Khadiza Sultana bila je odana kći, posebno otkad joj je otac umro. Zavukla se majci u krevet noć prije negoli će s prijateljima otići za Siriju jer je svoju sobu ponudila nećakinji i njezinoj vrlo bliskoj prijateljici, 13-godišnjakima koje su bile svega tri godine mlađe od nje. Bilo je to početkom veljače ove godine.  

Khadiza se tada rasplesala. Sve je to na svojem mobitelu zabilježila njezina nećakinja, a taj je video zapis potom na desetke puta puštan Khadizinim rođacima jer pokazuje djevojke za koje su mislili da poznaju: radosne, društvene, duhovite i ljubazne.  

Ispostavilo se da je to bila pažljivo izabrana koreografija za oproštaj kojeg je odlučna i iznimno snažna tinejdžerica mjesecima planirala, kao i svoj odlazak i napuštanje roditeljskog doma u Bsethnal Greenu u istočnom Londonu. Isplanirala je to zajedno s dvije prijateljice iz škole, kako bi krenula prema teritoriju kojeg kontrolira Islamska država.  

Khadiza se drugo jutro rano ustala i na sebe stavila Lacoste parfem kojega su ona i nećakinja jako voljele. Majci je rekla da ide u školu pokupiti neke radne bilježnice, te da će dan provesti u knjižnici i da će se vratiti do 16.30 sati.

Kada se Khadiza nije vratila do 17.30 sati, majka je zamolila njezinu stariju sestru Halim Khanom da joj pošalje poruku. Ali odgovora nije bilo. Nakon toga je sjela u automobil i odvezla se u knjižnicu potražiti sestru, iako je ni tamo nije pronašla. Otišla je i u školu, a osoblje joj je reklo da nitko od učenika nije dolazio toga dana.

Kada se vratila kući, majka je provjerila Khadizin ormar koji je, osim nekoliko strateški raspoređenih stvari, bio prazan. „Tada sam počela paničariti“, rekla je 32-godišnja Khanom jer su iz kuće nestale dvije putne torbe.  „Morala je postupno uzimati stvari iz kuće i pakirati se negdje dalje“, dodala je.

Rano idućeg jutra obitelj je izvijestila o nestanku Khadize. Nekoliko sati poslije toga, službenici SO15 iz protuterorističkog odjela Metropolitan policije, pokucali su im na vrata. „Vjerujemo kako vaša kći putuje u Tursku s još dvije svoje prijateljice“, rekli su im. .

Čak i nakon toga na pamet im nije padala Sirija.  

Djevojke predstavljaju veću prijetnju od muškaraca

Khanom je svoju sestru idući put vidjela na vijestima kada ju je kamera pokazala s njezine dvije 15-godišnje prijateljice, Shamimom Begum i Amirom Abase kako mirno prolaze pokraj sigurnosnih službi u zračnoj luci Gatwick, za let 1966 Turkish Airlinesa za Istanbul, odakle su se kasnije ukrcale na autobus do sirijske granice.

„Tek kada sam vidjela tu snimku - shvatila sam“, rekla je Khanom.

Procijenjuje se da je 4000 Zapadnjaka otputovalo u Siriju i Irak, a više od 550 od toga su žene i djevojke koje se priključuju Islamskoj državi, prema zadnjem izvještaju Instituta koji pomaže upravljati najvećom bazom podataka o putovanjima žena u regiji.

Dok muškarci teže postati ratnicima poput prijašnjih generacija džihadista koji traže ratišta u Bosni, Afganistanu i Iraku, manje se zna o zapadnim ženama u Islamskoj državi.  

Mnoge su same i mlade, obično u tinejdžerskim godinama ili ranim 20-im (najmlađa poznata imala je samo 13).

Njihovi profili razlikuju se po sociološko–ekonomskoj pozadini, nacionalnosti i državljanstvu, a često su obrazovanije od svojih muških kolega. Sigurnosne službe kažu da one sada predstavljaju veću prijetnju od muškaraca.

Djevojke iz Bethnala pohađale su Bethnal Green Akademiju. Khadiza je bila jedna od naboljih učenica te godine, piše u pismu koje je primila njezina majka nedugo nakon kćerkinog odlaska.

Khadiza je u svojoj sobi čuvala kopiju romana kojega joj je dala učiteljica s posvetom iz siječnja ove godine: „Svaka čast za naporan rad i premašivanje postizanja ciljanog uspjeha iz engleskog jezika“. Khadiza je, naime, u slobodno vrijeme podučavala i manje nadarene vršnjake.

Njezina prijateljica Amira bila je sportska zvijezda, poznata po održavanju javnih govora kada se raspravlja o pravima muslimanskih žena koje nose burke. Redovito je posjećivala lokalnu knjižnicu, gdje je halapljivo čitala. Nakon njezina nestanka, policija je provjerila popis knjiga koje je posuđivala i među njima vidjela i naslov „Buntovnik“ - dio popularne distopijske tinejdžerske trilogije postavljene u Chicagu.

„Bile su djevojke poput kojih su željele biti i druge“, rekla je 14-godišnjakinja iz njihove škole.

Vidljive promjene u ponašanju prije bijega

Obitelj je promjenu ponašanja pripisivala tinejdžerskim hirovima, a školsko osoblje koje je uočilo da su im zadaće lošije, nije o tome obavijestili roditelje ili odlučilo intervenirati. Policija, koja je razgovarala s djevojkama dva puta o njihovoj prijateljici koja je otputovala u Siriju, također o tome nikada nije obavijestila roditelje.

Pa ipak, kad upitate mlade muslimanke u njihovom susjedstvu kakav tip dečkiju je popularan u školi, odgovorit će „braća koja mole“.

„Djevojke su obično željele nekoga tko dobro izgleda, a danas djevojke žele muslimane koji mole“, kaže 22-godišnja Zahra Qadir, koja deradikalizira mlađu populaciju za Active Change Foundation, dobrotvornu fundaciju njezina oca u istočnom Londonu. „To je nova stvar u posljednjih nekoliko godina. Puno djevojaka to želi, čak neke i koje ne mole“.

Nizovi stambenih kompleksa u Bethnal Green glavnoj ulici domovi su konzervativnih muslimanskih zajednica gdje je granica između religije i ekstremizma nejasna. Svakodnevni izazovi s kojima se ovdje žene suočavaju jako se razlikuju od onih s kojima se susreću muškarci.  

Amra je devet dana prije negoli je napustila Veliku Britaniju u jednoj svojoj poruci na Twitteru napisala: „Osjećam se kao da ne pripadam ovom vremenu“.

Mnogi poput Khadize imaju sestre koje su 'obećane' za brak još kao tinejdžerice. Sada 32-godišnja Khanom udala se sa 17, samo godinu više nego što je bilo Khadize kad je pobjegla. Ona je pak nosila i maramu na glavi pa su je na ulici mnogi identificirali kao muslimanku prema kojoj su bili neprijateljski raspoloženi.  

U njezinom svijetu odlazak u Siriju i priključivanje takozvanom kalifatu bio je način „preuzimanja kontrole nad svojom sudbinom. Radi se o izboru, najvišoj ljudskoj stvari. Djevojke su pametne, studentice. Kada ste pametniji od drugih, mislite kako možete sve napraviti“, objašnjava Tasnime Akunjee, odvjetnik.  

Khadizina prijateljica Amira „zaljubila se u ideju zaljubljenosti“, rekao je jedan obiteljski poznanik. U jednom je trenutku objavila fotografiju muslimanskog para ispod koje je napisala: „I on vas je stvorio u paru“.

Khadiza je, za razliku od nje, rekla svojoj sestri u jednom od prvih razgovora na Instagramu, nakon što je otišla u Siriju, „Nisam ovdje samo zbog udaje“.

Željele su nešto 'više'

Kao muslimanke, djevojke će biti drugačije tretirane od žena i djevojaka iz Jezidi zajednice koje je Islamska država uzela za ropkinje koje siluju uz obrazloženje da su nevjernice.

Grupa pokreće i „bračni ured“ za sve zapadne žene koje su same. Ove godine je tako medijsko krilo Al Khanssaa brigade, sveženske policije za moral, objavilo manifest prema kojemu se određuje kako žene završavaju formalno obrazovanje s 15 godina te da mogu biti u braku već sa samo devet godina, ali i da njihovo ponašanje u Islamskoj državi mora biti „sveto“.

Abu Bakr al-Baghdadi, samoprozvani kalif Islamske države, uzeo je mladu Nijemicu iračkog porijekla za svoju treću ženu te ju je zadužio za ženska pitanja u kalifatu, prema informacijama koje kruže na društvenim mrežama povezanima s Islamskom državom.

„Za djevojke, priključivanje ISIL-u je način kako se emancipiraju od svojih roditelja i zapadnog društva. Za ISIL, to je velika stvar za moral trupa jer borci žele zapadne žene. U borbi ideja, mogu ukazati na te djevojke i reći, gledaj, one su izabrale kalifat iznad zapada“, rekla je Sasha Havlicek iz Instituta za strateški dijalog koji svjedoči o zapadnim ženama pod grupom džihadista.

U siječnju prošle godine jedna od Khadizinih najboljih prijateljica, Sharmeena Begun, izgubila je majku koja je oboljela od raka, a njezin otac se brzo nakon toga oženio za drugu ženu.  

Kao jedino dijete, Sharmeenu je to duboko potreslo. Nakon toga, postala je jako religiozna, kažu prijatelji. „Prije se jedva molila“, rekao je jedan poznanik obitelji. Nakon majčine smrti, počela se redovito moliti i provoditi više vremena u džamiji.

Bethnal Green Akademija je državna srednja škola s više od 900 učenika, najvećim dijelom muslimana. U jednom trenutku prošle godine Sharmeena se sukobila s učiteljem, braneći Islamsku državu. Učitelj, također musliman, nije se složio, a Shamima je „poludjela“, rekao je svjedok.  

Njezine najbliže prijateljice su se počele, također, mijenjati. Khadiza je prestala nositi hlače, a kosu je počela prekrivati nakon ljetnih praznika, isprva samo u školi, a onda postupno i kod kuće. To je bila velika promjena za djevojku koja je „voljela“ svoju kosu i koja se na svečanim prigodama uvijek isticala svojim stilom.

Khadiza je jedan dan prošle jeseni zamolila svojeg starijeg brata Shuyaba Aloma, studenta znanosti koji joj je ponekad znao pomagati oko domaće zadaće, da kaže što misli o Siriji. „Pitala je vrlo općenito o tome što se tamo događa. Rekao sam da mi se čini da se većina ljudi protivi tom režimu“, rekao je Alom.

Nekako u isto vrijeme, drugi prijatelji u školi primijetili su da djevojke tijekom ručka sve više međusobno razgovaraju. Jedna prijateljica, čija je putovnica zaplijenjenja jer su se bojali da bi ona također mogla otići u Siriju, iako je to poricala, izvijestila je kako je da „vidljivu“ promjenu stava.

Kada se Sharmeenin otac prošle jeseni oženio, Khadiza joj je pravila društvo na vjenčanju. Nedugo nakon toga, u nedjelju 6. prosinca, Sharmeena je nestala.

„Bila je ranjiva, preživjela je traume“, rekao je odvjetnik Akunjee koji ne zastupa Sharmeeninu obitelj, ali je upoznat s njezinim slučajem. „Nije se 'pirsala' niti imala dečka dilera drogom. Otišla je u ISIL“.

Khadiza nije rekla svojoj obitelji da je Sharmeena pobjegla. Sharmeenin otac Mohammad Uddin izjavio je da je bio iznenađen da i druge djevojke nisu otišle s njegovom kćeri. Kada je glasnogovornik gradske policije upitan o nedostatku uočavanja znakova djevojačke radikalizacije, rekao je da u razgovorima nije bilo nikakvih naznaka da bi itko od njih bio na bilo koji način ranjiv ili radikaliziran.    

„Nije bilo nikakvih naznaka da je ijedna od djevojaka u opasnosti da otputuje u Siriju“, rekao je glasnogovornik.

Policija je 5. veljače djevojkama uručila pisma, tražeći dopuštenje od njihovih roditelja da uzmu službene izjave o Sharemeeninom nestanku. No, djevojke ih nikada nisu proslijedile dalje. Khadizina sestra je otkrila sakriveno pismo među njezinim udžbenicima u sobi, nakon što je otišla.

Khadiza i njezini prijatelji nakon toga su počeli planirati odlazak, slijedeći Sharmeenine stope.

Ostatak priče pročitajte u New York Timesu.