaj da on sa sobom nosi neke zastrašujuće konotacije.

Djelomično zbog ružičastog trokuta, svijetle boje uvijek su igrale važnu ulogu u homoseksualnoj identifikaciji, pogotovo ljubičasta. Bakerova baka imala je prodavaonicu sa ženskom odjećom i on je odmalena bio fasciniran odjećom i materijalima. No odrastao je u malom konzervativnom gradiću u Kansasu, te nikad nije naučio šivati. 

Napustio je dom kako bi se pridružio vojsci i krenuo je u San Francisco 1972. godine, upravo kad je gay zajednica počela cvjetati. Prva stvar kad je došao bila je da je nabavio mašinu za šivanje. 

Zbog krojačkog talenta, počeo je šivati zastave za prosvjede, a prva u duginim bojama pojavila se kad je Harvey Milk, prvi otvoreno homoseksualni političar u većem američkom gradu, zamolio Bakera da napravi zastavu za marš kojeg je on organizirao, svega nekoliko mjeseci prije nego je Milk ubijen.

Baker je s 30-ak volontera izradio ogromnu zastavu koju su podigli u centru San Francisca 25. lipnja 1978. godine. Uz zastavu u duginim bojama, tamo je bila i američka zastava koja je umjesto crene, bijele i plave boje imala trake u duginim bojama.

Bakerova originalna zastava imala je osam boja: žarko ružičastu, crvenu, narančastu, žutu, zelenu, tirkiznu, indigo plavu i ljubičastu. Ali s vremenom je izgubila pruge i prešla u verziju sa šest boja, kakva je i danas, s tim da svaka boja ima određeno značenje: žarko ružičasta je tu za seks, crvena za život, narančasta za ozdravljenje, žuta za sunčevu svjetlost, zelena za prirodu, tirkizna za umjetnost, indigo za harmoniju i ljubičasta za duh.

Zastava je postala međunarodni simbol za homoseksualna prava 1994. godine, tvrdi Baker, kad je napravio milju dugu zastavu za 25. godišnjicu stonewallskih  prosvjeda, te otada predstavlja simbol za homoseksualni ponos, online i uživo, piše Washington Post.